Industrija smrti i razonode

Odbrambenu industriju – što je samo eufemizam za proizvodnju oružja koje Srbija izvozi – britanski “The Economist” nedavno je prepoznao kao jedan od najznačajnijih brendova Srbije, uz maline i tenis. Država je u ovom slučaju loš poslodavac, a za mnoge porodice i tragičan, jer je od 1995. u ovoj industriji smrtno stradalo 22 radnika, a 25 ih je povređeno. Glavni uzrok brojnim nesrećama su zastarela tehnologija, nedovoljna obučenost i premorenost radnika prinuđenih da rade bez dana odmora, kako bi se opravdao epitet najvećeg izvoznika oružja od Istanbula do Beča.

Upravo to su bili razlozi nedavne eksplozije municije u fabrici “Sloboda” u Čačku. Istraga, navodno, vodi ka radnici koja je nepažnjom aktivirala traser metka, pa su sindikati stali u njenu zaštitu otvoreno pričajući o nemogućim rokovima koje poslodavac (država) stavlja pred radnike. Istraga je još u toku, a osim ljudske greške, ne treba isključiti ni dotrajalost tehnike.

Još 2007. predstavnici kragujevačkog “Zastava oružja” upozoravali su da je država obećala osnivanje fonda kojim bi se finansiralo osavremenjivanje tehnologije. Dobrim je delom trebalo da se finansira od prodaje “Mobtela”, kao što se i sada, nakon prodaje “Telekoma”, spominju razni fondovi. Nije poznato da li je sličan fond ikada osnovan, ali je jasno da istraga i u ovom slučaju, baš kao i kada je u užičkoj fabrici “Prvi partizan” stradalo njih sedmero, neće ići ka odgovornima nego prema radnicima,

Poginuli i povređeni ovde se računaju samo kao kolateralna šteta jedne sulude ambicije koja se temelji na tradicionalnom prijateljstvu sa zemljama severne Afrike, koje potiče još iz doba SFRJ, ali ne i na poštovanju onih koji su najzaslužniji za održavano prijateljstvo pomoću industrije naoružanja.