Ivi Sanaderu za pritvorsku lektiru
Koliko je u Hrvatskoj jak fenomen povijesnog revizionizma?
– Knjiga ne daje definitivne odgovore na sva pitanja koja se postavljaju oko fenomena povijesnog revizionizma, već kroz mnoštvo primjera nudi mogućnost da čitatelj sam stekne dojam o njegovoj neprihvatljivosti i štetnosti. Kroz 33 poglavlja izlažu se različiti primjeri, od tretiranja lika i djela Alojzija Stepinca, Stjepana Radića ili Vladka Mačeka u hrvatskoj javnosti, preko opisa revizionizma u Dubrovniku i Zadru, do upotrebe hrvatske povijesti u TV serijama domaće produkcije.
Ašner i dalje na slobodi
Koja je ciljna grupa čitalaca vaše knjige?
– Knjiga je namijenjena svima, s posebnom željom da dođe do studenata i ostalih mladih ljudi koji su najugroženija društvena skupina u ataku povijesnog revizionizma. Osobito mi je stalo da je pročita Ivo Sanader, kojem je Margelov institut poslao pozivnicu za promociju na adresu zatvora u Salzburgu. A moja osobna poruka na poleđini pozivnice glasi: “Milivoj Ašner još je uvijek na slobodi u Austriji; Vi niste!”
Za sve vrijeme Sanaderovog premijerskog mandata, Hrvatska nije željela izručenje ustaškog ratnog zločinca Milivoja Ašnera kako bi odgovarao za zločine nad Srbima i Židovima. Umjesto toga, pustila ga je da kao krepki 98-godišnji starčić dane provodi u Klagenfurtu. Za mandata Ive Sanadera također nije vraćena spomen-ploča Veci Holjevcu, nisu obnovljeni uništeni Bakićevi spomenici, spomen-područja bivših ustaških logora smrti na Jadovnu i Pagu, u Staroj Gradišci, jedino sačuvano logoraško groblje u Europi u Đakovu. Kako komentirate to što je Ministarstvo kulture podržalo vašu drugu knjigu?
– Pohvalno je da je Ministarstvo prepoznalo vrijednost borbe protiv povijesnog revizionizma u Hrvatskoj, iako bi bilo bolje da se angažiralo 90-ih kad je revizionizam harao školskim udžbenicima, enciklopedijama, radijskim i TV programom ili filmovima i časopisima koje je obilato podupiralo.
Neoustaštvo u Karlovcu
Može li se kao revizionizam tumačiti i podrška HDZ-a Tomislavu Merčepu, prebijanje po nacionalnoj osnovi u Karlovcu ili raspuštanje podružnice HSP-a u tom gradu jer su u njoj govorili pozitivno o antifašizmu?
– Apsolutno! O Merčepu pišem u obje svoje knjige. O fenomenu postojanja i djelovanja neoustaštva u Karlovcu također. Povijesni revizionizam šeće hrvatskom modnom pistom dignute glave. Zar nas treba čuditi što 68 posto čitatelja portala Večernji.hr smatra da Thompsona treba puštati na HTV-u, da makarski maturanti koji se slikaju ispod svastike predlažu da “Jasenovac i Gradiška Stara” postane himna generacije, a urlanje ustaškog pozdrava iz 30.000 grla na nogometnoj utakmici protiv Andore u Zagrebu u listopadu 2008. ne smeta svečanu ložu u kojoj su bili najviši državni i sportski dužnosnici? Zbog svega toga valja se boriti protiv usađivanja povijesnog revizionizma u društvo, i ja ću kao potomak jasenovačkih žrtava i dalje to činiti.