Kako prevariti Evropu

Godina u kojoj je osnovnim spoljnopolitičkim prioritetom proglašeno sticanje statusa kandidata za prijem u EU, počela je u neskladu s tim ciljem: Skupština Srbije je krajem decembra donela Zakon o akcizama, kojim se krše odredbe Prelaznog trgovinskog sporazuma i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om.

Akcize na naftne derivate povećane su od 1. januara, ali više za goriva evropskog kvaliteta nego ona koja izlaze iz NIS-a. Akcize na benzin iz domaćih rafinerija povećane su sa 44,7 na 45 dinara, a namet na uvozni benzin sa 44,7 na 49,5 dinara za litar. Akciza na manje kvalitetan dizel D2 NIS-a povećana je sa 30,47 na 35, a na evrodizel čak na 37 dinara.

Pod pritiskom Brisela

U Briselu su prošle nedelje boravili potpredsednik Vlade zadužen za evropske integracije Božidar Đelić i ministar ekonomije Mlađan Dinkić: evropski su im zvaničnici “natrljali uši” zbog te mere, prenoseći veliko nezadovoljstvo Evropske komisije što Srbija ne poštuje potpisane ugovore. Zaštita monopolskog položaja NIS-a shvaćena je kao poruka da Srbija po svaku cenu hoće da zaštiti interese Rusije.

Po povratku u zemlju, Đelić i Dinkić su inicirali hitnu potrebu promene tek izglasanog zakona, objašnjavajući javnosti da postojanje dvojnih akciza nije održivo, te da to nisu ranije znali. U vladajućoj nomenklaturi niko neće da prizna jasnu nameru: uvođenje različitih akciza na proizvode evropskog i one lošijeg kvaliteta, kojim se krše osnovna pravila fer tržišta, bilo je da se Brisel prevari i da se, i pored potpisanih obaveza, zadrži monopol NIS-a. Ovo treba gledati u kontekstu činjenice da se Komitet koji prati sprovođenje SSP-a sastaje samo jednom godišnje i da je kalkulacija na srpskoj strani mogla biti kako će sve ostati neprimećeno, bar dok Srbija s Rusijom ne završi pregovore o 800 miliona evra kredita, koji će se voditi krajem januara i početkom februara.

Između Rusije i EU-a

Priča o NIS-u je vrlo karakteristična kad je reč o srpskim spoljnopolitičkim vrludanjima i unutrašnjem slalomu oko očuvanja monopola. NIS je za vreme Vojislava Koštunice, u čijoj je Vladi učestvovao i DS, praktično poklonjen ruskom državnom preduzeću “Gaspromnjeft”. Bila je to politička trgovina, jer je Rusija u UN-u držala stranu Srbiji oko Kosova. Rusija nije samo dobila NIS nego i monopol nad naftom i naftnim derivatima, koji po ugovoru o prodaji treba prestati 31. decembra ove godine.

Uvođenjem dvojnih akciza, monopol je produžen na “mala vrata”. U ekonomskom životu Srbije ključni će problem biti demontiranje monopola, ne samo u opisanom slučaju nego i u drugim ključnim sferama. U prilog tome ide i reakcija direktora NIS-a Aleksandra Kravčenka, koji tvrdi da akcize nisu različite za domaće i uvozne nego za kvalitetne i nekvalitetne derivate. Samo što su nekvalitetni uvijek NIS-ovi, a kvalitetni evropski.

Pritisak Brisela na Beograd da se demontiraju monopoli, neke interesne grupe pokušavaju predstaviti kao ucenu Evrope, a ne kao jedan u nizu gestova kojima se afirmiše slobodno tržište. Upravo će demontaža monopola biti ključni test spremnosti Vlade za članstvo u EU-u. Brzo ćemo na primeru NIS-a videti hoće li ga uspešno rešiti ili će nastaviti igru žmurke s partnerima u EU-u.