KULT LIČNOSTI

NENAD POPOVIĆ, vlasnik zagrebačke izdavačke kuće Durieux, ušao je na listu prestižnog tjednika Süddeutsche Zeitung od osam ljudi koji su se u 2010. godini u svijetu zauzimali za mir. Na ovoj listi su i Amerikanac Paul Rieckhoff, “glas traumatiziranih vojnika i veterana”, Meksikanka Leticia Chavarria, liječnica u borbi protiv droge i narkokartela iz Ciudad Juareza, Mike Anane, ekološki aktivist iz Gane, afganistanski borac za ljudska prava Azayuon Matin, i Zhao Lianhal, kineski humanitarac koji je pomagao djeci i zbog toga sjedi u zatvoru. U obrazloženju ovako vrijednog priznanja stoji da je Nenad Popović izdavač koji “već dva desetljeća potiče i objavljuje mlade autore postjugoslavenske generacije, iskorijenjene ratom” te da Popović “potiče pomirenje i zajedničku kulturu na Balkanu, on je čovjek riječi, ali istovremeno i čovjek djela”, zaključuje o Popoviću ugledni minhenski tjednik.

DINO MUSTAFIĆ, kazališni redatelj iz Sarajeva, upravo postavlja na scenu Narodnog kazališta iz Prištine tekst Toma Stopparda Rock ‘n’ Roll.  To je priča o slobodi i ljubavi, o muzici kao subverzivnom prostoru revolta i o borbi protiv represivne ideologije i torture u Čehoslovačkoj, nakon sovjetske intervencije. Prema riječima Mustafića, analogija s poviješću  Kosova je višeznačna: u predstavi će biti interpolirana dokumentarna iskustva glumaca koji svjedoče o tim zlim godinama “etničkog aparthejda” i ideološke diktature. “Nevjerovatno je da smo nekada živjeli u zajedničkoj državi, a da smo bili tako daleko jedni od drugih, tako se malo poznavali i nismo jedni s drugima vodili dijalog. Sada kada su Albanci dobili željenu slobodu, podizanje nacionalne zastave kao putokaz budućnosti, u nama budi nove traume”, zaključuje Mustafić. U tom smislu, predstava neće imati klasičan kraj nego će se okončati koncertom politički angažiranog prištinskog benda Jericho.

NU SOUND OF BELGRADE, zajednički je naziv triju novih muzičkih grupa iz srbijanske metropole; “Svi na pod”, “Zemlja gruva” i “Sevdah Baby”. Oni su se upravo vratili s turneje na ruti Sarajevo-Zagreb-Ljubljana, a muzika koju sviraju mogla bi se podvesti pod onaj neuhvatljivi mit iz 80-ih: beogradsko zezanje.

Već sami nazivi ovih bendova odaju otkačenu originalnost “domaćih ulica”, a žanrovski je njihova muzika na tragu od Stevie Wondera do Bobana Petrovića i od Jamesa Browna do (ranog) Olivera Mandića i zaboravljenog benda Du Du A. Nedavnoj turneji pridružio im se i Vlada Divljan, a utisci iz zagrebačke Močvare, ljubljanskog kina Šiška i sarajevske Skenderije pokazuju da ostatku bivše države nedostaje ovakav zajebantski Beograd, ali i on sam sebi. Vjerojatno najviše.

BOSANSKI JEZIK, godinama je predmet teških prepucavanja među lingvistima u BiH. Nedavno je u Sarajevu objavljen, treći rječnik bosanskog jezika unutar četiri godine, autora Senahida Halilovića, Ismaila Palića i Amele Šehović. Rječnik, kažu autori, predstavlja “srednji put u odnosu na krute norme”, što se zapravo odnosi na ranije objavljeni “tvrdi” bosanski rječnik Dževada Jahića. Osnovna teza Jahićevog rječnika je da je bosanskom jeziku, za razliku od srpskog i hrvatskog, imanentan bošnjački merhamet, dakle duh, iako je takva kategorija među lingvistima napuštena još krajem XIX. stoljeća. Postoji još i rječnik Ibrahima Čedića, “koji bježi od forsiranja turcizama”, ali jednostavno pitanje na koje bosanski lingvisti nisu odgovorili glasi: kojim jezikom govori naprimjer dijete u Travniku, od majke Hrvatice i oca Bošnjaka (u familiji je sigurno netko i Srbin), ukoliko roditelji govore potpuno istim jezikom?

RATKO GLAVINA, glumac i bivši ravnatelj Gradskog kazališta lutaka u Splitu, proglašen je krivim za malverzacije u tom kazalištu i odlukom suda dužan je platiti  600.000 kn ili ide u zatvor na godinu i pol dana. Glavina je bio ravnatelj GKL-a od 1994. i za njegovog mandata veže se  cijeli niz afera, od sumnjive nabave opreme, bespravne nadogradnje kazališta, pa sve do izdavanja fiktivnih računa i isplate nepostojećih putnih troškova, kao i za protupravno poslovanje s Glavininom privatnom tvrtkom. Odluka suda u procesu koji traje godinama odnosi se samo na dio inkriminiranih radnji Ratka Glavine, jer su mnoge druge u međuvremenu pale u zastaru.

Kada i kako će doći do naplate vidjet ćemo, ali usporedbe radi, vrlo poznati glumac Wesley Snipes, zato što tri godine nije plaćao porez, osuđen je po ekspeditivnom postupku i izdržava kaznu od tri godine u zatvoru u Atlanti.

DAVID FINCHER, redatelj kultnih filmova (“Sedam”, “Klub boraca”, “Zodiac”), snimio je ponovno film koji je probio sve barijere gledanosti. To je “Društvena mreža”, filmska priča o osnivaču Facebooka Marku Zuckenbergu. Radi se o najpoznatijoj internetskoj stranici na svijetu i o harvardskim studentima, njenim kreatorima, koji su preko noći postali milijarderi što im, uz međusobne optužbe na sudu o krađi intelektualnog vlasništva, nije baš donijelo naročitu sreću. Nekoliko eminentnih zajednica filmskih kritičara proglasilo je filmom godine upravo “Društvenu mrežu” koja je u isto vrijeme nominiran za šest filmskih nagrada Zlatni Globus, a smiješi mu se očito i poneki Oscar.

JONATHAN FRANZEN, američki respektabilni pisac (“Korekcije”), ovih se dana može pohvaliti da mu je najnoviji roman “Freedom” izabran za roman godine po mišljenju većine svjetskih kulturnih rubrika. Ovaj roman je dobio naslovnicu časopisa Time, spomenut je na većini lista najboljih knjiga, a mnogi kritičari smatraju ga instant-klasikom, upečatljivim primjerom onoga što se naziva ‘veliki američki roman’.

U novom romanu se govori o najznačajnijim događajima u Americi od početka milenija, Frenzenov skepticizam se oštro suprotstavlja “optimističnoj retorici” američke kulture i ta crna ironičnost je možda najvrijednije u ovoga pisca. Ili kako je jednom rekao Stendhal: “Roman je ogledalo koje odražava, čas  nebesko plavetnilo, a čas blato drumske kaljuže”.