Možda promašimo lipanjski rok

Fotografija: Jovica Drobnjak

Izvjestitelj Europskog parlamenta Hanes Svoboda nedavno je rekao da je lipanjski rok realan za dovršenje hrvatskih pregovora. Što je ostalo za napraviti u tom vremenu?

– Ostalo je formalno sedam poglavlja, što je ipak više nego što smo očekivali. Najviše posla treba napraviti u pravosuđu i tržišnom natjecanju, gdje je u osnovi pitanje brodogradnje. Mislim da su naši kapaciteti takvi da do ljeta možemo ispuniti kriterije, no trebamo raditi puno intenzivnije.

Europska bi se komisija o pravosuđu trebala izjasniti već u ožujku?

– Da, pred nama nije šest mjeseci, jer se u pravosuđu već 11. ožujka mjeri “prolazno vrijeme”, a to znači da će Komisija već sredinom veljače imati gotovu analizu našeg napretka.

Znači li to da, želimo li završiti pregovore u lipnju, već u ožujku moramo proći na pravosuđu?

– Praktički da. U ožujku bismo barem trebali imati ocjenu svih zemalja po kojoj smo u svim temama iz poglavlja o pravosuđu postigli primjenu europskih pravila i vrijednosti do točke s koje više nema povratka.

Slučajevi Šeks i Hrastov

Mogu li tu ocjenu ugroziti neki nedavni događaji? Amnesti Internešnl (AI) predat će ovih dana Komisiji svoj izvještaj o Hrvatskoj u kojem je, uz ostalo, apostrofiran slučaj neprocesuiranja Vladimira Šeksa?

– Zemlje članice ocjenjivat će dostizanje mjerila za zatvaranje poglavlja, a ona nisu postavljena na pojedinačnim slučajevima, nego se traži jedna ukupno odlučna dinamika, kako borbe protiv korupcije tako i procesuiranja ratnih zločina. Taj je opći dojam zasnovan na konkretnim primjerima, no ne vjerujem da bilo koji izdvojen slučaj može biti podloga za bitno produljivanje pregovora, pa tako ni ovo na što ukazuje AI.

No i oni te slučajeve navode kao primjere za još stotine neistraženih zločina, a i Komisija je u posljednjem izvještaju, u kojem registrira napredak, istakla problem nedovoljnog procesuiranja zločina hrvatske strane?

– Kako ja gledam na način na koji se pregovori odvijaju i na pozicije europskih pregovarača i zemalja, držim da je važno da Hrvatska pokaže nepovratan trend napretka. Oni ne očekuju da se do kraja pregovora okonča svaki slučaj, nego je presudan trend napretka i političke volje da se stvari u pravosudnom sustavu dovedu do kraja.

Može li se dvojbena odluka Ustavnog suda u slučaju Mihajla Hrastova gledati kao obrtanje tog trenda unatrag?

– Moguće. Mogu se naći primjeri presuda ili neprocesuiranja koji su svakako podloga za stvaranje te opće slike o napretku – dovoljnom, nedovoljnom ili čak usporavanju i vraćanju cijelog procesa unatrag. Zemlje članice vagat će ukupnost pozitivnih i negativnih trendova i sigurno je da slučaj Hrastov neće biti na pozitivnoj strani. No mislim da će ukupnost tog procesa ipak biti pozitivna.

Što se tiče suzbijanja korupcije, čini se da je EU zadovoljnija otvaranjem niza istraga, nego onim što činimo na sređivanju sustava i prevenciji korupcije. Vlada posljednjih tjedana ubrzano daje u proceduru nove zakone. U zadnji čas?

– Nažalost, to je točno. Nesumnjivo je da je borba protiv korupcije, koja je i ubrzana i motivirana pregovorima, snažnije pokrenuta i da je to proces koji je vrlo jasan i vidljiv. No, nisu otklanjani uzroci i političko ponašanje koje je omogućavalo korupciju. EU je ukazivala na potrebu stvaranja novog zakonodavnog, pa i društvenog i vrijednosnog okvira koji bi otklanjao uzroke korupcije. Na tome se nije radilo i sada se u zadnji čas, opet zbog potrebe završetka pregovora, rade barem neke temeljene stvari, pa dolaze na red novi zakoni o sprečavanju sukoba interesa, financiranju političkih stranaka i pristupu informacijama. Ta tri zakona i još neke morat ćemo hitno usvojiti u sljedećih mjesec-dva.

Što je s ostalim poglavljima?

– Ostala poglavlja imaju više-manje svoju dinamiku i neće ih biti ni tehnički ni politički teško zatvoriti, osim ako se ne jave neki posebni interesi pojedinih članica, kako je to bilo sa Slovenijom. No brodogradnja je poseban slučaj i tu očekujemo da Komisija donese konačnu ocjenu jesu li planovi restrukturiranja brodogradilišta u skladu s pravilima EU-a o tržišnom natjecanju. Generalno bih rekao da još postoji prostor da promašimo lipanj kao rok, ali više ne u godinama nego u mjesecima. Taj bi prebačaj mogao biti uvjetovan više s europske nego s hrvatske strane. Primjerice, u ožujku će se pokušati postići i konsenzus među članicama o tome surađuje li Hrvatska u potpunosti s Haškim sudom, a pitanje je hoće li sve članice biti spremne donijeti odluku na osnovi vlastitih procjena.

Bez gospodarskog oporavka

Nizozemska bi mogla čekati ocjenu glavnog haškog tužitelja Serža Bramerca?

– Naravno. U ovom bi se slučaju moglo dogoditi da Nizozemska kaže da neće odlučiti u ožujku, nego na temelju Bramercove ocjene u lipnju

Čini se da ste ipak optimist u pogledu lipanjskog roka?

– Optimizam ne gradim toliko na očekivanju da ćemo do tada riješiti sve što je otvoreno, nego prvenstveno na osjećaju da je među članicama EU-a postignuta razina političke kritične mase potrebne za usvajanje generalnog uvjerenja da je Hrvatska na dobrom putu da završi pregovore.

Vlada je sama sebi nametnula lipanj kao cilj, a predsjednik Ivo Josipović kazao je da bi trebala preispitati svoju poziciju ako pregovori do tada ne budu dovršeni?

– To bi bio posljednji dokaz njene nesposobnosti da dovrši barem ovaj prioritetni posao i bilo bi apsolutno neodgovorno dalje zavlačiti građane. No, po meni, Vlada bi trebala u ljeto raspisati izbore i u slučaju da završi pregovore, jer će se inače referendum o pristupanju EU-u i izbori dogoditi u malom vremenskom razmaku. Jako je važno da to bude referendum o europskoj budućnosti Hrvatske, a ne da se pretvori u izjašnjavanje o ovoj slabo prihvaćenoj Vladi. Budući da od gospodarskog oporavka nema ništa, ona se drži samo na prividu da bi izbori ugrozili završetak pregovora. Prema tome, dajmo joj još tih nekoliko mjeseci, da vidimo je li ih sposobna završiti, a nakon toga je zbilja više nema što držati.