Portali slobode

Nekoliko domaćih internetskih portala, većih i manjih, ostali su danas gotovo jedini mediji koji objavljuju novinarske članke o neuralgičnim točkama ovdašnjeg društva i politike. Naspram njih, dakle, stoji većina tzv. mejnstrim tiska i televizijskih te radijskih programa; razlikovne kriterije pritom doista nije teško ustanoviti – potonji neće ni zucnuti nešto kritičkog o suštinski najutjecajnijim figurama javnog života kao što su, recimo, Ivica Todorić ili Ninoslav Pavić. A kada govorimo o medijima, ako to činimo kako spada, govorimo o onome o čemu oni ne smiju.

Todorića u kontekstu medija spominjemo ponajprije kao najvećeg hrvatskog oglašivača, ne samo glavnog novinskog distributera i prodavača ili suvlasnika hrvatskog RTL-a. Oglašivači predstavljaju najveći problem opisanih portala, budući da iole komercijalnije adrese bez njih ne mogu opstati zadugo. Iscrpljujuća dugovanja o kojima se između njih radi, doduše, jesu dio standardnog unutarnjeg duga i fiktivnoga vrijednosnog opterećenja koje poput ciste već niz godina raste u samoj utrobi hrvatske ekonomije. Pritom napomenimo kako je ovdašnji internetski biznis još uvijek relativno slabo razvijen, no mi smo značaj te scene skloni više uzimati s gore navedenog razloga, novinarskog i javno-interesnog.

Šutljiva Agencija

Matica te stvari, međutim, reagira na subverzivno medijsko čedo otpočetka s iritacijom. Internet je otvorio prostor nove društvenosti i demokratičnosti, s kudikamo manjim odjecima službenog nadzora, a kako je i u nas bilo barem na početku. Ali, veliki su imali kako udariti da bi zaštitili svoju poziciju i uzurpirano, malne običajno pravo na čitateljsko tržište: uspostavili su i sami portale, kao svojevrsne produžetke primarnih im, novinskih ili televizijskih pojavnosti.

– Nesuglasice oko međusobnog preuzimanja sadržaja nekako smo prevladali, ali ostaje veliki problem s dampinškim cijenama koje nude oglašivačima – rekao nam je Ante Magzan, direktor tvrtke Adriatik media, izdavača portala Net.hr.

– Najgori je u tome HTV, koji je čak i javno financiran medij. Zatim slijede portali najpopularnijih novina. Računajući prema posjećenosti, oni nam na internetu nisu ozbiljna konkurencija, ali posredno i nelojalno ugrožavaju našu djelatnost. Njima portali služe kao neka vrsta zaslađivača – kaže Magzan.

A vlasnik i urednik portala Index.hr Matija Babić još nekorektnijim vidi dnevni list “24 sata”, premda nije spreman oprostiti ni ostatku suprotstavljene branše.

– Ne snalaze se na internetu, ali nam zavide zbog neovisnosti koju sami nemaju. Pa, od srca im želimo da propadnu – kaže Babić.

Ne bi li umjesto njih propali internetski mediji, pak, brine se Agencija za elektroničke medije. To je državno tijelo otprije godinu dana zakonski dužno regulirati i tzv. elektroničke publikacije, dok prve teškoće nastupaju već pri nejasnim definicijama istih; lako je dokazati, te su pojedini portali to već i činili, naime, kako pod zajednički pojam spadaju i same internetske stranice vlade ili – Agencije za elektroničke medije. Postavljeno je pitanje znači li to da će i oni dogodine morati na agencijski račun uplatiti propisanih 0,5 postotaka od realiziranog bruto poslovanja.

Poznati informatički stručnjak i bloger Marko Rakar, osnivač stranice Pollitika.com, nedavno je za funkciju Agencije izjavio da je “u najmanju ruku smiješna”, ne uspijevajući predvidjeti gdje će biti povučena uvjerljiva te djelotvorna razdjelnica između portala i npr. bloga.

– To je i pitanje jurisdikcije jer se na internetu malo toga odvija unutar Republike Hrvatske. Meni nije jasno što će oni nadgledati i zašto. Ono što su dosad nadgledali bili su mediji koji su imali koncesije, i ima smisla promatrati drže li se takvi mediji koncesijskog ugovora, ali za internet tako nešto ne postoji. Kao ni obveza da morate prijaviti i dobiti neko dopuštenje od bilo koga da biste objavili bilo što – kazuje Rakar.

Šeprtljavi legislativni pokušaj uspostave kontrole nad internetskim medijima upotpunjen je zatvorenošću Agencije prema javnosti. Ne samo što nisu odgovorili na ono pitanje o uplatama, nego portalu H-Alter Udruge za nezavisnu medijsku kulturu nisu poslali odgovore na više lanjskih upita vezanih uz financijsko poslovanje Agencije. Nisu to učinili ni nakon što je Upravni sud iznenadio sve, pa valjda i samog sebe, presudivši kako Agencija ima odgovoriti H-Alteru, a nisu odgovorili ni nama, konačno, kad smo ih prije dva tjedna pitali o sukobu interesa Ivice Todorića, koji posjeduje relevantne postotke dionica u marketinškoj agenciji Uneks i RTL-u, mada zakonski ne bi smio držati oboje istodobno. Točnije, odgovorili su nam da će nam na pitanje odgovoriti za sedam dana, ali nisu ni poslije dva tjedna.

Harač od 0,5 posto

– Već i samu državu, zapravo Vladu, trebalo bi “resetirati”, dok protiv ljudi u Agenciji nemam ništa – govori Ante Magzan – ali mi je žao što nemaju pojma o internetu, definicija elektroničkih publikacija im je umobolna, a namjeravaju regulirati stvari onako kako nitko normalan nije ni pokušao. Njih nije briga možemo li mi uopće naplatiti ono što zaračunamo u poslovanju, no harač od 0,5 posto će nam svejedno uzeti, što u našem slučaju iznosi oko deset tisuća eura. I nitko ne zna na što će to utrošiti, osim na plaće za petoro zaposlenih i sedmoro članova vijeća, ili na nekretnine.

Posljednja opaska se odnosi na prošlogodišnju kupnju poslovnog prostora za Agenciju, tad još od novca namaknutog u njezin budžet samo od televizijskih i radijskih medija. Nekretnina u Jagićevoj ulici u Zagrebu koštala je dva milijuna kuna, i to je otprilike sve što se zna o tijelu koje inače vodi izdavač Zdenko Ljevak. Ostaje nam dojam kako država tu revnosno odrađuje posao u kombinaciji s velikim medijima – sužavanje javnog prostora za glasove protivne nametnutom diskursu o gorućim političkim i ekonomskim temama u ovom društvu. Primjerice, onima o ulozi dvojca s početka ovog teksta.