Predizborna transfuzija

Dvoje priznatih stručnjaka, dvojica blijedih političara i jedan poslodavac iz redova HUP-a, kadrovski je profil najnovije rekonstrukcije Vlade, koju je premijerka Jadranka Kosor poduzela godinu dana prije izbora. Zamjenom četvero ministara i uvođenjem još jednog potpredsjednika, rekonstrukcija je zahvatila jedva četvrtinu sastava Vlade i zaobišla neka ključna ministarstva, a sudeći prema spomenutom profilu, i u toj je četvrtini obavljena polovično.

Tako su Martina Dalić, kao nasljednica smijenjenog ministra financija Ivana Šukera, i Davor Božinović, kao nasljednik ministra obrane Branka Vukelića, općenito dočekani kao ljudi opremljeni sposobnostima i iskustvom za vođenje tih resora; poduzetnik Domagoj Ivan Milošević za sada je još uvijek najveća nepoznanica, kao i njegova novouvedena funkcija potpredsjednika Vlade za investicije; dok se članovi predsjedništva HDZ-a Branko Bačić i Jasen Mesić ne doimaju kao bitan dobitak za ministarstva graditeljstva i kulture, u kojima će naslijediti Marinu Matulović-Dropulić, odnosno Božu Biškupića.

Unutarstranačko pospremanje

Bez obzira na velike ili male kapacitete novih ministara, u predizbornoj je godini, za koju su proračunski okviri već određeni, i to na temelju Vladina opredjeljenja za politiku izbjegavanja “bolnih rezova”, teško očekivati da će bilo tko od njih donijeti krupnu promjenu, iako mogu doprinijeti pospremanju u svojim resorima. Stoga se čini da je ova rekonstrukcija Vlade manje vođena logikom njenog poboljšanog funkcioniranja, a više logikom transfuzije, kojom se pacijenta želi održati na životu do parlamentarnih izbora. No i ove ograničene promjene izmijenile su krvnu sliku Vlade taman toliko koliko je potrebno da Jadranka Kosor više ne trpi primjedbe da ju je sastavio ozloglašeni prethodnik Ivo Sanader. Kada se novim ministrima pribroje neka ranija osvježenja, poduzeta nakon Sanaderova odlaska, pa čak i ona na koja je sam bio prisiljen – dakle Tomislav Karamarko, Dražen Bošnjaković, Davorin Mlakar, Tomislav Ivić, Radovan Fuchs, Đuro Popijač – premijerka će pred izbore raspolagati sasvim dovoljnom količinom nepotrošenih lica.

No od desanaderizacije i popravljanja imidža Vlade, za aktualnu je premijerku još važnije unutarstranačko pospremanje za koje joj rekonstrukcija očigledno služi kao jedan od glavnih alata. Jadranka Kosor u ministre je promovirala ljude koji će putem tog položaja u budućnosti dobiti i veći značaj u stranci, a koji će figurirati kao njeni kadrovi, dok se istovremeno riješila nepopularnih Sanaderovih ministara, za kojima se vuku potencijalne uskočke afere i čiji će utjecaj u stranci i dalje slabiti.

Na toj su se liniji rekonstrukcije pokazali i određeni limiti šefice stranke, zadani odnosima snaga unutar HDZ-a. Jadranka Kosor je u proteklih godinu i pol dana prošla nekoliko etapa učvršćivanja svojeg položaja u stranci, pri čemu je najvažnija bila okončana siječanjskim izbacivanjem Sanadera, a zadnja njegovim pritvaranjem, nakon kojeg su postale besmislene sve spekulacije o njegovim “spavačima”. Rekonstrukcija Vlade još je jedna takva etapa, a zasigurno ne i zadnja koju ćemo vidjeti u narednih godinu dana. Zbog stranačkih odnosa snaga, premijerka se na nju morala pripremati mjesecima, kreirajući u javnosti klimu za odstrel vlastitih ministara. No simptomatično je i da je na koncu u saborske klupe uspjela pospremiti samo one koji nemaju snažno uporište u stranačkoj bazi, dok su preskočena neka od ključnih ministarstva u kojima dugo vremena nema bitnog napretka. Tako je na čelu Ministarstva zdravstva morala zadržati Darka Milinovića, svojeg trenutačnog stranačkog zamjenika koji se ne libi javno iskazivati i veće ambicije, kao i nepopularnog Božidara Kalmetu, unatoč svoj sili afera u njegovom resoru.

Mjesta za nove ljude

Iz pospremanja bivših ministara u Sabor može se zaključiti da Jadranka Kosor više ne računa na njihove usluge, osim ustupka učinjenog Vukelićevim postavljanjem za političkog tajnika stranke, što može zahvaliti svojem utjecaju u karlovačkoj bazi HDZ-a. S druge strane, ona je uz novoimenovane ministre unaprijedila i dvojicu dosadašnjih, Gordana Jandrokovića i Petra Čobankovića, u potpredsjednike Vlade, čime je pokazala da na te ljude sve više računa. Od njenih novih ljudi trenutačno je u stranačkoj hijerarhiji najviše rangiran Čobanković, kao jedan od šestorice potpredsjednika HDZ-a, dok su Jandroković te novi ministri Jasen Mesić i Branko Bačić članovi predsjedništva, a Bačić i glavni tajnik stranke.

Bačić je politički uspon započeo ulaskom u Sabor na izborima 2003, nakon čega je postao državni tajnik u Kalmetinom ministarstvu, a u predsjedništvu HDZ-a je od 2008, da bi 2009. bio postavljen za glavnog tajnika. Unatoč funkcijama, nije se u javnosti nametnuo kao snažna figura, ali se na vrijeme prestrojio uz novu šeficu, kojoj bi trebao biti veza s bazom u južnoj Dalmaciji. Još slabiji dojam ostavio je mladi arheolog Jasen Mesić, državni tajnik u Biškupićevom ministarstvu, koji je pred lokalne izbore 2009. neuspješno oponirao Milanu Bandiću, da bi uskoro na mjestu predsjednika zagrebačkog HDZ-a bio zamijenjen Jandrokovićem.

Za očekivati je da će premijerka u novoj etapi učvršćivanja svoje pozicije nastojati i dalje marginalizirati potrošene kadrove i otvarati u predsjedništvu stranke mjesta za napredovanje novih ljudi, poput Martine Dalić, koji će tvoriti njen oslonac u najvažnijem stranačkom tijelu. Iako se nova ministrica financija učlanila u HDZ tek 2007, jako je dugo u HDZ-ovim strukturama vlasti, budući da je u to ministarstvo prvi put došla još 1995, da bi 1997. postala pomoćnica Borislava Škegre. Pad HDZ-a odveo ju je 2000. za glavnu ekonomisticu Privredne banke, a ponovno osvajanje vlasti vratilo u ministarstvo kao državnu tajnicu, što je bila do odlaska za direktoricu Partner banke 2008.

Nitko ovih dana ne spori njenu stručnost za resor koji preuzima, kao ni stručnost Davora Božinovića, doktora političkih znanosti koji u Vladu ulazi kao nestranački ministar, s mjesta državnog tajnika u Ministarstvu vanjskih poslova. Iza Božinovića je dugogodišnja diplomatska karijera, koja uključuje i više ambasadorskih dužnosti, među kojima i onu šefa misije pri NATO-u, a jedno vrijeme bio je i predstojnik Ureda predsjednika Stjepana Mesića.

Prekasno za bitne poteze

Domagoj Milošević, doktor medicine i poduzetnik s popularnim MBA magisterijem, počeo je sve češće istupati u javnosti kao predsjednik nadzornog odbora HUP-a, pa je nakon Popijača drugi HUP-ovac u Vladi, a vidjet ćemo hoće li se poput njega angažirati i u HDZ-u. Većinski je vlasnik i direktor tvornice vatrogasne opreme Pastor Grupa, koja ima 286 zaposlenih, te nekoliko izvoznih podružnica u regiji i Rusiji, a suvlasnik i partner mu je Daniel Štern, sin bivšeg HDZ-ova ministra i direktora Ine Davora Šterna. Milošević je rezolutnost u krizi pokazao kada je početkom 2009. prvi uveo skraćeno radno vrijeme, skresao plaće, božićnice i regrese, te otpustio 25 ljudi.

Opće je mišljenje da novi ljudi dolaze prekasno za velike poteze, no dovoljno rano da bi se HDZ pripremio za izbore, na kojima će biti najvažnije koji će ljudi ući u Sabor, kako bi podržavali Jadranku Kosor ili kao šeficu nove Vlade ili, vjerojatnije, kao šeficu oporbe. Pogleda li se godinu i pol dana unatrag, kada je u HDZ-u i Vladi dobila samo formalnu a još ne i stvarnu vlast, Jadranka Kosor je izgubila silno vrijeme za konsolidaciju svoje pozicije u stranci, a s obzirom na postignuća Vlade u tom periodu, ocjena po kojoj joj je Vlada najviše služila za preuzimanje stranke ne bi bila daleko od istine.

Miloševićeve nečiste knjige

Iz financijskih izvještaja Pastor Grupe novog potpredsjednika Vlade Domagoja Miloševića za 2009. godinu, “Novosti” doznaju kako oni nisu zadovoljili revizore, koji su im dali tzv. mišljenje s rezervom, što znači da je upitna njihova istinitost i objektivnost.

Pastor Grupa imala je u 2009. prihod od 192 milijuna kuna, a uz nju, Milošević se sa Šternom i drugim partnerima pojavljuje u ukupno 15-ak tvrtki, s čitavim nizom stanograditeljskih projekta u Zagrebu, kao i u nekretninskom fondu Jadran Kapital. Prije godinu dana osnovao je i tvrtku iVaccine, s kojom se prijavio za kupnju Imunološkog zavoda, čijoj je direktorici Tatjani Sindik Milošević nećak. Natječajna komisija je njegovu ponudu ipak odbila, jer “nije mogao dati precizan odgovor” o tome tko su mu američki partneri koji bi trebali osigurati 160 milijuna kuna za dokapitalizaciju Zavoda, pa mu je taj pokušaj “privlačenja investicija” neslavno propao. Za razliku od HUP-ovca Popijača, koji je bio samo menadžer, Milošević je, dakle, vlasnik razgranatog biznisa, pa će biti zanimljivo doznati što ga je privuklo u Vladu i kako misli riješiti problem sukoba interesa.