3. maj u trećem krugu pakla

Želi li država uistinu privatizirati riječki 3. maj ili je treći krug tek svjesna opstrukcija? Možda je sve novi igrokaz Vlade s Jadranskim ulaganjima Danka Končara u glavnoj roli? Pitaju se to ovih dana svi koje zanima novi pokušaj privatizacije ovog škvera. Podsjećamo, natječajnu su dokumentaciju otkupile tek dvije tvrtke, spomenuta Jadranska ulaganja i zagrebački Doking, poduzeće koje je na predstavnike radnika ostavilo prilično pozitivan dojam. Na kraju, na natječaj je dospjela samo ponuda Jadranskih ulaganja, koju je Vlada prihvatila.

– Kamo sreće da dobijemo ozbiljnog ponuđača koji će jamčiti i djelatnost i radna mjesta: jesu li to Jadranska ulaganja, ne znam i ne usuđujem se prognozirati. Naime, na posljednjem susretu u Hrvatskom fondu za privatizaciju, pred nas nisu stavljena jamstva što ih je ta tvrtka dala, nego samo mišljenje Vladine komisije u kojem, uz ostalo, stoji da o jamstvima za provođenje plana restrukturiranja ovisi budućnost škvera i da ima nejasnoća. Konkretnije, doznali smo da za Jadranska ulaganja jamči tvrtka Kermas, opet u vlasništvu obitelji Končar, iako su to dvije zasebne pravne osobe, koje nemaju izravne financijske i poslovne veze – kaže Juraj Šoljić, sindikalni povjerenik u 3. maju.

Škver kao mikrovalka

Šoljić podsjeća kako se uslijed privatizacijske buke zaboravilo na svakidašnje muke brodogradilišta i njegovih radnika. Naime, već tri mjeseca čekaju primopredaju novogradnje naručitelju, pulskoj Uljanik plovidbi, koja ne može namaknuti 38 milijuna dolara za naručeni i izgrađeni brod.

O tome koliko je brodogradnja danas rizična i gubitaška djelatnost govori i Roland Sušanj, predstavnik radnika u Nadzornom odboru.

– 3. maj ne može biti zanimljiv, jer ovoliki škverovi nigdje ne posluju pozitivno, čak ni u Kini ili Koreji, gdje im država lopatama ubacuje novac. Znači, interes može imati jedino država, kojoj se uloženo vraća preko multiplikativnih faktora: poreza, prireza, doprinosa, drugih troškova, razvoja znanosti… Zašto ga Jadranska ulaganja pokušavaju preuzeti? Mislim da im je to signalizirano iz Vlade, koja se s novim vlasnikom kasnije već misli nekako nagoditi – smatra Sušanj i upozorava na to kako se privatizacija sada izvodi pod svaku cijenu i u neprimjerenom roku.

– U deset dana se ne prodaje ni mikrovalna pećnica, a kamoli ovoliko brodogradilište – slikovito pojašnjava.

Žao mu je što prava sanacija 3. maja nikada nije provedena: država je samo odobravala nova zaduženja sa sve većim kamatama i tako ga gurala u ponor iz kojeg ga pokušava izvući neozbiljnim transakcijama. I dalje stoji iza prijedloga koji je sastavio s dijelom radnika: država je trebala sanirati škver, pa ga dati na upravljanje radnicima. Jamstva bi se uredno vraćala iz proizvodnje, a tada bi se poslovalo stručnije, odgovornije i racionalnije.

Činjenica da je Vlada prihvatila ponudu Jadranskih ulaganja ne znači da je kupoprodaja  završila; posla još ima, a zapelo se već na prvom koraku. Naime, uslijed privatizacije Vlada je odlučila drastično povećati koncesijske naknade – umjesto pola, sada za korištenje četvornog metra pomorskog dobra valja izdvojiti tri kune. Zatim, umjesto jednog postotka dobiti, novi bi vlasnik državi trebao plaćati isto toliko, ali od ukupno ostvarenih prihoda, što je, po nekim izračunima, i do 40 puta više! Mnogima je sumnjiv i neslužbeni podatak da se u natječajnim uvjetima trećeg kruga, za razliku od drugog, ponuđač uopće nije morao izjasniti o koncesijskoj naknadi.

Netko se zabunio?

– Možda je tako država išla nekome na ruku, pa svoju odluku, pod pritiskom javnosti, sada Vlada poništava. Na koncu, riječ je o naknadnoj odluci, aneksu ugovora sklopljenog na 32 godine još 1998. – kaže Šoljić. Iako razumije da se država mora namiriti i vratiti bar dio od 3,25 milijardi kuna duga koji je oprostila brodogradilištu, povećanje naknada smatra vrlo lošim, jer 3. maj stavlja u neravnopravan položaj.

Nenad Končar, direktor Jadranskih ulaganja, nije želio komentirati “neozbiljne spekulacije i priče plasirane u trenutku kada se pokušavaju rješavati ozbiljni problemi”. Povećanje koncesijskih naknada, tvrdi, dovodi u pitanje čitav privatizacijski proces, ali se ne slaže s tvrdnjama da se država želi riješiti brodograđevnog utega opstruiranjem pokušaja privatizacije.

– Pretpostavljam da se netko u Vladinim stručnim službama zabunio i brodogradnju stavio tamo gdje joj nije mjesto ili je pobrkao pojmove dobiti i prihoda. Jer, tko bi uopće mogao pristati na takve uvjete? To bi bilo neizdrživo, posebno u ovako neprofitabilnoj djelatnosti kao što je brodogradnja. Dobit brodogradilišta na razini EU-a je 1,9 posto ukupnih prihoda i to bi bilo donekle razumljivo. Ali, plaćati taj postotak u odnosu na cijeli prihod, potpuno je nerazumljivo. Mi smo i s dosadašnjim naknadama plaćali državi više od europske prakse, pa mislim da će Vlada razmisliti i donijeti pravilnu odluku, kako bismo mogli biti konkurentni na tržištu – kaže Končar.

Zagorčavanje života radnicima

Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel smatra da je priča oko 3. maja od početka postavljena  naopako.

– Država je davno trebala sanirati i restrukturirati 3. maj, pa onda razmišljati o privatizaciji. Sada, u krizi, to čini i zato da privoli EU da se privatizacija obavi kada situacija bude povoljnija. S druge strane, katastrofalno je usred prodaje mijenjati pravila na gore za zainteresirane kupce. Uz to, Ministarstvo financija prije nekoliko dana blokiralo je račun dijelu 3. maja, tvrtki Dizalice i motori, kako bi još malo zagorčalo život radnicima. I Gradu Rijeci ista tvrtka duguje više od deset milijuna kuna, ali nam sada ne pada na pamet otežavati im situaciju – kaže Obersnel.

Politički tajnik PGS-a Nikola Ivaniš tvrdi da je sve ovo bio samo uspješan pokušaj da se iz trke izbaci tvrtka Doking.

– Nerazumni rokovi onemogućili su ih u ozbiljnoj pripremi. Ne mislim da je ulazak Jadranskih ulaganja a priori loš, ali držim da je nužno jasno reći kako će se između Vlade i Jadranskih ulaganja riješiti sve dubioze brodogradilišta. Na kraju, važno je znati na koga se od menadžmenta misle osloniti, jer kruže glasine da bi među njima mogla biti i osoba duboko umočena u aferu Brodosplit – kaže Ivaniš.