Intrigator

Katran & perje

TV orgijanje nekrofila

Za grob spremni!

Mija i Čkalja hrvatske amaterske arheologije, Ivan Zvonimir Čičak i Ivo Banac, ponovno orgijaju u medijima, pravilno raspoređeni po udarnim terminima i stranicama. Gdje su iskopine, kosturi, lopatice i kičice – tu su i njih dvojica.

Tako je Čičak, počasni doživotni instruktor sekcije malih nekrofila pri HHO-u, okupirao jednu od emisija “Hrvatska uživo”. Sam je sebi postavljao pitanja i na njih, posve razumljivo, sam i odgovarao, sve pred ionako tradicionalno zbunjenim voditeljem Jozom Barišićem. Ukratko, emisiju je uredio, vodio i sam sa sobom prodivanio, kako i priliči jednoj javnoj kući kao što je HTV. Tema: naravno, famozni “komunistički zločini”. Jer, otkako je ministar Tomislav Karamarko pustio džukele s lanca, nastala je još jedna permanentno izvanredna situacija, u kojoj se Čičak brčka poput punoglavca u kišnici.

Čovjek se jedva oporavio od dijareje uzrokovane djelovanjem “ljudi koji mrze rod hrvatski” (čitaj: piskarala “Novosti”). Podsjetimo, prilikom afere “Obadva su pala”, Čičak je na pitanje o prijetnjama ovoj redakciji tipa “zaklat ćemo vas”, humanistički odgovorio: “Nije problem u reagiranjima, nego u onome što su objavili.” No stižu nove domaće zadaće za ovog iskusnog branitelja ljudskih prava.

Sada, 20 godina nakon opstrukcije vladajuće ljevice, treba napokon otkriti najmanje milijun i pol žrtava titoizma, staljinizma i đilasizma, a nevladine udruge odavno su postale partner vlastima. Zbog toga, s drugog TV kanala, dok nedužni kamermani brišu pljuvačku s objektiva, Čičkov kolega Banac već mahnito kliče proglašavajući Josipa Manolića ubojicom.

Međutim, ovaj put suptilni teniski par Banac & Čičak nailazi na malo tvrđe protivnike s druge strane mrežice. Na njihove žustre servise reterniraju okorjeli veterani Joža BoljkovacJoža Manolić. Ovi osvajači brojnih titula u razdoblju od 1941. do 1991, premazani svim mastima, na leđima su iznijeli po jednu revoluciju i kontrarevoluciju. Stoga je pitanje koliko njihov prilično opaki stil odgovara paravojnim djelatnicima ljudskih prava. Očekuje se ponuda u kladionicama.

Petar Glodić

Rasprodaja javnih resursa

Jandrokovićeva pijaca za Hillary

 

Vjerojatno ćemo povući prijedlog izmjene Zakona o vodama, usmjerene pretvaranju Hrvatskih voda u trgovačko društvo, izjavila je premijerka Jadranka Kosor nakon susreta s biskupima, koji su izrazili protivljenje privatizaciji te ustanove. Isto su učinili Zelena akcija i Franjevački institut za kulturu mira.

“Izražavam nadu da će američki investitori pronaći brojne prilike u Hrvatskoj u područjima turizma, energije, transporta i vodnoga gospodarstva”, piše, pak, u izjavi za medije ministra vanjskih poslova i potpredsjednika Vlade Gorana Jandrokovića nakon vašingtonskog susreta s američkom državnom tajnicom Hillary Clinton.

U isto vrijeme, član Nadzornog odbora HEP-a Jadranko Berlengi pismom upozorava premijerku da u prilagodbi energetskog sektora propisima EU, Ministarstvo gospodarstva kroz izuzetno nestručno vođen postupak zapravo priprema razbijanje tvrtke i njezinu privatizaciju. “Novosti” su prije tri mjeseca upozorile na famoznu “Studiju usklađivanja hrvatskog energetskog sektora s propisima EU”, u kojoj se predlaže da se cijene proizvodnje i opskrbe energentima za sve kategorije kupaca formiraju na tržištu, a koju je Ministarstvo gospodarstva naručilo od “Ekoenerga” – privatne tvrtke. Sindikalisti HEP-a takav javno-privatni aranžman smatraju apsurdnim i opasnim, a Slavko Kulić njegove je protagoniste bez ustručavanja nazvao “barabama”.

Očito je da se intenzivira halapljiva utakmica za preostalim narodnim blagom, a da vlastima, po običaju, lijeva ruka ne zna što radi desna. Ili to samo tako izgleda za naivce. P. Glodić

Kratko & jasno

Ljubo Jurčić

U nama je greška

Čuli ste zahtjev Jadranke Kosor da banke snize kamatne stope građanima ili će im država uvesti porez; što mislite o tome?

– Prva od triju komponenti koje tvore kamatu odnosi se na tržište novca, gdje kamate rastu ako istog nema dovoljno, pa HNB može pustiti malo više novca na tržište da se kamata smiri. Drugu situaciju čini zloupotrebljeni monopol banaka koje naplaćuju kamatnu stopu više negoli bi im omogućilo tržište, pa HNB može razigrati tržišnu utakmicu uvođenjem dodatnih subjekata. A treće se tiče nestabilnih uvjeta poslovanja i neizvjesnog povrata pozajmljenog novca, kada se kaže da nam kreditni rejting nije dobar, te svi trpe viši rizik poslovanja koji se zatim uračunava u višu cijenu kamate.

Tko je u mogućnosti utjecati na tu vrstu prilika?

– Vlada. Prve dvije komponente kontrolira HNB, treću Vlada. U svakom slučaju, ono što želim reći jest da u tome jednostavno – nema dogovora. Nema dogovorne ekonomije s bankama. Nema osjećaja, svatko dere koliko god može. Banke se ponašaju racionalno, što znači da u svoje ponašanje uključuju i ponašanje vlada prema njima.

Je li realna bojazan da bi gubitak od uvođenja poreza banke mogle naplatiti povećanjem kamate za građane? Inače, treba imati na umu da je Vladin zahtjev potaknut iz HUP-a, koji zacijelo nije pretjerano vodio računa o interesu građana.

– Svakako da je realna. Naime, i ja sam za porez, ali ne ovako isprovociran, jer bi pokrenuo nepovoljnu reakciju. Posve je druga stvar korištenje osjećaja da mi sad tu jako mrzimo banke jer strašno puno zarađuju, no one tako zarađuju na osnovi onoga što im je omogućila hrvatska ekonomska politika.

Nju treba mijenjati, dakle? Što konkretno preporučate?

– Da, u nama je greška, a za banke bismo lako da umijemo popraviti svoj pristup tome problemu. Vlada i HNB imaju svoje mehanizme, kao što rekoh. Moraju ih koristiti, moraju se stvarati sigurniji uvjeti poslovanja, mora se rješavati nelikvidnost, mora se smanjivati nezaposlenost. A tako je i s porezom koji se ne može određivati ad hoc, nego mora biti usklađen s ukupnom poreznom politikom i poreznim sustavom ove države. Drukčije ne možemo učiniti baš ništa.

Igor Lasić

Potpredsjedničke laži o zbrinjavanju obitelji Tuđmanovog ministra obrane

Biznis iz Šuškove vile

HDZ-ov potpredsjednik Andrija Hebrang ustvrdio je kako pokojni ministar Gojko Šušak svojoj udovici nije ostavio ni stan. I nije – ostavio joj je vilu na Šalati, u kojoj danas njegova obitelj vrti unosan višemilijunski biznis

Nakon što je “Večernji list” objavio serijal u kojem je, sa zakašnjenjem od nekih 15-16 godina, popisao tko je sve tijekom 90-ih dobio stan temeljem neustavnog MORH-ovog pravilnika, pukom milošću tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška, potpredsjednik HDZ-a Andrija Hebrang u intervjuu “Jutarnjem listu” spremno je osuo paljbu po bivšem stranačkom kolegi Nadanu Vidoševiću, ustvrdivši da je ukrao stan od ratnih invalida.

Iako je stan iz MORH-ova fonda Vidoševiću, umjesto nekom ratnom invalidu, dodijelio upravo Šušak, Hebrangu to nije smetalo da u istom intervjuu brani čast i poštenje pokojnog ministra. Šušak koji je, eto, MORH-ove kvadrate dijelio drugima, za razliku od njih bio je toliko skroman da svojoj udovici nije ostavio ni stan, ustvrdio je Hebrang.

Oprostimo li Hebrangu sve logičke nedosljednosti, koje mu omogućuju da naročito časnim cijeni to što pokojni ministar nije ratnim invalidima uskratio još jedan stan, pa ga dodijelio samome sebi, i ograničimo li se samo na činjenice, teško ćemo se odlučiti koju od svojih omiljenih varijanti istinosne vrijednosti iskaza Hebrang upotrebljava u ovoj prilici: prešućuje li istinu, govori neistinu ili naprosto laže.

Naime, Šuškova udovica Đurđica Šušak danas živi u vili stambene površine 232 metara četvornih, na adresi Torbarova 15 u Zagrebu, kojoj pripada i 370 kvadrata dvorišta, a koja je pokojnom ministru dodijeljena na korištenje odlukom Vlade, uskoro nakon njegovog povratka iz Kanade. Stoga bi netko mogao reći da Hebrang laže kada kaže da joj Gojko nije ostavio ni stan, premda bi, kako zapravo i nije riječ o stanu, već o vili na Šalati, netko drugi mogao reći da Hebrang ipak ne laže, nego samo govori neistinu. S druge strane, kako za svojeg prekratkog života neprežaljeni ministar nije stigao otkupiti tu vilu, netko treći mogao bi kazati da Hebrang ne laže i ne govori neistinu, već samo prešućuje istinu: vilu je, nakon Gojkove smrti, otkupila njegova supruga Đurđica.

Prema pisanju tjednika “Globus” iz 2005, za otkup vile plaćeno je nekih 40.000 eura, što je za takvu nekretninu smiješna svota, a da ju je Đurđica Šušak zbilja otkupila potvrđuje i njezina tadašnja izjava, po kojoj razmišlja o tome da kuću na Šalati proda. Šuškova udovica, koja je inače 90-ih obnašala visoku funkciju u jednoj od režimskih tajnih službi, požalila se tada novinaru kako je u financijskim teškoćama i kako već tri godine bezuspješno pokušava iznajmiti vilu nekoj od ambasada, jer ona i njezino dvoje djece žive samo od nedostatne mirovine pokojnog ministra.

Vilu, za koju bi po svoj prilici dobila više od pola milijuna eura, ipak nije prodala, a prema onome što su “Novosti” pronašle u zemljišnim knjigama, čini se da se zbog određenih proceduralnih problema na nju još uvijek nije ni uknjižila. Prema bilješkama u gruntovnici, kupoprodajni ugovor o otkupu vile predala je još 1999. godine, no zahtjev za uknjižbu joj je 2006. odbijen. Iako je iste godine brisana zabilježba o odbijanju upisa, Đurđica Šušak ni do danas se nije uknjižila.

Na adresi vile dodijeljene pokojnom ministru registrirana je i tvrtka Centar media plus, u vlasništvu njegova zeta Ante Filipovića i kćeri Jelene Šušak, a prema onome što smo pronašli u poslovnim izvještajima tvrtke, Šuškova obitelj danas je daleko od toga da sklapa kraj s krajem. Ta agencija za unutarnje i vanjsko oglašavanje osnovana je 2006. i odmah je ostvarila bogatu suradnju sa svim vodećim trgovačkim lancima, pa je, prema navedenim izvještajima, već 2007. imala 3,7 milijuna kuna prihoda, sljedeće godine još 7,9 milijuna kuna, a 2009. narednih 5,4 milijuna kuna. Uz te je prihode stalno poslovala pozitivno, pri čemu se čista dobit znala popeti i preko 625 tisuća kuna.

Nikola Bajto

Poremećena idila na Institutu “Ruđer Bošković”

Svečarske prijetnje

Ravnateljica “Ruđera” već je znana po isljedničkoj sklonosti, samo da se na koncu tamo jedini prsti ulovljeni u pekmezu ne pokažu baš njezinima

Trebala je to biti svečarska tiskovna konferencija na kojoj će ravnateljica Instituta “Ruđer Bošković” predstaviti javnosti program obilježavanja 300-godišnjice rođenja velikog znanstvenika po kojem je ta ustanova dobila ime…

Tako je nekako u ponedjeljak, 14. veljače, na Hrvatskom radiju započela vijest o spomenutom događaju. No, zacrtani program konferencije se izrodio, jer su pred ravnateljicu Danicu Ramljak isturena pitanja što umnogome remete slavljeničku idilu i podsjećaju na gomilu tamo nabranih, a nevješto zataškanih problema. Prvenstveno na onaj ravnateljičina maltretiranja kolege joj Saše Blagusa i s tim u tijesnoj vezi onaj njezine etički kvarne podrške ministru znanosti i obrazovanja Radovanu Fuchsu povodom neprihvatljivog – iz rakursa javnog interesa –  procesa pripreme resornih mu zakona.

Napomenimo, ukratko: Blagus je prije dva tjedna u “Novostima” kritizirao politikantsku motivaciju te podrške, realizirane u okolnostima drastično suzbijene unutarnje demokracije našeg najpoznatijeg instituta, k tome podrške zakonima što bi da komercijaliziraju visoko obrazovanje i znanstvenu djelatnost, te da akademskoj zajednici oduzmu zajamčenu institucionalnu autonomiju rada i odlučivanja o istom. Danica Ramljak mu je potom zaprijetila otkazom, a zanimljivo je da je to nastavila činiti i nakon što je na konferenciji za novinare stala uporno tvrditi kako to uopće nije bio slučaj…

Pokušali smo joj objasniti da nema pravo znanstveniku poricati mogućnost slobodnog izražavanja, mada nismo dvojili kako se tu zapravo radi o sporu zbog Blagusova ometanja Fuchsove manipulacije vertikalom upravno-kadrovske ovisnosti; ta jasno je tko koga u sustavu postavlja i skida! Ali, slobodno razmišljanje i živa demokratičnost ne stanuju po adresama pripadajućim toj vertikali, nego u osobi sada ugroženog Saše Blagusa, kao i brojnih njegovih kolega iz inicijative Akademska solidarnost, a koji su stali na njegovu stranu.

Što se tiče ravnateljice Instituta, kojom ćemo se ovdje zasigurno imati nesreću još poneki put baviti, dakle, o njoj za ovu priliku moramo prenijeti i dodatni neugodan, iako razmjerno uopćen dojam. Ta pojava skromne znanstvene reputacije i sumnjive poslovne biografije, na funkciju je namještena isključivo zahvaljujući političkom diktatu, naime, prvi je dio rečene konferencije uvelike označila samohvalom i podsjećanjem na svoj boravak u vrlom inozemstvu, o kojem nitko drugi pojma nema, pa će nas ona sve podučiti kako se ispravno radi i gleda na stvari…

A najozbiljniji efekt njezina reformskoga garda jest širenje paranoje Institutom i šire: toliko spomena kriminala, korupcije, anonimnih prijetnji, policije, DORH-a i USKOK-a po jedinici vremena na jednoj konferenciji ne bi valjda pošlo za jezikom ni Jadranki Kosor, Mladenu Bajiću i Tomislavu Karamarku zajedno. Naša je ravnateljica inače već znana po isljedničkoj sklonosti, samo da se na koncu tamo jedini prsti ulovljeni u pekmezu ne pokažu baš njezinima.

Igor Lasić