Kult ličnosti

PREDRAG MATVEJEVIĆ, univerzitetski profesor i Boris Gunjević, teolog, potpisuju knjigu pod naslovom “Tko je tu, odavde je”, nedavno objavljenu u Zagrebu. U njoj se ponajprije bave pitanjem identiteta, gorućeg pitanja naših prostora, na kojima se ti identiteti preklapaju ali, nažalost, i isključuju. Na predstavljanju knjige u prepunoj Knjižnici “Bogdan Ogrizović”, Matvejević je citirao Antuna Gustava Matoša koji je još krajem 19. stoljeća zaključio da su sve nacionalne kulture tuđinske jer nastaju pod stranim utjecajima. Za Matvejevića je u tom kontekstu najvažnije pitanje je li hrvatska kultura kozmopolitska ili nazadno-zatvorena, odnosno je li ona “kultura Gojka Šuška i Mile Budaka“. Gunjević je, pak, istaknuo da je svoje eseje posvetio “ljudima između” i da razmišljanja o identitetu ne smiju završavati isključivo u singularu: jesmo li Hrvati ili Srbi?

JOZEF NADJ, koreograf svjetskog glasa, rodom iz vojvođanskog mjesta Kanjiže, nedavno je zajedno s muzičarom Akošom Selevenjijem u Londonu izveo predstavu “Vrane”. Predstava istražuje metamorfoze čovjeka, odnos duhovnog i tjelesnog, realnog i metafizičkog, a povod su ptice, odnosno vrane koje u Vojvodini oduvijek imaju mistično značenje. One označavaju mudrost, tajnovitost i mistiku, jedinstvo svijeta, te relacije između božanskog i dijaboličnog. Predstava “Vrane” odvija se bez ijedne riječi, uz mračnu, pomalo hipnotizirajuću muziku  Akoša Selevenjija i ritualni pokret Jozefa Nadja. Tijelo, koje se u ovakvoj vrsti izraza smatra subjektom a ne samo sredstvom, ključno je za umjetnost Jozefa Nadja, “koji proizvodi svoje djelo u materijalu vlastite egzistencije”, kako je rekao Helmuth Plesner.

IVO POGORELIĆ svirat će nakon 26 godina ponovno na Dubrovačkim ljetnim igrama. Bit će to klavirski recital u Kneževu dvoru, a uz proslavljenog pijanista u Dubrovnik dolazi i Minhenska filharmonija s violončelisticom Monikom Leskovar, ansambl Il Giardino Armonico s violinistom Vadimom Repinom, pa kontratenor Max Emanuel Cenčić, pijanist Boris Berezovsky, Pinchas Zukerman sa svojim komornim ansamblom, gitarist Pepe Romero i drugi. U dramskom programu najavljene su dvije premijere, Sofoklov “Kralj Edip” i “Edip na Kolonu” u režiji gosta iz Slovenije Eduarda Milera, te premijera drame Ivane Sajko “Prizori s jabukom”. Ovogodišnje Dubrovačke ljetne igre održat će se od 10. srpnja do 25. kolovoza.

FILIP ŠOVAGOVIĆ, glumac, pisac i redatelj, počinje u svibnju na otoku Hvaru snimati film “Visoka modna napetost”. Biti će to, za Šovagovića karakteristična, neka vrsta žanrovski teško odredive crne komedije, prošarane lucidnim i bizarnim detaljima. Radnja filma zbiva se na jednom našem otoku, na kojem se njegovi mještani pokušavaju prebrojiti kako bi utvrdili da li su oni selo ili grad. U tom trenutku na otok stiže predsjednik države… U filmu će igrati sijaset odličnih glumaca, među kojima Goran Navojec, Nataša Janjić, Ranko Zidarić, Marija Škaričić i drugi, a dilema koja još nije riješena je tko će igrati predsjednika države. “Volio bih da to što dulje ostane iznenađenje. Znam samo da to neće biti profesionalni glumac, nego osoba iz javnog života. Možda Zoran Mamić“, kazao je na svoj osebujni način Filip Šovagović.

VELJKO BULAJIĆ, redatelj kultnih partizanskih filmova, sudjelovao je na okruglom stolu “Neostvareni ideali i(li) iznevjerena obećanja?” ovih dana održanom u Sarajevu. Zašto se ljudi često pozivaju na socijalizam i tvrde da je tada bilo bolje i zašto je simbolička vrijednost pojedinih stvari iz prošlosti (poput brendova, šlagera, ideja) nekako jača i autentičnija u odnosnu na sadašnje ekvivalente? To su bila neka od pitanja debate na kojoj su još sudjelovali Dunja Blažević, direktorica Centra za savremenu umjetnost Sarajevo, Esad Arnautalić, kompozitor, Ahmed Burić, književnik i novinar iz Sarajeva, muzičar Elvis J. Kurtovich i drugi. Prikazan je i dokumentarni film “Hasta siempre”, snimljen na Kubi, u kojem ljudi govore o životu u jednoj od posljednjih oaza socijalizma i nadaju se da će temelji revolucije, uspostavljeni 1959. godine, preživjeti i nakon smrti vođe Fidela Castra.

DAVID GROSSMAN, izraelski pisac, objavio je dirljiv roman “Do kraja zemlje”, koji je već preveden na 20 jezika, a u Beogradu ga je u prijevodu Davida Albaharija objavila izdavačka kuća “Arhipelag”. Roman govori o ljubavi i patnji, o mržnji, bijesu, o skrušenosti i strasti među ljudima na malom komadiću zemlje Bliskog istoka, od kojih su jedni Palestinci, a drugi Izraelci. Radnja romana zbiva se za vrijeme rata u Libanonu i inspirirana je smrću piščeva sina, koji je kao izraelski vojnik poginuo od rakete ispaljene s položaja jedinica Hezbollaha. Kada je pročitao knjigu, američki pisac Paul Auster je rekao: “Ovo je remek-djelo. Flaubert je stvorio Emu, Tolstoj Anu, a Grossman je stvorio junakinju Oru – pročitao sam ovaj obimni roman ogromne snage u grozničavom transu.”

PABLO PICASSO, odnosno njegovo ulje na platnu “La Lecture” našlo se u središtu pažnje predstojeće aukcije u Londonu, gdje bi moglo biti prodano za 21 milijun eura. Vrijedna Picassova slika nastala je 1932. godine, a na njoj je njegova ljubavnica i poslije majka Picassove kćeri Maye, Francuskinja Marie-Therese Walter. S mladom muzom, koja mu je godinama bila i najdraži model, ljubovao je od 1927. do 1935. godine, kada se zaljubio u poznatu francusku fotografkinju naših korijena Doru Maar. Neki povjesničari umjetnosti upravo te dvije žene ističu kao najvažnije muze velikog umjetnika. Gospođica sa slike je imala samo 17 godina kada je upoznala španjolskog slikara. Poslije je tvrdila da nije znala tko je Picasso kada joj je slikar te 1927. prišao na pariškom željezničkom kolodvoru i rekao: “Ja sam Pablo Picasso i zajedno ćemo raditi velike stvari…”