Odlazak vječnog ministra

Ministar zdravlja u Vladi Srbije Tomica Milosavljević 29. januara podnio je ostavku. Unatoč tome što je njegova ostavka najčešće tražena, Milosavljević je dosad žilavo ostajao na položaju: ništa ga nije moglo pokolebati od 2002, u čak pet vlada. Nije ga uzdrmala niti jedna afera, a bilo ih je na desetine, uključujući i prošlogodišnju, kada je otišao na operaciju kičme u Njemačku, umjesto da ga operiraju domaći ortopedi.

Objasnio je taj incident “brigom za vlastito zdravlje”, ne misleći na to što će o domaćem zdravstvu misliti pacijenti u Srbiji. To je naročito povrijedilo domaće liječnike i njihovu sujetu. Premda je ministar tada odbacio svaku pomisao o ostavci, upravo je činjenica da su mu liječnici zamjerili odlazak u Minhen imala najvećeg upliva na “odloženu” ostavku.

Ministar afera i kaosa

Tomica Milosavljević je priznati profesor beogradskoga Medicinskog fakulteta i od struke cijenjeni gastroenterolog. Kao ministar je zasluženo imao mnoge oponente, jer je taj ogromni društveni sistem u permanentnoj besparici, a on nije imao hrabrosti ili znanja da učini bilo što kako bi ga reformirao. U njegovu je periodu cvjetala korupcija, donosile su se katastrofalno štetne odluke, a on je vrlo arogantno odgovarao na pitanja o onome što se događa.

Za vrijeme njegova upravljanja zdravstvenim sistemom gotovo je uništen Imunološki institut Torlak, a preko tajkunskih tvrtki uvozile su se goleme količine kasnije bačenog cjepiva protiv svinjske gripe. Nikada nije dokraja rasvijetljena afera oko citostatika, kada su  pacijentima na Onkološkome institutu prepisivane trostruko više doze od normalnih. Isto tako, privatna praksa nije nikada integrirana u zdravstveni sistem, iako su liječnici koji rade u državnim institucijama dobili mogućnost da istovremeno vode i privatnu praksu. Srpsko je zdravstvo time postalo još veće polje kaosa i nereda.

Odlazeći, Milosavljević je kazao da to radi iz privatnih razloga. Naknadno je rekao da je razočaran odnosom društva, zdravstvenih radnika i medija prema njegovim naporima da poboljša zdravstvo. Napomenuo je da odlaskom ne želi ugroziti opstanak aktualne Vlade i da je on “samo jedan od mnogih ministara”. Time je vjerovatno htio smiriti partnere svoje  stranke u Vladi, jer je upravo G17 plus svojim izlaskom rušio vlade, na što je sada podsjetio  Milosavljevićev odlazak.

Politički potrošen

Zdravstvo je preopterećeno viškom radnika nemedicinske struke, objekti su derutni i bez uvjeta, a ogroman se novac neracionalno troši. Korupcija koja razjeda srpsko društvo najvidljivija je upravo u zdravstvu, koje je jedna od najvažnijih potreba svakoga čovjeka.

Milosavljeviću se sasvim opravdano može zamjeriti činjenica da sistem suštinski nije promijenio ni u jednom segmentu.

Naravno, ništa od tih ključnih zamjerki nije mogao biti razlog ministrova odlaska. U vrhu njegove stranke procijenjeno je da je politički potrošen i da je dosadio biračkome tijelu.

Vjerojatno je Mlađanu Dinkiću na pamet pala ideja da ne bi bilo loše osvježiti redove i tako naznačiti spremnost za neku novu politiku. A kako sada preferira “regionalnu politiku”, za novoga bi ministra morao predložiti nekoga iz unutrašnjosti Srbije. Računa da bi time G17 plus dodatno uvjerio birače iz unutrašnjosti da je istinski privržen “regionalizaciji”, iako to nema veze sa stvarnom regionalizacijom.

Nažalost, malo je vjerojatno da će odlazak Tomice Milosavljevića nešto promijeniti u zdravstvenoj politici i pridonijeti boljitku pacijenata i zdravlja građana Srbije.