U potrazi za pravdom i zasluženim penzijama

Uprkos činjenici da su ih sve nadležne institucije u Hrvatskoj, uključujući i one pravosudne, odbile uz obrazloženje da su penzije primali iz “parafonda” tadašnje Republike Srpske Krajine, penzioneri kojima u ratu nisu isplaćivane hrvatske penzije neće odustati od svojih potraživanja. Ističu da su svoje penzije pošteno zaradili pre početka ratnih sukoba 1991. godine i da ih je novac, koji su za stare dane odvajali čitav svoj radni vek, morao čekati.

U evidenciji Udruženja finansijski oštećenih penzionera RH 1991-1998, osnovanog pre četiri i po godine, danas je oko 20 hiljada ljudi, većinom srpske nacionalnosti, a pretpostavlja se da je brojka onih koji su ostali zakinuti za svoje penzije još veća. U potrazi za pravdom, nedavno su se ponovno obratili Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu: pismo tom sudu poslednje je u nizu od nekoliko desetina dopisa koje je Udruženje uputilo na razne domaće i strane adrese.

Uskraćeni i kažnjeni

“Živimo od svojih malih penzija, bez ikakvih dodatnih izvora prihoda, i nemamo mogućnosti voditi sudske sporove putem advokata jer za to nemamo novca. Iz tog razloga obraćamo se vama, kako biste uticali na Vladu RH da taj predmet reši”, stoji u pismu koje je potpisao Branko Đukić, predsednik Udruženja, koji naglašava da Hrvatska ne bi smela ući u Evropsku uniju dok se ne reše imovinska, pravna i pitanja ljudskih prava njenih građana. Đukić takođe navodi kako postoje podaci da su pojedini penzioneri delimično ostvarili svoje pravo i dobili neisplaćene penzije za period od 1995. do 1998. godine, ukazujući time na diskriminaciju među pripadnicima ove populacije.

– Svi koji su za vreme rata bili u inostranstvu, u Austriji, Nemačkoj, Australiji, dobili su po povratku zaostatke za tri godine unazad. Ne vidim kakva je razlika među nama. Zašto smo mi kažnjeni i uskraćeni? – pita ovaj Negoslavčanin.

Penzioneri ne žele prihvatiti tumačenje HZMO-a po kojem su penzije dobivali iz “parafonda” te da penziona primanja ne mogu ostvariti po dva osnova.

– To je bila socijalna pomoć. Ne postoji nijedno rešenje da su to bile penzije. S druge strane, rešenja koja smo dobili pre rata nikada nisu poništena. Prema tome, to je naša imovina koju smo sticali 40 godina uplaćujući u penzioni fond Hrvatske, a ne RSK. Zanimljivo je da tu državu niko na svetu, pa tako ni Hrvatska, ne priznaje, ali “parafond” priznaje. To su smicalice da bi nam se uskratio naš novac – ogorčen je naš sagovornik.

S obzirom na to da je reč o starijim ljudima, dosad je oko 20 odsto članova Udruženja umrlo, ali, napominje Đukić, oni su u evidenciji i zahtevaće se da njihova prava ostvare prvi naslednici. Udruženje poseduje kompletnu dokumentaciju, uvezane i ukoričene knjige, za sve svoje članove po regijama, od Dalmacije, Like, Korduna i Banije do zapadne i istočne Slavonije, zapadnog Srema i Baranje, s vlastoručno potpisanim dokumentima i odgovarajućim penzionim brojem na osnovu kojeg HZMO sve podatke može proveriti.

Rukovodstvo Udruženja obraćalo se na mnoge adrese i razgovaralo s brojnim predstavnicima državnih institucija, nevladinih organizacija i političkih stranaka. Neki od njih poput Vesne Pusić, dobronamerno su ih savetovali, drugi su se potpuno oglušili na njihove dopise, neki su, poput predsednika Ive Josipovića, odgovarali da ta problematika nije u njegovoj nadležnosti, a neki su svoje negativne odgovore potkrepljivali smešnim obrazloženjima. Tako u odgovoru državnog sekretara u Ministarstvu rada i preduzetništva  Krešimira Rožmana piše da penzije u vreme rata nisu isplaćene “zbog okolnosti koje je izazvao korisnik primanja”. Slično su predstavnici penzionera prošli i u razgovoru s pomoćnikom direktora HZMO-a Antom Škemberom.

Kazao nam je da nemamo šta tražiti, da smo penzije primali iz “parafonda”, da oni nisu znali jesmo li mi živi ili mrtvi, i takve gluposti – govori Đukić i dodaje kako su u razgovoru s predstavnicima HZMO-a i zvanično saznali da su svi “krajiški” penzioneri imali pravo na zaostatke za period od početka “Oluje” do kraja 1998.

Spremni na kompromis

– Rečeno nam je da smo to trebali znati, jer je bilo objavljeno u Vladinom “Službenom listu”, a ja se pitam ko uopšte čita bilo kakav službeni glasnik. Nije li bila dužnost službenika na šalterima da to svojim strankama objasne, obračunaju dug i isplate novac?! – pita ovaj

79-godišnjak.

No, i ta je odredba preko noći ukinuta, pa su redom odbijani svi koji su do zaostataka pokušali doći sudskim putem. U Udruženju tvrde da se u sve upetljala tadašnja Vlada koja je sve stopirala, jer bi jedan dobiveni slučaj otvorio mogućnost pozitivnih ishoda za sve ostale, što bi državu poprilično koštalo.

Podršku svojim zahtevima oštećeni penzioneri dobili su jedino od SDSS-a: predsednika Vojislava Stanimirovića, saborskog zastupnika Milorada Pupovca i potpredsednika Vlade Slobodana Uzelca. Budući da je ta stranka koalicioni partner u Vladi, u Udruženju očekuju da će njeni predstavnici pomoći da se pitanje povrata penzija konačno reši. I Stanimirović je nedavno izjavio da se taj problem može okončati jedino kompromisom između Vlade, HZMO-a i Udruženja. Dok čekaju odgovor iz Strazbura, penzioneri se nadaju da će Vlada imati razumevanja za njih, kao što ga oni imaju za ekonomsku situaciju u državi i napore koji se ulažu za ulazak u EU te prihvatiti nagodbu.

– Predlažemo da nas država obešteti sa po 1.000 kuna za svaki mesec neisplaćene penzije. Smatramo da bi taj iznos zadovoljio naše članove, a verujemo da bi bio podnošljiv i za državu – kaže Đukić, dodajući da bi ukupna svota iznosila oko milijardu i 200 miliona kuna.

Da su penzioneri zaista spremni na kompromis govori i to da je cifra kojom se baratalo ranije bila sedam puta veća, a sada bi pristali i na vrednosne papire, deonice ili bilo koji drugi oblik obeštećenja.