Balkan prolaz

PIKNIK

Oko hiljadu članova Ravnogorskog četničkog pokreta organizirali su u nedjelju u Dobrunu kod Višegrada piknik, kako bi obilježili godišnjicu hapšenja četničkog generala iz Drugog svjetskog rata Dragoljuba Draže Mihailovića, kojeg su pripadnici OZNA-e uhapsili 13. marta 1946. u bližoj okolici, u zaseoku Undrulje.

Mihailović je, poznato je, osuđen na smrt i strijeljan iste godine zbog veleizdaje, suradnje sa okupatorom i ratnih zločina. Undrulje, pak, koje su vlasti Republike Srpske nakon posljednjeg rata prigodno prekrstile u Draževinu, ugostile su spomenik Mihailoviću, koji je prije nekoliko godina zbog pobune građana “protjeran” iz Brčkog, da bi se folklorni četnici okupljali oko njega o ovakvim prigodama. Služen je parastos, pjevani su četnički hitovi (nezaobilazna “Sprem’te se, sprem’te”), mahalo se crnim zastavama sa mrtvačkim lobanjama, a organizator okupljanja, izvjesni Rajko Ceković iz Crne Gore, nije krio oduševljenje što je toliki broj okupljenih sljedbenika “garant da će djelo đenerala Draže živjeti”.

U Bosni i Hercegovini ne postoji zakon o zabrani isticanja fašističkih simbola; zato policija nije prijavila nikakve incidente osim da je noć ranije ispred porodične kuće izgorio novi automobil višegradskog policajca i povratnika Nedžada Pjevića. Policija ne zna da li se i to dogodilo “kao garant da će djelo đenerala Draže živjeti” ili tek kao puka slučajnost, odnosno “samozapaljenje”, kako je navedeno u policijskom izvještaju.

OTCJEPLJIVANJE

Predsjednik Republike Srpske iskoristio je slučaj hapšenja penzionisanog generala Armije BiH Jovana Divjaka da ponovo zaprijeti otcjepljenjem toga entiteta od Bosne i Hercegovine. Razlog: nezadovoljstvo podrškom bosanskih vlasti generalu Divjaku. Optužio je člana predsjedništva BiH Željka Komšića i ministra vanjskih poslova Svena Alkalaja za samovolju zbog njihovog odlaska u Beč i angažiranja kod austrijskih vlasti da se Divjaka pusti iz ekstradicijskog pritvora. Takvi postupci državnih dužnosnika, smatra Dodik, u korist osumnjičenih za ratne zločine vrijeđaju bosanske Srbe. “Možda bi najbolje bilo da ih mi oslobodimo svoje prisutnosti u BiH. Ukoliko se to dogodi mi nećemo tek tako otići nego ćemo sa sobom ponijeti Republiku Srpsku”, izjavio je Dodik.

Divjakovo hapšenje, međutim, Dodiku služi tek kao dimna zavjesa, budući da je i prije toga nebrojeno prijetio otcjepljenjem, referendumom, raspadom Bosne i Hercegovine, te širio vjersku i nacionalnu netrpeljivost divljačkim vrijeđanjem žrtava i otvoreno šovinističkim izjavama.

GUANTANAMO

Okupljanje dvjestotinjak pripadnika selefijskog pokreta, u kolokvijalnom govoru poznatih pod imenom vehabije, pred zgradom Parlamenta Bosne i Hercegovine, privuklo je veliku pažnju bosanske i međunarodne javnosti. Neuporedivo veću u odnosu na okupljanje ravnogoraca pod punom spremom u Višegradu. Uz parole “Nećemo Guantanamo u BiH”, “Niko nije kriv dok se ne dokaže” i sl. pripadnici nekoliko udruženja za zaštitu prava useljenika afroazijskoga porijekla tražili su preispitivanje zadržavanja pritvorenika koji se više od dvije godine nalaze u Imigracionom centru Službe za poslove sa strancima u BiH u Lukavici.

Tokom tog perioda novinske su stupce punile priče o katastrofalnim uslovima u kojima se drže pritvorenici koji sve vrijeme u zatočeništvu “čekaju odluku o ekstradiciji”. Jedna od organizatorica skupa, aktivistica Nađa Dizdarević, čiji je suprug godinama bio zatočen u pravom Guantanamu, istakla da je protest organizovan zbog netransparentnih procedura pritvora za najmanje pet osoba, kao i zbog loših uslova u Imigracionim centru Lukavica, zbog čega je ova ustanova poodavno prozvana bosanskim Guantanamom.

Zvaničnici i mediji iz Republike Srpske unisono su osudili ove “ratne pokliče” i “okupljanja ekstremista”, povezujući sve “vehabije” sa terorizmom. Riječima Dušanke Majkić iz SNSD-a Milorada Dodika: “Situacija je zaista dramatična, a mogla bi čak da kulminira stvaranjem terorističkih centara u srcu Evrope.”

ODŠTETA

Francuski Tribunal de Grande Instance donio je odluku u ponedjeljak da lideri bosanskih Srba Radovan Karadžić i Biljana Plavšić isplate 200.000 eura porodici Kovač na ime ratne odštete. Trinaest godina nakon protjerivanja, Zuhra i Adil Kovač dobili su francusko državljanstvo, nakon čega su 2005. pokrenuli postupak protiv Radovana Karadžica, te protiv bivšeg predsjednika srpske skupštine u Bosni i Hercegovini Momčila Krajišnika, bivše predsjednice Republike Srpske Biljane Plavšić i bivšeg vojnog zapovjednika srpskih snaga Ratka Mladića, koji je još u bijegu. Slučaj je odmah proglašen pravnim presedanom, s obzirom na to da je presuda donesena prije okončanja suđenja Karadžiću za zločine protiv čovječnosti i genocid pred Tribunalom u Haagu.

Porodica Kovač je na početku rata morala napustiti svoju kuću u okolini Foče. Otac je bio pretučen na smrt, a porodica progonjena kroz šume. Sin je ranjen, a majka mučena. Sud u Parizu je presudio da Biljana Plavšić i Karadžić moraju isplatiti porodici Kovač rečenu odštetu zbog “napada na fizički integritet Adila Kovača, koji je nakon ranjavanja ostao invalid”. Ova odluka bi mogla otvoriti put kojim bi žrtve ratnih zločina mogle potraživati naknade od ratnih zločinaca bez krivičnog procesa.

DIJALOG

Nije još ni splasnula euforija oko prvih direktnih razgovora između zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, koji su instantno proglašeni “historijskim”, a na pomolu su nove frustracije. Naime, bivši politički predstavnik Oslobodilačke vojske Kosova Adem Demaći izjavio je da se vrlo lako može desiti spajanje Kosova i Albanije “ukoliko Srbija ne promijeni stav prema Kosovu”.

Podsjetimo, dijalog između predstavnika Srbije i Kosova uz posredovanje Europske unije vođen je prošle sedmice u Bruxellesu, kao prvi direktan susret te vrste otkako je u februaru 2008. Kosovo proglasilo nezavisnost. Na sastancima su razmatrana uglavnom tehnička pitanja – katastar, matične knjige, telekomunikacije, vazdušni saobraćaj, carinski pečati – što teško može zadovoljiti srbijansku javnost koja je u “pregovore sa Prištinom” polagala velike nade. “Ne može se isključiti mogućnost ujedinjenja Albanaca ukoliko Srbija nastavi sa ovakvom politikom prema Prištini”, rekao je Demaći, čija poruka zvuči dvostruko upozoravajuće, a on se sada predstavlja kao kosovski aktivista za ljudska prava i kao žestoki protivnik briselskih razgovora između glavnih gradova Srbije i Kosova. Prema njegovom riječima, dijalog su Kosovu nametnuli EU i UN “pošto je Srbija važniji faktor nego što je Kosovo”.