Intrigator

Katran & perje

Kauboji i Indijanci

Profesionalac

Režimska propaganda tupi li tupi o profesionalizmu negdašnjeg vodećeg obavještajca, sadašnjeg ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka. Ostaje nepoznato zašto to čini, kad dotični na sljedeći način opći s medijima: a) jedva pomiče usnice, b) redovito šapuće, c) sugovornicima gleda u vrhove cipela.

No unatoč strukovno prirođenoj samozatajnosti, danas je Karamarko na najboljem putu da ostvari ono zbog čega je postavljen – da potpuno osvoji srca političkih pokrovitelja, te uspije poput “Profesionalca” Dušana Kovačevića. Doduše, bez pokajanja, ali i za to ima vremena.

Karamarkova zadaća je gadafijevska: prva linija obrane režima od Indijanaca je Radićeva ulica koja vodi prema Saboru i Vladi. Tu se radi “vrlo profesionalno” (copyright: Ivo Josipović). Zatim Karamarkovi kordoni Čejenima priječe ulaz na Trg žrtava fašizma, gdje je sjedište vrhunaravne partije. Posljednja linija obrane od Apača je ispred maksimirskog stadiona, kako ne bi bila uzbuđena premijerka koja nedaleko stanuje, te uznemirene životinje zatočene u obližnjem ZOO-u.

Kolateralne žrtve ministarske karijere se pritom podrazumijevaju, makar se zvale i Tihomir Purda. Za potonjeg je Karamarko virtuozno ustanovio da je na vrijeme iz MUP-a protuzakonito obaviješten da ga Srbija traži, ali da to kršenje zakona ionako neće biti kažnjeno.

No Karamarkova nedodirljiva pozicija ipak je pomalo ugrožena, jer za nerede još nije uspio optužiti inače nadaleko zloglasnu, militantnu hrvatsku opoziciju. Kako je rekao glavni policajac Oliver Grbić, u istrazi nad prebijenim Komančima nije se došlo do takvih spoznaja. To pak može značiti da su Šošonima, tim “huliganima koji su osramotili Zagreb” (copyright: Ivo Josipović) policajci onako usput postavljali i blago politička pitanjca. Sve u profesionalnom duhu.

Petar Glodić

Policija istražuje je li poznati antifašist prijetio “glasnogovornicima mračne prošlosti”

Verbalni delikt druga Boljkovca

Karlovačka policija i Općinsko državno odvjetništvo istražuju je li Josip Boljkovac, poznati hrvatski antifašist i ministar unutarnjih poslova do razlaza s Tuđmanom početkom 90-ih, svojom izjavom danom na izbornoj skupštini karlovačke Udruge antifašista, održanoj krajem februara, nekome prijetio.

Boljkovca desničarski krugovi ovih dana prozivaju i optužuju za zločine nad kvislinzima nakon Drugog svjetskog rata, tražeći da ga se procesuira, a prema pisanju nekih medija, kojima je policija doturila svoje materijale i prije podizanja bilo kakve kaznene prijave, spis protiv njega dobrim dijelom već je sastavljen. No zasad je iskorišten samo za javno blaćenje njegovog imena i čitavog antifašizma.

Boljkovac je stoga u svom govoru u Karlovcu izjavio da današnja hrvatska država počiva na temeljima antifašizma.

– To neće promijeniti nikakvi pjevači, ni glasnogovornici mračne prošlosti tu u Karlovcu, njih dvojica-trojica. Ali morat će paziti jednog dana kada će ići ulicom, tko će ih čuvati. To im ja poručujem. Naša organizacija treba tražiti da se takav korov i otrov makne iz ove sredine – rekao je Boljkovac i izazvao reagiranje Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu. Ono je od policije zatražilo utvrđivanje svih činjenica i okolnosti u cilju ustanovljavanja je li Boljkovac na spomenutom skupu uputio navedenu poruku i kome je ona upućena.

– Cilj je utvrditi jesu li u ponašanju Josipa Boljkovca ostvarena bitna obilježja kaznenog djela prijetnje – saopćilo je Općinsko državno odvjetništvo.

Istina je da svjež zrak na Kordunu, ali i ogorčenost situacijom i proganjanjem antifašista kod Boljkovca, a prije nekoliko mjeseci i kod narodnog heroja Rade Bulata, izaziva poriv za pomalo neumjesnom retorikom. Ali je isto tako istina da karlovačko Državno odvjetništvo i policija svakako imaju preče stvari za rješavanje, među kojima je i ugrožavanje civilizacijskih tekovina antifašizma, što je u Karlovcu vrlo uočljivo.

Rade Bulat je pred uništenom spomen-kosturnicom žrtava ustaškog terora u selu Prkosu poručio mještanima da čuvaju straže i da vandalima koji su taj spomenik više puta devastirali polome noge. Srećom, u Državnom odvjetništvu i policiji tada su bili toliko mudri da to ne shvate kao poticanje na kazneno djelo lomljenja nogu, nego kao ogorčenje jednog građanima Hrvatske.

Nenad Jovanović

Sabor usvojio Izvještaj o razvojnoj pomoći Hrvatske inozemstvu

Pomogni sirotu na svoju sramotu

Iza pompoznih parola o pomoći siromašnima radi ostvarenja UN-ovih “Milenijskih razvojnih ciljeva”, milijuni zapravo odlaze crkvi u BiH, dok su pola pomoći upućene Afganistanu potrošili sami hrvatski diplomati

Prema “Izvješću o provedbi službene razvojne pomoći Republike Hrvatske inozemstvu”, koje je Sabor usvojio prošlog tjedna, ta je pomoć u 2009. godini iznosila 128,4 milijuna kuna, od kojih doprinosi UN-u iznose 9,4 milijuna kuna, a bilateralna pomoć 119 milijuna kuna.

Kako u izvještaju stoji, glavni ciljevi međunarodne razvojne suradnje “usmjereni su na osiguranje mira, demokracije, zaštitu ljudskih prava, gospodarsku i socijalnu stabilnost i smanjenje siromaštva u svijetu”. Hrvatska pritom zemljama u jugoistočnoj Europi “aktivno prenosi stečeno znanje i iskustvo”, razvojna suradnja povezana je i s međunarodnim misijama u kojima aktivno sudjeluje, a RH “također uzima u obzir razvojne potrebe najnerazvijenijih zemalja, kako bi pridonijela ostvarenju Milenijskih razvojnih ciljeva”.

Međutim, kada se pomoć analizira prema stavkama, iza ovih pompoznih parola otkriva se sljedeći hrvatski pogled na potrebe svijeta: Hrvatska u susjednoj BiH ponajprije razvija infrastrukturu Katoličke crkve, pomoć azijskim zemljama svodi se na minorne donacije prilikom prirodnih katastrofa, pomoć Africi na sitniš za suzbijanje HIV-a, a pomoć Latinskoj Americi na stipendiranje učenja hrvatskog jezika.

Najveći dio bilateralne pomoći, 112,8 milijuna kuna, odlazi u BiH, narednih 2,4 milijuna kuna na projekte regionalne suradnje, a ostatak je raspoređen na još 30 zemalja. U BiH je 47 milijuna kuna dano za materijal za obnovu kuća, a narednih 21,1 milijun kuna za obrazovne, kulturne, znanstvene i zdravstvene projekte, stoji u izvješću. No u izvješću, koje za BiH donosi ukupno 559 stavki, nije grupirano kamo je isplaćeno preostalih 45 milijuna kuna. Kada se pogledaju te stavke, naći će se među njima čak stotinjak raznoraznih katoličkih župa, koje su za razna uređenja i obnove dobile, od 30 do 150 tisuća kuna, a takve su svote, čini se, dobile i sve ostale tamošnje instance Katoličke crkve, od nadbiskupije i biskupija, do desetaka franjevačkih i inih katoličkih samostana, katoličkih organizacija i udruga.

Nakon crkve, razvojne donacije RH slijevaju se najvećim dijelom na račune više desetaka HKDU-ova, tj. hrvatskih kulturno-umjetničkih društava. Kako među stavkama nismo pronašli ni jednu spomena vrijednu pomoć civilnom sektoru u nekom pristojnom razvojnom projektu, proizlazi da su zvonici, orgulje i narodne nošnje stvari koje Hrvatska najviše financira pod fintom “aktivnog prenošenja stečenog znanja i iskustva” zemljama jugoistočne Europe.

U toj je regiji RH pomogla još i Albancima, da dođu na Diplomatski forum u Dubrovnik, i to s cijelih 4.000 kuna, što je u izvješću smiono predstavljeno kao “pomoć za izgradnju državne uprave u Albaniji”. Crnogorce smo pomogli s respektabilnih 219 tisuća kuna, utrošenih na udruge, forume, stipendiranje učenika, obnovu jedne crkve i organizaciju crkvene proslave. Za Srbiju smo odvojili 735 tisuća kuna za stipendiranje učenika hrvatske nacionalnosti i pomoć nacionalnim manjinama, koja je išla preko hrvatskih udruga, kao i pomoć od 37 tisuća kuna za manjine s Kosova, dok smo makedonske manjine pomogli sa 131 tisuću kuna.

Država kojoj smo iza BiH dali najviše je Afganistan, gdje RH sudjeluje u “osiguravanju mira i demokracije” sa 1,5 milijuna kuna, od kojih je – ovo je nevjerojatno – čak 843 tisuće kuna sama potrošila kao “administrativni trošak donatora”, odnosno za boravak hrvatskih diplomata. Izdašnu pomoć od po 72 tisuće kuna – koliko i prosječna župa u BiH – dobili su Filipini i Indonezija, nakon razorne poplave, odnosno potresa. Daleku Argentinu, Boliviju, Čile, Brazil, Kolumbiju, Peru i Venezuelu Hrvatska podupire s ukupno 312 tisuća kuna, a Mauricijus, Siriju, Namibiju i Južnu Afriku s ukupno 56 tisuća kuna, s čime je stipendirano ukupno 60 studenata te učenika koji uče hrvatski jezik. Indiji je upućeno cijelih 920 kuna pomoći, za jednog studenta.

Palestinskoj djeci RH je pomogla sa 130 tisuća kuna, Ruandskoj sa 120 tisuća kuna, dok je Etiopiji, Keniji, Siera Leoneu, Tanzaniji i Ugandi uplatila od 13 do 19 tisuća kuna, za suzbijanje HIV-a. Time je zaključena skupina stavki iz kojih bi se valjda trebalo vidjeti da, kako stoji u izvješću, RH “također uzima u obzir razvojne potrebe najnerazvijenijih zemalja, kako bi pridonijela ostvarenju Milenijskih razvojnih ciljeva”.

Saborski zastupnici usvojili su izvješće bez puno rasprave, sa 94 glasa za, tri protiv i jedan suzdržan.

Nikola Bajto

Tko je veći redikul

Maškare

Splitski gradonačelnik Željko Kerum je na Narodnom trgu (Pjaci) predao ključ grada meštrovici od karnevala i tako simbolički maškarama na sedam dana predao vlast u Splitu.

Meštrovica od karnevala je Perina Štrambera, poznati lik iz operete “Splitski akvarel”. Govoreći kako joj je čast što preuzima ključ od grada, Perina je rekla kako će napraviti u gradu sve što treba osim dugova. Predajući joj ključ, gradonačelnik Kerum je izrazio nadu da “neće uradit maškare od grada kao što mi radimo 360 dana u godini”, javio je u utorak službeni portal Grada Splita. N. B.

Kratko & jasno

Dragan Kovačević, HNS

Premijerka priča svašta

Foto: Sandro Lendler

Premijerka Jadranka Kosor je na dodjeli “Zlatne kune” govorila kako gospodarstvo jača i stvari idu nabolje. No informacije iz Državnog zavoda za statistiku govore da je u zadnjem tromjesečju 2010. BDP ponovo pao 0,7 posto. Idu li stvari nabolje ili smo i dalje zaglavljeni u recesiji?

– Premijerka svašta priča jer blažen je onaj koji ne zna. Poštenije bi bilo reći istinu, ali Vlada na to nije spremna. Stanje u gospodarstvu za njih je nerješivo. Neka predlože barem tri projekta, pa ih realiziraju, ali za to nisu sposobni. Mi više nismo u recesiji, već u depresiji.

Je li realno vjerovati Vladi da će BDP u ovoj godini rasti najmanje 1,5 posto?

– Realno bi bilo očekivati da Vlada ništa ne radi, jer sve što radi, radi kontra gospodarstva. Do rasta BDP-a neće doći, iako bi to bilo logično. Mogu čak i pomisliti da bi se to moglo ostvariti nekom akvizicijom, primjerice da nešto proda, što bi se kao umjetna potrošnja prikazalo kao prividan rast. No to ništa ne znači za hrvatsko gospodarstvo.

Premijerka je kazala da je izvoz u siječnju porastao za 5,4 posto, no nije li to znak oporavka Europe, a ne Hrvatske?

– To je točno, jer veći dio Europe je izašao iz krize: Njemačka, Poljska, Švedska, zemlje koje stvaraju proizvode. Ovdje je ista situacija kao i s BDP-om. Toliko smo s izvozom pali, pa kad se konačno izveze neka vrijednost, pitanje je koliku ona ima dodanu vrijednost. Kad izvezete brod, a već imate gubitak i država uz to još financira cijeli projekt, koliki je taj izvoz? Umjetno gledajući, sve je u redu, ali realno nema riječi o pozitivnim pokazateljima.

Je li ulazak Hrvatske u EU nova šansa za gospodarstvo s obzirom na to da nam je iz proračuna EU namijenjeno 3,5 milijardi eura za prve dvije godine članstva?

– Ulazak u EU je šansa za gospodarstvo i taj dio treba podržati. No, Vlada u ovom trenutku nema ni deset posto pripremljenih projekata za povlačenje tih sredstava, iako bi njezin glavni zadatak do kraja mandata trebao biti priprema tih projekata.

Dragan Grozdanić