Balkan prolaz

VUČUREVIĆ 1

Dvije i pol godine nakon podizanja optužnice u Hrvatskoj i raspisivanja međunarodne potjernice, ratnog načelnika Trebinja Božidara Vučurevića uhapsila je srbijanska policija dok je kod Zvornika prelazio granicu. Tako će jedan od najbližih suradnika Radovana Karadžića – predratni kamiondžija i guslar, a poratni vlasnik špedicije – napokon stati pred sud, pa makar to bio i Okružni sud u Šapcu, pred kojim će se Vučurević izjasniti u roku od 18 dana, na koliko mu je određen pritvor.

Sam uhapšenik, u Trebinju poznat i po nadimku Boža Volan, kako prenose banjalučke “Nezavisne novine”, netom po privođenju izjavio je za te iste novine da se osjeća odlično, da mu je “baš drago što je uhapšen u Srbiji”, kao i da jedva čeka da počne suđenje. “Nema nikakvih problema i baš je dobro što ćemo da raščistimo te stvari i razbijemo te dubrovačke laži, tih srbomrzaca i baš mi je dobro i došlo. Neka me da odbacimo te insinuacije, ta gnusna pakovanja. Imam ja čime da se branim, nema nikakvih problema”, rekao je Vučurević u izjavi za BHRT.

VUČUREVIĆ 2

U optužnici koju je podiglo Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku u oktobru 2008, sabrana su Vučurevićeva (ne)djela, u koja se ubrajaju ratni zločini protiv civilnog stanovništva dubrovačkog područja i uništavanja kulturnih i historijskih spomenika između 1991. i 1995. Da se podsjetimo, onako kako je to formulirao tužitelj: kao predsjednik Skupštine općine Trebinje, predsjednik “Srpske autonomne oblasti Hercegovine”, predsjednik kriznog stožera i ratnog stožera općine Trebinje te predsjednik ratnog predsjedništva općine Trebinje, okrivljenik je tijekom 1991. pa do 29. listopada 1995, djelujući individualno i u suradnji s Radovanom Karadžićem, planirao, poticao, naložio i na drugi način pomogao u provođenju ideje stvaranja velike Srbije na prostoru bivše Jugoslavije okupacijom i pripajanjem dijelova teritorija Republike Hrvatske i protjerivanjem hrvatskog stanovništva.

VUČUREVIĆ 3

Optužnica tereti Božidara Vučurevića da je u septembru 1991. na području općine Trebinje naredio mobilizaciju teritorijalne obrane i formiranje jedinica specijalne policije kojima je popunjavao jedinice JNA, koje su 1. listopada 1991. s područja Hercegovine i Crne Gore napale Republiku Hrvatsku. Te su jedinice, navodi se u optužnici, do 26. listopada 1991. privremeno okupirale područje od Prevlake do Stona, a grad Dubrovnik držale u potpunoj blokadi. U napadima su postupali protivno odredbama međunarodnih konvencija, odnosno namjerno i bezobzirno granatirali civilne objekte i spomenike kulture pri čemu je poginuo 91 civil, a 200 civila je ranjeno, dok su u okupiranim mjestima uništavali, palili i pljačkali privredne objekte i imovinu civila, a ljude odvodili u logore Morinje i Bileća.

VUČUREVIĆ 4

Tokom rata, snage JNA, a kasnije Vojske Republike Srpske, bezobzirno su granatirale historijsku jezgru dubrovačkog starog grada, spomenik nulte kategorije pod zaštitom UNESCO-a, nanoseći ogromnu štetu spomenicima kulture unutar zidina. U optužnici, u kojoj je Vučurević imenovan inicijalima, nadalje stoji, kako je saopćilo Državno odvjetništvo Hrvatske povodom podizanja optužnice: “Nakon 26. listopada 1992, odnosno povlačenja JNA s okupiranog područja, imajući potpunu kontrolu i vlast nad oružanim snagama tzv. SAO Istočna Hercegovina, okrivljeni B.V. je zajedno sa zapovjedništvom Hercegovačkog korpusa naredio da se nastavi granatiranje Dubrovnika, gospodarskih i civilnih objekata sve do 29. listopada 1995, pri čemu je ubijeno sedmero civila a jedanaestero ih je teško ranjeno te je nanesena materijalna šteta.” Ratni načelnik Trebinja ostat će upamćen po izjavi koja će kasnije postati zbirna ilustracija bezumlja devedesetih godina prošloga stoljeća: “Ako bude potrebno izgradit ćemo ljepši i stariji Dubrovnik.”

VUČUREVIĆ 5

Božidar Vučurević, prvi predsjednik tzv. SAO Hercegovine, dugogodišnji potpredsjednik SDS-a, nikada nije skrivao divljenje prema Radovanu Karadžiću, a ni prema, kako je govorio, “profesionalnom vojniku” Ratku Mladiću. Poslije rata je dugo sumnjičen kao jedan od glavnih Karadžićevih jataka, a ni on sam nije krio da je u kontaktu sa tada najtraženijim haškim bjeguncem, koji danas u Scheveningenu čeka presudu po optužnici za genocid. Iako mu je bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Paddy Ashdown zabranio bavljenje politikom i uopće obavljanje bilo kakve javne funkcije, Vučurević se ponašao kao narodni tribun, pisao pjesme, objavljivao knjige (neko je izbrojio da je objavio 12 knjiga poezije i osam knjiga proze), a nakon toga je krenuo u pripremu dvotomne zbirke narodnih mudrosti i vlastitih misli, poput njemu samom najdraže: “Neko voli ženu zbog onoga što je, a neko zbog onoga što misli da je.”

VUČUREVIĆ 6

Stvaranje Republike Srpske ključni je pothvat kojeg se Vučurević prihvatio. Nakon preživljenog infarkta u septembru 2008, izjavio je: “U političku penziju ću otići 2020, do kada mislim da će se RS stabilizovati i učvrstiti.” “Stvaranje Republike Srpske” je i naslov zbirke ratnih dnevnika Nikole Koljevića – nekada uglednog šekspirologa i profesora Filozofskog fakulteta u Sarajevu, a potom jednog od najbližih suradnika Radovana Karadžića, a onda i potpredsjednika Srpske demokratske stranke, člana Predsjedništva BiH i potpredsjednika Republike Srpske – u kojoj i Vučurević ima svoje mjesto. Doduše – kao statista.

Koljević, koji je 1997. izvršio samoubistvo (“Stradao od zločinačke ruke”, kako je napisao Marko Vešović), u svoj je dnevnik uredno bilježio i čitave razgovore sa svojim suradnicima, pa i razgovor između predsjednika Srbije Slobodana Miloševića i predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, u kojem Bulatović kaže: “Katastrofa je i to što je Vučurević uradio. Hrvati su dobili alibi za napad.”

TRANSKTIPT

Iz transkripta presretnutog razgovora između Radovana Karadžića i akademika SANU Gojka Đoge, objavljenog u NIN-u 6. marta 2003, može se naslutiti koje su povjerenje imali Karadžić i srpske intelektualne vedete u “posao” koji Vučurević obavlja u Hercegovini.

ĐOGO: Inače, nisu oni slučajno odsekli, tu je nekad Hercegovina izlazila na more, oni su se upleli, čoveče, u to sve. Dubrovnik nikad nije pripadao njima.

KARADŽIĆ: Ma nema, kakvi…

ĐOGO: Skratiti ovu “Dubrovačku republiku”, da se ona završi taman tu gde su oni sad stali, taman tu kod Močića, kod Cavtata, završeno tu kod Cavtata (kraći prekid) gore severno od dubrovačke reke, to treba sve pobiti, sve pobiti!

KARADŽIĆ: To zaista, tu takvu upornost ustašku i koljačku, to ne mogu da…

ĐOGO: Ovo Ravno, čoveče, to je goli ustaša…

KARADŽIĆ: Znam, to je i tokom rata…

ĐOGO: Božo Vučurević mi kaže, čoveče, mi to sravnjujemo, ali to je goli ustaša tamo, a nema 500 ljudi tamo na drugoj strani, to je ko 10.000 ustaša.

KARADŽIĆ: Goli ustaša, goli ustaša.