Gladan vlasti

Na mitingu održanom 5. februara “presvučeni radikali”, koji se danas zovu Srpska napredna stranka, obećali su isposlovati raspisivanje izbora “koliko sutra”, a ako se to ne desi, organizirat će novi miting 16. aprila, koji se neće raspuštati sve dok Vlada ne padne. U razdoblju od 5. februara do 16. aprila nije se bogznašto događalo, osim što su strani ambasadori sugerirali Tomislavu Nikoliću i Aleksandru Vučiću da nikako ne bi bilo dobro da traže izbore prije nego Srbija dobije kandidaturu za priključenje EU-u.

Naprednjaci su kroz čitavu drugu polovinu marta galamili po medijima da traže izbore u decembru, pa i označili 18. decembar kao svoju posljednju ponudu vlastima, odnosno Borisu Tadiću; naišli su na hladni zid odbijanja, jer je vlast s pravom tvrdila kako nema ni razloga ni elementarnih uslova za raspisivanje izbora. Imaju stabilnu parlamentarnu većinu i puno posla do utvrđivanja kandidature za EU, a naredna godina je itako izborna, pa su Vučića i Nikolića pozvali na strpljenje. No, ovima se približavao 16. april, dan za koji su svojim pristašama obećali presudni hepening u Beogradu. Nekoliko dana prije mitinga, Vučić je izlazio u javnost s vijestima kako imaju sjajan plan i kako će ga saopćiti tek na skupu: govorio je da će “Tadić dobiti ponudu kakva se ne može odbiti”.

Naprednjački plan

Iz gradova širom Srbije autobusi su 16. aprila doveli oko 50.000 ljudi, očajnih, osiromašenih i ljutih na vlast. Konačno, u podne, počinje skup najavljen na sva zvona kao skup “preokreta za Srbiju”. Svi na bini – Nikolić, Vučić, Velja Ilić, Milanka Karić, Pelević, Vulin, silni pobočnici. Fanovi napeti, čekaju da čuju kakav čudesni recept ima “mudro rukovodstvo”. Igra se i pjeva, a onda govornici.

Ničeg nema od najavljenoga čuda, a oni prevalili toliki put! Vučić priča neka opća  mjesta iz programa za budućnost. Vulin recitira pjesmu nalik pisanijama svoje “političke majke” Mirjane Marković. Velja Ilić, čiji su svi najbliži suradnici, na čelu s potpredsjednikom stranke Jocićem, u zatvoru zbog krađe državnog novca dok su bili vlast, lamentira o poštenju. Milanka Karić, supruga od zakona odbjeglog tajkuna Bogoljuba, govori o socijalnoj pravdi. Teatar apsurda nad apsurdima. I konačno, izlazi Tomislav Nikolić da kaže tu tajnu i recept koji svi očekuju. Šalje poruku koja glasi ovako: “Ja od jutros ne uzimam ni vodu ni hranu i neću uzimati dok Tadić ne raspiše izbore. Ne tražim da to bude odmah, ali neka bude do 18. decembra.” Pozvao je fanove da se raziđu u miru, a da će on ostati na bini sjedeći na stiroporu i poručio nešto ironično Tadiću, u smislu “kako Srbija može bez njih obojice”.

Fanovi zbunjeni. Ništa ne razumiju. Neki gunđaju, neki samo gledaju, neki žamore i zapitkuju jedan drugoga o čemu je riječ. Na kraju, ipak se razilaze.

Tadić gladovanju ne vjeruje

I tek nakon toga nastaje drama. Nikolić se povlači u zgradu Skupštine Srbije. S njim supruga koja ga drži za ruku i stranački vrh. Daje izjavu kako će “ići do kraja”, ma što to značilo. Novinari izvještavaju uredno što radi, što priča. Vučić tremolnim glasom diže ritam ove besmislene igre.

Demokratska stranka kulira. Kažu, žao im je što Nikolić atakira na vlastito zdravlje, ali to je njegov problem. Vučić izjavljuje da Nikolić ne može dugo izdržati jer neće uzimati tekućinu, a tako se ne može dugo. Liječničke su ekipe uz Nikolića. Mjere mu puls, a dežurni doktor obavještava javnost da mu je stanje još stabilno; bude li trebalo, dobit će infuziju. I ministar zdravlja se javlja i objašnjava da se štrajkašu žeđu i glađu može pomoći i kad on to ne želi, ako liječnik ocijeni da mu je život ugrožen. Javnost doznaje da Nikolić ne može tek tako stradati i da je pod medicinskom kontrolom.

U nedjelju, Nikolića obilazi predsjednik Tadić. Traži od njega da prekine štrajk i ne oštećuje vlastito zdravlje, ali mu kaže i to da ne može raspisivati izbore jer za to nema uslova. Popodne, Nikolića iznose iz poslaničkoga kluba i voze u neku privatnu kliniku, kod stranačkih liječnika. Ovi objavljuju da je stanje pogoršano, ali da su mu dali neku terapiju. Oglašava se i Bruxelles: portparolka barunice Ashton saopćava zabrinutost i naglašava da se politička pitanja moraju rješavati političkim sredstvima i kroz institucije.

Velika politička farsa

Stiče se utisak da su Nikolić i njegova družina vrlo nevješto ušli u cijelu priču. Najgore je to što ne znaju kako bi sada iz toga izašli. Vučić aktivira stranačka vodstva po općinama da se solidariziraju s Nikolićem. Samo njih nekoliko odlučuje žeđati i gladovati po uzoru na šefa, ali to djeluje neuvjerljivo. Kako će naći izlaz iz ovoga u što su sami sebe uvalili, zasad se ne vidi, no očito je da će netko iz Evrope biranim riječima morati zatražiti od Nikolića da prekine s ovom besmislicom. Ta besmislica objektivno destabilizira politički život u Srbiji, ali se iz politikantskih razloga ne želi zaustaviti.

Što je najstrašnije, Nikolićev SNS po svim istraživanjima javnog mijenja ima najveći rejting u Srbiji. Više je to zasluga katastrofalnih učinaka DS-a i aktualne vlade nego ičeg drugog. Trenutačna događanja ne idu u prilog SNS-u. Šalju poruku o Nikoliću kao o vrlo nestrpljivom i labilnom političaru, spremnom i na samoubojstvo, ako ne može brzo na vlast.

Sve je to ponajprije velika farsa koja će dodatno koštati građane Srbije, i tako dolazimo do onoga što je zapravo najveći problem srpske političke scene. To je apsolutno odsustvo organizirane, artikulirane, suvisle ideje i ponude na političkom tržištu kako da se iz izađe iz goleme krize. Demokratska je stranka svoj kredit potpuno potrošila, a Nikolić i Vučić ne da nisu alternativa, nego mogu biti samo gori i od ovih jako loših i jako korumpiranih.