Kult ličnosti
VITO TAUFER, kazališni redatelj iz Ljubljane, na sceni HNK-a u Zagrebu postavlja Krležine “Gospodu Glembajeve”. Mnogi su puni znatiželje pred zagrebačku premijeru, jer su “Glembajevi” u Beogradu prije dva mjeseca prošli uz mnogo pompe i glamura. Zna se da će HNK-ova barunica Castelli biti Alma Prica, da će Milan Pleština biti buntovni Leone, igrat će još Bojan Navojec i Olga Pakalović, a stari Ignjat Glembay bit će Ljubomir Kerekeš.
Vito Taufer kaže: “Ne želim igrati Krležu kao muzejsku figuru nego kao današnju stvarnost turbo-kapitalista i njihovih žena. Ono što mene zanima nije salonski komad s bujicom riječi, nego perverzni psihološki triler i ljudi koji su žedni života i krvavi pod kožom.” Premijera u Zagrebu zakazana je za 6. svibanj.
SNJEŠKA KNEŽEVIĆ, povjesničarka umjetnosti i Aleksander Laslo, arhitekt, priredili su i upravo objavili knjigu “Židovski Zagreb”. Knjiga se temelji na preostalim sačuvanim dokumentima: zapisima, portretima i fotografijama članova židovske zajednice u Zagrebu, koja je u prvoj polovici 20. stoljeća brojala oko 12.000 ljudi i koja je u Drugom svjetskom ratu praktički uništena. Radi se o osobama koje su dali svoj doprinos u različitim granama umjetnosti, gospodarstvu, inovacijskim potezima i uopće napretku ne samo svoje zajednice, nego ponajprije prostora na kojem su djelovali. Ta arhivska građa sačuvana je u teškim vremenima, pa je ova knjiga i pokušaj da se i druge potakne na slične donacije i prisjećanja o povijesti koja ne prestaje i koja s pravom traži svoje mjesto u sadašnjosti.
RANKO MUNITIĆ (1943-2009), filmski kritičar i teoretičar, posthumno je nagrađen za životno djelo na 58. beogradskom festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma. U svojim je knjigama i tekstovima Munitić bio posvećen kratkoj formi filma, ističući uvijek kvalitetu zagrebačke škole crtanog filma i beogradske škole dokumentarnog filma. Čovjek koji je volio film, kako su Munitića ovaj put predstavili, ostavio je dubok trag u oblikovanju filmske teorijske i kritičke misli.
Bio je sugovornik velikanima: Fritzu Langu, Kurosawi, Orsonu Wellesu, Charlieju Chaplinu i drugima, a nakon susreta s Pavlom Vuisićem, Munitić je osmislio TV intervju “Veče sa zvezdama” od 80 razgovora s filmskim glumcimcima i redateljima, koji se danas smatra obaveznim gradivom na beogradskoj filmskoj akademiji. “Bio je elegantni gospodin u crnom čijoj znatiželji ništa nije moglo da promakne”, rečeno je o Munitiću na ovoj svečanosti.
DMITRIJ GLUHOVSKI, ruski pisac mlađe generacije, napisao je roman u dva dijela, “Metro 2033” i “Metro 3034”, koji je prevela i objavila beogradska izdavačka kuća “Dereta”.
Obje knjige govore o postnuklearnoj eri i malobrojnim preživjelima koji međusobno ratuju u beskrajnim tunelima moskovskog metroa. Kako su romani prvo objavljeni na internetu, rezultat je čitava armija simpatizera glavnih junaka sa savjetima piscu u vezi daljnje sudbine preživjelih iz metroa. I ne samo to. Projekt “Metro” širi se dalje Ukrajinom i Bjelorusijom, talijanski pisac Tulio Evolede piše roman o Veneciji i Rimu poslije Trećeg svjetskog rata, a u svojim sredinama to se spremaju učiniti i neki kubanski, indijski i britanski pisci. “Ljudi uništavaju svijet koji nije njihovo vlasništvo. Moj ‘Metro’, iako izgleda kao pakao, predstavlja drugu šansu ljudima koji su svijet doveli do katastrofe”, kaže Gluhovski.
BORIVOJ DOVNIKOVIĆ BORDO, jedan od naših najznačajnijih karikaturista i ilustratora, dobitnik je nagrade “Andrija Maurović” za životno djelo, koju mu je dodijelila umjetnička udruga Art 9. Uz to, dojmljiv presjek umjetničkog opusa Borivoja Dovnikovića, u 66 godina stvaralaštva, seli se u zagrebačku Galeriju ULUPUH, gdje će 7. travnja biti otvorena njegova retrospektivna izložba. Na izložbi će biti istaknuti najviši umjetnikovi crtački dometi poput “Izgubljenog svijeta” ili “Junaka auto-strade”, te kao posebna poslastica stripovi koje je Bordo crtao još u osnovnoj školi! Ovom izložbom ispravlja se i mala nepravda da je Dovnikovićeva karijera u stripu često ostajala zasjenjena njegovim velikim uspjesima u svijetu animacije, gdje je prepoznat kao jedan od važnijih predstavnika zagrebačke škole animiranog filma.
IGOR MIRKOVIĆ, direktor filmskog festivala u Motovunu, dovršava svoj prvi igrani film pod nazivom “Noćni brodovi”. Radi se o melodrami o dvoje stanovnika staračkog doma koji se zaljubljuju, a potom bježe u avanturu. U užoj glumačkoj postavi ove hrvatsko-srpsko-slovenske koprodukcije nalaze se sve same glumačke legende: Pero Kvrgić, Bogdan Diklić, Radko Polič, Ana Karić i mlada zvijezda Lana Barić.
Prva polovina filma događa se u staračkom domu, a u drugom dijelu, kad krene bijeg, film se pretvara u pravi road movie, radnja prolazi raznoraznim cestama i cesticama koje ovaj par naposljetku dovede u Rijeku u pokušaju da se ukrcaju na brod, objasnio je Mirković.
VLADIMIR GLOCER, povjesničar književnosti i Marina Durnovo, supruga ruskog pisca Daniila Harmsa, napisali su knjigu pod nazivom “Moj muž Daniil Harms”, koja je prevedena i ovih dana objavljena u Zagrebu. Od knjige ne bi bilo ništa da Glocer nije uočio da u jedan lenjingradski stan, tik do onog u kojem je do hapšenja 1941. godine živio Harms, iz Venezuele stižu pisma njegove žene Marine Durnovo. Glocer se preko jednog slikara iz Caracasa raspitivao za Harmsovu suprugu i tako je krenula potraga za jedinim živim svjedokom života ovog velikog umjetnika. U knjizi ima svega: malo misterije, velike povijesti i intimnih anegdota, nostalgije i radosti, traume i bola. Ispovijed Marine Durnovo dragocjeni je pogled u jedno nestalo vrijeme i priča s jakom prisutnošću Harmsa i njegovog heretičkog humora u doba kada se zbog toga gubila glava.