Odlazak borca za evropsku Srbiju

U subotu, 26. marta sahranjen je Živorad Kovačević, ličnost izuzetne biografije. Građani Beograda oprostili su se od jednog velikog i skromnog čovjeka. Velikog po onom šta je radio, stvarao i pisao, a skromnog i pristupačnog po načinu na koji je živio.

Kovačević je rođen 1930. u Jagodini. Poslije diplome na Visokoj novinarsko-diplomatskoj školi u Beogradu, nastavio je studije na Harvardu gdje je specijalizirao međunarodne odnose i na Berkliju gdje je magistrirao. Od 1974. bio je osam godina gradonačelnik Beograda: u vrijeme njegova mandata sagrađeni su neki od najimpresivnijih objekata, pored ostalog i Sava centar, a Novi Beograd je od velike spavaonice postajao djelom grada gdje se može normalno živjeti. Jedna od prvih mjera koje je donio bila je zabrana zidanja zgrada većih od deset spratova. Svake godine njegova mandata Beograd je dobivao 12.000 novih stanova, što znači da se svake godine uvećavao za veličinu grada od 60.000 stanovnika.

Osamdesetih godina Kovačević je bio član savezne vlade (SIV), a od 1987. do 1989. ambasador SFRJ u Vašingtonu. U tom periodu je dao nemjerljiv doprinos da se zaostavština Nikole Tesle prebaci iz SAD-a u Beograd. Lično je poznavao šestoricu američkih predsjednika i isto toliko državnih sekretara. Kada je svojevremeno na Berkliju primao priznanje kao student godine, nominaciju je potpisao 41 profesor tog kalifornijskog univerziteta, a prvi među njima je bio Henri Kisindžer.

Tokom devedesetih godina, pa sve do smrti, Kovačević je bio posvećen borbi za bolju i evropsku Srbiju. Učestvovao je u antiratnoj kampanji i sa 38 intelektualaca iz Srbije uspio se, u aprilu 1995, probiti do opkoljenog Sarajeva. Tokom 1994. osnovao je Evropski pokret u Srbiji, bio je dopredsjednik Igmanske inicijative koja okuplja 140 organizacija iz Srbije, BiH i Hrvatske. Radio je i na uspostavljanju srpsko-albanskog dijaloga.

Živorad Kovačević bio je glas političkog razuma u Srbiji. Analitičan, sistematičan i dobronamjeran, uradio je sve što može kako bi Srbija bila bolja. Iza njega je ostao značajan trag, no ostaće i velika praznina u onom boljem, progresivnijem dijelu političke i intelektualne Srbije. Ličnosti poput Živorada Kovačevića teško je nadomjestiti.