Pokrajine

Dragan Crnogorac na tribini u Belom Manastiru

Josipovića upozorili na govor mržnje

Delegacija ZVO-a razgovarala je s predsednikom Ivom Josipovićem o govoru mržnje u medijima, popisu stanovništva i inicijativama raznih braniteljskih udruženja za ukidanje Zakona o oprostu

Veće srpske nacionalne manjine Grada Belog Manastira, pod predsedanjem predsednika Veća Predraga Stojanovića, organizovalo je javnu tribinu pod nazivom “Razgovor s predsednikom ZVO-a iz Vukovara Draganom Crnogorcem i gradonačelnikom Grada Belog Manastira Ivanom Dobošem”.

Predsednik ZVO-a učestvovao je zbog aktualnih događaja koji se tiču srpske zajednice na području dve najistočnije županije. Imajući u vidu da je popis stanovništva od iznimnog značaja za srpsku zajednicu, Dragan Crnogorac dobar deo izlaganja posvetio je upravo toj temi, ukazujući na potrebu da se pripadnici srpske zajednice, bez imalo stida, izjašnjavaju kao Srbi, jer će konačni statistički podaci u mnogim mestima bitno odrediti položaj, prava i status srpske zajednice što im pripada u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina.

Uz popis stanovništva, jedna od tema tribine bile su aktivnosti koje se provode u vezi predstojećih izbora za predstavnike veća nacionalnih manjina u jedinicama lokalne (regionalne) samouprave, a predsednik ZVO-a prisutne je izvestio i o nedavno održanom radnom sastanku delegacije ZVO-a s predsednikom Hrvatske Ivom Josipovićem. Učesnike tribine upoznao je s temama razgovora, a neke od njih bile su govor mržnje u medijima, popis stanovništva i inicijative raznih braniteljskih udruženja za ukidanje Zakona o oprostu.

Belomanastirski gradonačelnik Ivan Doboš govorio je o trenutnim aktivnostima koje se provode na području jedinog baranjskog grada, kao i aktivnostima radi smanjenja problema nezaposlenosti. Poslednjih pola sata javne tribine, koja je uz vodeće ljude ZVO-a i Grada Belog Manastira okupila i druge predstavnike političkog i javnog života te pedesetak građana i koja je potrajala više od dva sata, bilo je rezervisano za pitanja prisutnih. Ona su se mahom ticala uobičajenih problema koji tište srpsku zajednicu, poput ostvarivanja Ustavom zagarantovanih prava i nemogućnosti dobivanja hrvatskih dokumenata. Z. Popović

Saradnja manjinskih srpskih medija Kosova i Hrvatske

Novinari s Kosova i Metohije u Hrvatskoj

Kolege iz Kosovske medijske asocijacije govorili su o problemu nestalih novinara, pregovorima srpskih i kosovskih institucija, te običnom životu srpskog naroda na Kosovu

Manja delegacija srpskih novinara s Kosova i Metohije, udruženih u KOSMA mrežu (Kosovska medijska asocijacija), posetila je kolege iz medija koji emituju program na srpskom jeziku na području Vukovarsko-sremske i Osječko-baranjske županije. Ova poseta realizovana je u okviru programa “Vorld lrning” s ciljem da novinari mreže KOSMA razmene iskustva s kolegama iz dve najistočnije županije i dogovore modalitete eventualne buduće saradnje.

KOSMA mreža osnovana je u septembru 2003. godine, a okosnicu mreže čine radiostanice Radio Kim, Radio Klokot, Radio Goraždevac, Radio Borzani, Radio Kosovska Kamenica i u poslednje vreme pridružene radiostanice Radio Laser i Radio Omega 3. Osim umreženih radiostanica, u sastavu KOSMA mreže u planu je i jedan nezavisni TV kanal, čije će osnivanje ponajviše zavisiti od financijskih mogućnosti, koje u ovom trenutku nisu dovoljne ni za pokrivanje osnovnih troškova. I pored svih problema, upravo zahvaljujući KOSMA mreži prvi je put stvoren jedinstveni informativni program, a po principu rotacije i domaćinstva radiostanice u Čaglavici, Mitrovici, Goraždevcu, Štrpcu i Klokotu dnevno proizvode pola sata informativnog programa koji pokriva 80 odsto teritorije Kosova i Metohije.

U višednevnom obilasku novinari KOSMA mreže posetili su kolege s Radio Dunava iz Vukovara, kao i Radio Borova i Radija Banska kosa iz Belog Manastira. Gostujući na belomanastirskom radiju, novinari KOSMA mreže govorili su o problemu nestalih kolega novinara, problemima sa predstavnicima kosovskih institucija, aktualnim pregovorima srpskih i kosovskih institucija, te običnom životu srpskog naroda koji je ostao na svojim vekovnim ognjištima. Osim posete radijskim kolegama na istoku Hrvatske, novinari KOSMA mreže posetili su i redakciju “Novosti” i Srpsko narodno vijeće. Z. Popović

Nastavak beskonačnog suđenja Radi Miljeviću

Državno odvjetništvo vadi asa iz rukava

Tužilac je na zadnjem ročištu zatražio da se pod posebnim uslovima sasluša još jedan svjedok: svjedočio bi tonski, iz neke druge prostorije suda, ili putem video-linka

Slijedi li preokret na trećem suđenju Radi Miljeviću pred Županijskim sudom u Sisku? Nakon što ga dvadesetak svjedoka ni na koji način nije dovelo u vezu sa odvođenjem četvorice zarobljenih pripadnika ZNG-a iz glinskog zatvora, koji su kasnije ubijeni, tužilac je na zadnjem ročištu, održanom prošlog tjedna, zatražio da se sasluša još jedan svjedok, ali pod posebnim uslovima. To znači da se svjedok ne bi pojavio u sudnici, već bi tonski svjedočio iz neke druge prostorije suda ili putem video-linka.

Sud je odredio tri dana da tužilaštvo kaže što želi, a onda će odlučiti o njegovim prijedlozima, pa se zato se ne zna kada će biti zakazana sljedeća rasprava. Zanimljivo je i to da je sud do sada uglavnom prihvaćao sve prijedloge tužioca, kao i ovaj posljednji, dok više od dvadeset prijedloga odbrane nije prihvatio.

Sve je ukazivalo na to da bi ovaj treći proces, nakon što je Vrhovni sud Hrvatske  prethodne dvije osuđujuće presude ukinuo, uskoro mogao biti završen konačnom oslobađajućom presudom za Radu Miljevića. Međutim, sada u igru stupaju iznenadni novi svjedoci, koji žele ostati nepoznati.

Svjedok Zoran Kotnik, koji je u prijašnja dva procesa davao različite iskaze, nije se pojavio na zadnjem ročištu. Nakon više nedolazaka na rasprave, ovaj se put pojavio svjedok Srećko Ostojić. On ni na koji način nije doveo Radu Miljevića u vezu sa ubistvom četvorice zarobljenih ZNG-ovaca. Optuženik i dalje tvrdi da je nevin, ali nakon nepunih pet godina koliko je proveo u pritvoru, pomalo je i zabrinut zbog ovakvog razvoja događaja. M. Cimeša

Još jedno premještanje procesa protiv Miće Cekinovića

Sudska turneja Karlovac – Gospić – Rijeka

Promatrači nevladinih udruženja koji prate proces nisu znali objasniti zašto je došlo do najnovijeg premještanja postupka iz Gospića u Rijeku

Nakon što je započelo treće suđenje Mići Cekinoviću za ratni zločin po komandnoj odgovornosti, slučaj je iznenada ovih dana iz Gospića premješten u Rijeku. Naime, Cekinović je kao komandir čete Teritorijalne odbrane Primišlje optužen da nije sankcionirao maltretiranje jednog hrvatskog civila i ubojstvo drugog civila, iako nije bio nadređen izvršiocima tog nedjela. Pored toga, optužen je da nije spriječio uništavanje imovine Hrvata sa šireg područja općine Slunj.

Na prvom suđenju Cekinović je dobio godinu dana zatvora. Svjedok Juraj Jurašin do sada je više puta svjedočio u korist Cekinovića, koji mu je početkom sukoba u Slunju i okolici spasio život. Na drugom suđenju dobio je četiri godine zatvora, dok je treće suđenje sa karlovačkog Županijskog suda prebačeno u izmještenu ispostavu spomenutog suda u Gospiću. Sudac Dušan Šporčić, prema zaključcima brojnih promatrača, odlično je obavio posao: saslušano je skoro desetak svjedoka, a sljedeća rasprava na koju je pozvano isto toliko, trebala je biti održana 18. i 19. maja. No, proces je iznenada sa gospićkog suda prebačen u Rijeku.

Promatrači nevladinih udruženja koji prate ovaj proces nisu znali objasniti zašto je došlo do premještanja postupka i zašto je Vrhovni sud to naredio, a neki od njih nisu ni znali za premještanje postupka iz Gospića u Rijeku. Ništa više o cijelom događaju nije nam mogao reći ni Luka Šušak, advokat optuženog Cekinovića, osim da ništa službeno o tome nije dobio.

M. Cimeša

Projekt zagrebačke Područne službe Hrvatskog zavoda za zapošljavanje

Romkinje lakše do posla

Prema evidenciji HZZ-a, lani je evidentirano više od 4,5 hiljade nezaposlenih Roma, od čega su više od polovice žene

Projektom “Bolja perspektiva žena Romkinja na tržištu rada” zagrebačke Područne službe Hrvatskog zavoda za zapošljavanje želi se pridonijeti razvoju i implementaciji efikasnije aktivne politike tržišta rada, prilagođene Romkinjama u gradu Zagrebu. Vrijednost jednogodišnjeg projekta, koji je krenuo lanjskog novembra, iznosi više od 157.000 eura, što je najvećim dijelom financirala Evropska unija.

Grad Zagreb, kao jedan od partnera u projektu, osigurao je i prostor na Peščenici u kojem će se u maju otvoriti Centar za savjetovanje, podršku i informiranje CASI Romani. U njemu će se svakodnevno Romkinjama pružati informacije u vezi zaposlenja i rješavanja svakodnevnih pitanja, uz radionice i grupne podrške, a sve u cilju uspješnog zapošljavanja. U projektu sudjeluju i Udruga CESI, Udruga Romkinja “Bolja budućnost”, te austrijski Berufsferderungsinstitut.

– Za trideset Romkinja osigurat ćemo individualiziranu potporu i pomoć u stjecanju informatičke pismenosti, osposobljavanje za prvo zanimanje (pomoćne kuharice i hotelske sobarice), razvoj vještina za samostalno traženje posla, te uključivanje u svijet rada i društvo. Polaznice će voditi treneri za zapošljavanje, koji su prije sudjelovanja u projektu i sami bili nezaposleni – rekla je Marija Halić, autorica projekta.

Kako bi upoznao stanje na terenu, zagrebački HZZ proveo je istraživanje na 150 Romkinja i isto toliko poslodavaca, od kojih većina dosad nije imala iskustva sa zapošljavanjem Romkinja. Romkinje do 30 godina većinom su bez završene osnovne škole (71 posto) i bez stečenog zanimanja i radnog iskustva, a socijalna pomoć im je osnovni izvor prihoda. No, većina ispitanica izrazila je želju uključiti se u edukaciju kako bi pronašla posao. Prema evidenciji HZZ-a, lani je evidentirano više od 4,5 hiljade nezaposlenih Roma, od čega su više od polovice žene. Kako je navela Marija Halić, većina Romkinja ima nisku motivaciju za traženje i prihvaćenje poslova, jer su usmjerene na brigu od djeci i porodici.

– Projektom se želi osvijestiti potreba za profesionalnim i društvenim razvojem, za osposobljavanjem Romkinja za rad i samostalno traženje posla, te se žele ukloniti predrasude poslodavaca i javnosti spram njih – kaže Marija Halić.

Mirna Jasić

KUD “Branislav Nušić” iz Borova na susretu folkloraša u Srbiji

Srce ište u Žitište

Iako u Srbiji postoji više manifestacija na kojima se okupljaju veterani folklora, ova u Žitištu je posebna zbog izuzetnog gostoprimstva domaćina, sklopljenih prijateljstava i nezaboravnih druženja

Na tradicionalnom “Spomenaru”, susretu veterana folklora Srbije koji se svake godine u proleće održava u Žitištu kod Zrenjanina, nastupili su i članovi folklorne sekcije Kulturno-umetničkog društva “Branislav Nušić” iz Borova. Od sredine marta, kroz pet subotnjih večeri, ova banatska varošica ugostila je tridesetak folklornih društava iz Srbije i zemalja u regionu.

Ovogodišnji žitištanski “Spomenar” slavi 15-godišnji jubilej. Prema rečima Edit Sarka, direktorice opštinske Kulturno-prosvetne zajednice, do danas je nastupilo 340 društava sa preko11.500 učesnika, koji su osim iz čitave Srbije dolazili i iz Rumunije, Mađarske, Slovenije, Grčke, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore.

Saradnja dva društva na organizaciji “Spomenara” prerasla je u prijateljstvo, a prilikom brojnih susreta rađale su se i ljubavi. Jednom takvom romantičnom pričom pohvalio nam se bračni par Pribišić, Zoran iz Žitišta i Dušanka iz Beograda, koji su na ovogodišnjem “Spomenaru” proslavili svoju desetogodišnjicu braka, počastivši sve učesnike ogromnom slavljeničkom tortom.

Iako u Srbiji postoji više manifestacija na kojima se okupljaju veterani folklora, ova u Žitištu je, svi se slažu, posebna zbog srdačnosti i izuzetnog gostoprimstva domaćina, sklopljenih prijateljstava i nezaboravnih druženja. Da je reč o nezaobilaznoj destinaciji folkloraša govori i slogan ovih susreta “Srce ište u Žitište”, kako je to u jednoj svojoj pesmi rekao tamošnji pesnik Dušan Milićev.

– Ova druženja znače život za nas veterane – kaže 71-godišnji Rado Vujković iz Borova, jedan od najstarijih učesnika ovogodišnjeg “Spomenara”, koji je sa svojima i po 30 godina mlađim suigračima spremno zaigrao u “Igrama iz Srema i bunjevačkim igrama”.

Čika Rado i njegova nešto mlađa supruga Jela igrali su u borovskom “Nušiću” i pedesetih godina prošlog veka kada je društvo osnovano, a pridružili su se i pre 12 godina kada je rad obnovljen.

U Žitištu je boravila i delegacija Opštine Borovo. Načelnika Radu Bosića i njegovog zamenika Duška Drobića, uz zamenika predsednika Opštine Dušana Milićeva, primio je poslanik u vojvođanskoj skupštini Zoran Kasalović. Razgovaralo se o mogućnostima proširivanja saradnje koju su dve opštine započele u oblasti kulturnog amaterizma, a pre pet godina i krunisale potpisivanjem povelje o bratimljenju. Milićev je izrazio nadu da će ta saradnja biti intenzivnija u narednom periodu s ciljem da se prenese i na mlađe generacije, a Bosić je osim povezivanja sportskih klubova i penzionerskih organizacija, predložio i saradnju na izradi projekata koje bi dve opštine zajednički mogle kandidovati prema Evropskoj uniji.

Lokalna znamenitost: skulptura Rokija Balboe

Opština Žitište obuhvaća 12 naselja i spada u red nerazvijenih vojvođanskih opština. Osim fabrike Agroživ koja se bavi proizvodnjom i preradom pilećeg mesa, drugih privrednih subjekata na području te opštine nema, a stanovništvo se uglavnom bavi zemljoradnjom. Uz “Spomenar” i privrednu, kulturnu i sportsku manifestaciju “Čiken fest”, Žitište je, podsećamo,  poznato i po trometarskoj skulpturi boksera Rokija Balboe odnosno Silvestera Stalonea, koju je pre četiri godine u modeliranom betonu uradio Boris Staparac, vajar iz Dalja.

 

 

 

Dragana Bošnjak

Rad sisačkog i petrinjskog pododbora SKD “Prosvjete”

Probe napokon u matičnoj Moštanici

Peć na drva, donacija Sisačko-moslavačke županije vrijedna pet hiljada kuna, banijskim je folklorašima stigla u pravo vrijeme

Društveni dom u Moštanici, mjestu nedaleko Petrinje, od lanjskog aprila okuplja dvadesetak folkloraša, koji djeluju u sklopu sisačkog i petrinjskog pododbora SKD “Prosvjete”. Peć koja će grijati marljive članove s područja šest okolnih sela, koji se u tom nedavno obnovljenom domu okupljaju jednom tjedno kako bi uvježbavali tradicionalne banijske plesove i pjesme, stigla je od strane Sisačko-moslavačke županije. Peć na drva, vrijedna pet hiljada kuna, kako su nam rekli u sisačkoj “Prosvjeti”, stigla je u pravo vrijeme, jer “Prosvjeta” u Sisku nema prostor za djelovanje, pa je ovakav vid pomoći dobro došao kako se ne bi rasformirala sisačko-petrinjska folklorna sekcija.

Na druženju su se okupili predstavnici SDSS-a i VSNM-a Petrinje i Siska, uživajući u čarima tradicionalnog gostoprimstva. Domaćini su se okupili kao svakog petka, no ovaj put, uz goste, druženje je potrajalo do kasnih večernjih sati. Uživalo se i u banijskim specijalitetima, kobasicama, siru i kolačima, koje su pripremile vrijedne folklorašice, a razgovaralo se o i budućim aktivnostima.

Nakon lanjskog nastupa na likovnoj koloniji u Petrinji, ove su se godine mještani Moštanice već predstavili na “Kolačijadi” u Malom Gradcu i na “Ban festu” u Marin Brodu. Idući plan im je nastup u sisačkoj Šumici, kada će se na prvomajskoj proslavi predstaviti dvjema koreografijama, banijskim drmešom i šumadijskim plesom.

Petrinjsko-sisačkih folkloraši posebno su ponosni na okupljanje mladih članova u sekciju. Novi voditelj sekcije Miroslav Jelić, mladi folkloraš rodom iz susjednog sela Bijelnik, zaslužan je što im se dosad priključilo već četvero osnovaca koji žele nastaviti tradiciju svojih predaka.

Dok su članovi na terenu napokon ostvarili mogućnost plesa u matičnom Mjesnom domu u Moštanici, nakon što su se zimi uvježbali u zagrijanim prostorijama obližnjeg doma u Blinji, sisački pododbor “Prosvjete” radi na pokretanju nastave na srpskom jeziku po C modelu u Sisku. Nakon pregovora s direktoricom sisačke Osnovne škole “22. lipnja”, u planu je da se s nastavom po C modelu za prvih pet polaznika, koji su izrazili želju za pohađanje nastave na srpskom jeziku, krene nakon uskršnjih praznika. S ciljem što većeg odaziva za pohađanje takve nastave već su podijeljeni anketni listići u Starom Selu, kako bi se nastava na srpskom jeziku počela odvijati i u okolnim školama na Baniji. Zainteresirani roditelji koji žele da im dijete pohađa tu nastavu mogu se javiti na telefon: 091/250-5643.

Mirna Jasić

O zborniku Društva za srpski jezik “Reče mi reč” iz drugog kuta

Zaslužili da budemo pomenuti

Istorijat rada Društva dat je u svega nekoliko rečenica, a njegove aktivnosti su samo kratko nabrojane, pa su mnogi događaji važni za rad Društva u zborniku ostali nezabilježeni

Zbornik Društva za srpski jezik “Reče mi reč”, čiji je priređivač Mara Bekić-Vojnović, zamišljen je kao prikaz aktivnosti Društva u periodu od njegovog osnivanja 1998. do 2010. godine. Kako su prilozi u knjizi, osim nekoliko izuzetaka, iz perioda kad sam u Društvu bila aktivni član, prvo u funkciji potpredsjednika, a kasnije predsjednika, što znači do 2008, osjećam se pozvanom da nešto kažem o ovoj knjizi, kao i o radu samog Društva.

Istorijat rada Društva dat je ovdje u svega nekoliko rečenica, a njegove aktivnosti su samo kratko nabrojane. Priređivač kaže da smo, organizovanjem seminara za nastavnike srpskog jezika od samog osnivanja 1998, u potpunosti zamjenjivali dužnost hrvatskih vlasti koje su organizovale Aktiv nastavnika srpskog jezika tek 2007. i da je Društvo održalo moral nastavnika srpskog jezika.

Zato mi se čini neopravdanom opaska priređivača u Predgovoru Zbornika da je “Naše … Društvo, na veliku žalost, prošlo veliku i sasvim nepotrebnu krizu koja je počela u decembru 2005. i trajala sve do 3. aprila 2008. kad smo uz izuzetne napore uspjeli da revitalizujemo rad izabravši veoma kvalitetan upravni i nadzorni odbor sastavljen od ljudi kojima je stalo”. Skrenula bih pažnju na ono što na kraju knjige kaže profesor Ivanić: “Zbornik je nastao tokom redovne djelatnosti ove stručne organizacije nastavnika/profesora srpskog jezika i književnosti u školama na području Hrvatske.”

Ako je već tako, onda je trebalo na ovom projektu angažovati i one koji su u tim aktivnostima sudjelovali. Tako se ne bi dogodilo da mnogi događaji važni za istorijat Društva ostanu nezabilježeni, npr. moje predavanje na Kongresu slavista 2005. o nastavi srpskog jezika u Hrvatskoj, zatim saradnja Društva s Narodnom bibliotekom Srbije, saradnja sa Društvom za zaštitu ćirilice, kao i sa Institutom za srpski jezik SANU, u vrijeme 2007. i 2009. godine, kada sam radila sa dr Radom Stijović na prikupljanju jezičke građe za Srpski dijalektološki atlas. Društvo je u dva navrata bilo u Matici srpskoj, 2002. i 2007. godine, i to na inicijativu pokojnog predsjednika Matice, profesora Kovačeka, koji mi je lično dao prijedloge za posjetu kad smo se dogovarali u vezi s organizacijom nekih seminara. Sve ovo se moglo naći na sajtu Društva za srpski jezik koji je bio dostupan na internetu od 2005. do 2007.

U Zborniku je trebalo dati više prostora predavanjima eminentnih profesora, čiji su naslovi dati u uvodnom dijelu i istorijatu Društva, jer će to istoričarima jezika i književnosti sigurno biti zanimljivije od nekih drugih tekstova u Zborniku. Time bi Zbornik predstavljao krunu desetogodišnjeg rada Društva.

Mislim da je grupa profesora koja je u rad Društva, na čijem smo čelu od 1998. do 2008. bile Mara Bekić-Vojnović i ja, uložila mnogo rada i entuzijazma, zaslužila da bude u Zborniku bar pomenuta, jer je osnovala jednu važnu instituciju, koja je tih deset godina radila veoma kvalitetno, a o čijem radu ova knjiga daje tek skroman prilog.

Prof. Anđelka Pavić

Stogodnjak (54)

15. 4. – 22. 4. 1911: list “Zastave” napada petrinjskoga paroha Rodoljuba Pajića, tvrdeći da se urotio protiv Svetozara Pribićevića i njegove politike. To isto “Zastave” tvrde i za Glišu Tadića, predsjednika Srpskog akademskog potpornog društva u Zagrebu. “Sve laži što su kojekakvi… napisali o Svetozaru Pribićeviću ponavljaju ‘Zastave’ dan na dan u svojim stupcima. Kako bi one zaostale za reptilima, kad se ovakvim napadajima može preporučiti vlastodršcima, oko kojih se radikalski prvaci marljivo oblizuju, a naročito oko Kuena, ne bi li im ma kako opet pribavio vlast…”, uzvraćaju prozvani.

* Mještani sela Subocka oštro se pak okomljuju na odluku pakračkog konzistorija kojom se “protiv volje naroda ove parohije premješta ovdašnjeg paroha Dušana Bogića”. Predsjednik crkvene skupštine Stevo Bogić u protestnom pismu konzistoriju uz ostalo navodi: “Ova crkvena skupština ima gorko iskustvo sa sveštenicima, koji nisu u ovoj parohiji temeljili nego vremenili… Svaki pravi prijatelj naše crkve i naroda morao bi ići za tim, da se u jednoj parohiji ustali sveštenik voljan radu, a ne da se premješta bez želje i volje naroda… Ova crkvena skupština preduzima sve zakonite mjere protiv nepravedne odluke te eparhijske konzistorije… Naročito napominjem, da je paroh premješten bez ikakve dokazane krivice, pa ni u odluci nikakva obrazloženja nema…”

* “Srpska banka” u Zagrebu održala je svoju jubilarnu, petnaestu, redovnu glavnu skupštinu. Prije skupštine imali su bančini povjerenici zajedničku sjednicu s Upravnim i Nadzornim odborom na kojoj se raspravljalo o radu banke u 1910. godini. Svim sjednicama i glavnoj skupštini predsjedavao je Vladimir Matijević.

* Boškovićeva, Budisavljevićeva, Cetinina, Divjakova, Dragutinovićeva, Dumićeva, Kovačevićeva, Lazićeva, Mandićeva, Medićeva, Milićeva, Ognjenovićeva, Petkovićeva, Roksandićeva… Sve su to supruge uglednih zagrebačkih Srba koje su se istakle u prikupljanju priloga – ukupno 340 kruna – na zabavi “Srpskog akademskog potpornog društva”. One su, kažu, ne samo marljivo prikupljale priloge, već se i “najmarljivije zauzele da zabava što bolje uspije…”

Đorđe Ličina