Rabljena sedmica

PRESUDA

Za razliku od vas koji ovo čitate, ovaj potpisnik ne zna kako je haški sudac Alphons Orie presudio Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku. Ali ovaj potpisnik zna da nam se zemlja proteklih dana bila pretvorila u veliku čekaonicu. Čekala se presuda. U red su se uhvatili vlast i opozicija, Jadranka Kosor i Zoran Milanović, ekstremna desnica i domoljubna ljevica, veteranske udruge i samoproglašeni ideolozi antivladinih prosvjeda, intelektualne veličine iz nacionalističkog inkubatora i dirnute autorice ljubavnih priča iz tiražnih novina, članovi biskupskih komisija, susjedi i kumovi optuženih generala… Postrojila se Hrvatska za svečani doček presude svojim generalima i, kao što je običaj na nacionalnim smotrama, nitko ne vidi dalje od potiljka onog ispred sebe. Svi su uvjereni u nevinost trojice generala kojima se sudilo na osnovu “neprihvatljivih političkih optužnica”. O nevinosti pobijenih civila u toku “Oluje” i poslije te operacije, nije bilo riječi. Osim u zajedničkom saopćenju Documente, Građanskog odbora za ljudska prava, Centra za mirovne studije i Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, čije ćemo dijelove prenijeti u nastavku ove rubrike.

OPTUŽNICA

U vezi predstojeće presude MKSJ u predmetu Gotovina, Čermak i Markač podsjećamo da se optužnicom IT 06/90 okrivljenicima kao sudionicima zločinačkog pothvata, po garantnoj zapovjednoj odgovornosti (propuštanje nadređenog), stavljaju na teret progoni, deportacije i prisilna premještanja, pljačkanje javne ili privatne imovine, bezobzirno razaranje, nehumana djela i okrutno postupanje, te nereagiranje na zločine počinjene na nižim razinama: što uključuje ubijanje civila u općinama Knin (sela Kovačić, Đurići, Žagrović, Grubori), Orlić (sela Orlić, Šarena Jezera/Vrbnik, Uzdolje), Kistanje (selo Kakanj), Ervenik (selo Oton) i Donji Lapac (selo Oraovac).

ZLOČINI

Istraživanja koja je proveo Hrvatski helsinški odbor pokazala su da je u kolovozu i rujnu 1995, u tijeku i nakon završetka vojnih djelovanja, na akcijom integriranome teritoriju ubijeno više od 600 civila i spaljeno više od 22.000 kuća. Iz straha za osobnu sigurnost, kao i na nagovor krajinskih vlasti, Hrvatsku je tada napustilo više od 150.000 njezinih dotadašnjih stanovnika, uglavnom Srba. Njihov povratak bio je otežan zbog neuspostavljanja mjera sigurnosti i pravne države na tom dijelu teritorija Republike Hrvatske, zakašnjelog procesuiranja ratnih zločina, neučinkovitih programa povratka i presporih državnih gospodarskih mjera poticanja obnove. Sinergija navedenih elemenata rezultirala je trajnim iseljavanjem srpskog stanovništva s petine hrvatskog teritorija u mjeri koja ima učinke etničkog čišćenja.

NEKAŽNJENO

U vrijeme trajanja vojno-redarstvene akcije “Oluja” 6. kolovoza 1995. u mjestu Golubiću kraj Knina ubijeno je najmanje desetero civila. Zločini nisu procesuirani. U mjestu Komić (Korenica) 12. kolovoza 1995. ubijeno je devetero civila. Zločini nisu procesuirani. Dana 27. kolovoza 1995. godine, oko 16.00 sati u selu Gošiću ubijeno je sedmero civila. ŽDO iz Zadra podigao je optužnicu br. KT-83/96 od 13. veljače 1996, ali zbog nedostatka čvrstih dokaza postupak je vraćen u stadij istrage protiv nepoznatih počinitelja. Za vrijeme VRA “Oluja”, pa do konca 1995. godine, u selu Kijanima (Gračac), prema Izvještaju HHO-a, registrirano je 14 ubijenih civila, među kojima devet žena. Zločini nisu procesuirani. Između 7. i 8. kolovoza 1995. u napadima na izbjegličku kolonu između Gline i Dvora poginulo je nekoliko desetaka civila s područja općina Glina, Topusko, Gvozd i Vojnić. Zločini nisu procesuirani…