Čovjek koji je predviđao potrese
Stanovnici Rima vjerojatno će dobro zapamtiti 11. svibanj ove godine. Na taj su dan ulice tog grada bile gotovo prazne i svi su s nestrpljenjem pratili televizijske vijesti. Uzrok tome bila su predviđanja Raffaelea Bendandija, čovjeka koji je s velikom strašću proučavao potrese i pokušavao odrediti pravilnosti u njihovom pojavljivanju.
Nekoliko dana prije spomenutog 11. svibnja, u raznim medijima počela je kružiti priča o znanstveno neutemeljenim prognozama za potres u Rimu, pri čemu se isticala Bendandijeva nekompetentnost i znanstvena neutemeljenost načina na koji je dolazio do prognoza. Na veliku žalost svih tih kritičara, tog se dana dogodio čitav niz potresa u Italiji i južnoj Španjolskoj. Kako bi diskreditirali Bendandija, svi su znanstveni komentatori jedinu važnost pridavali tome kako Rim nije opustošen potresom i pritom u drugi plan gurali potrese koji su se uistinu dogodili.
Raffaele Bendandi rođen je 1893. godine u Faenzi i unatoč tome što je poticao iz srednje imućne porodice, u školi je proveo samo pet godina. Fasciniran Sunčevim pomračenjem iz 1905. godine, odlučio se posvetiti proučavanju planetarnih kretanja u Sunčevom sustavu. Ponukan snažnim potresom u Messini 1908, počeo je uz planete proučavati i utjecaj plima, te istovremeno kreira svoj osobni seizmograf. U javnost je izašao s predviđanjima o snažnom potresu koji se trebao desiti 13. siječnja 1915. u gradu Avezzanu. Nitko nije obraćao pažnju na njegove prognoze, sve dok se tog dana u Avezzanu nije desio potres koji je odnio 30.000 ljudskih života. Bendandi je nastavio sa svojim istraživanjima i kreirao novu znanost, koju je nazvao “seizmogenika”.
Uskoro je izašao u javnost s novom prognozom o potresu koji se trebao desiti 1923. godine. Tom prilikom je točno pogodio mjesto, ali je promašio za dva dana. Benandijeva sposobnost impresionirala je i Mussolinija koji ga je odlikovao, a nakon toga mu, u maniri diktatora, zabranio iznošenje daljnjih prognoza kako ne bi naštetio talijanskom turizmu.
Godine 1931. ovaj samouki seizmograf objavio je knjigu o povezanosti potresa i ciklusa Sunčevih pjega. Unatoč sveobuhvatnim analizama, iz tog djela nije bilo moguće doznati kompletan sustav određivanja vremena i mjesta budućih potresa. Bendandi je nastavio sa svojim seizmografskim istraživanjima sve do svoje smrti 1979. godine. Zadnja prognoza koja se pokazala točnom vezana je uz snažni potres 6. svibnja u Friuli, kada je poginulo skoro tisuću ljudi.
Nakon Bendandijeve smrti, njegova zaostavština nije bila pažljivo zbrinuta, tako da je u požaru nestao veći dio njegovih spisa. Iz onoga što je preostalo moglo se zaključiti da je taj neobični čovjek smatrao kako postoji još jedan planet između Merkura i Sunca te istovremeno računao poziciju velikog planeta na kraju Sunčevog sustava. Po Bendandiju, taj je planet odgovoran za niz katastrofa iz daleke prošlosti, među kojima nam je najbliža ona vezana uz potapanje Atlantide. Bendandi u svojim spisima ističe ovu i 2012. godinu kao godine velikih potresa. Tokom tog razdoblja Sunce doživljava vrhunac aktivnosti, što se očituje najvećim brojem pjega, a istovremeno se na nebu formiraju i vrlo upečatljive planetarne konstelacije.
Prava je šteta što ovom neobičnom istraživaču svemira i potresa znanstvenici odriču bilo kakvu vrijednost. Ideja o povezivanju položaja planeta s događanjima na Zemlji njih jednostavno užasava, jer bi na taj način bili prisiljeni priznati relevantnost omražene im astrologije. Pritom im uopće nije važno što bi drugačijim pristupom možda sačuvali živote ljudi od posljedica razornih potresa.