Nisu bitne novine nego novinarstvo
Na koji je način, prema vašem mišljenju, digitalizacija utjecala na medije u Hrvatskoj? Možemo li reći da su se mediji zapravo preselili na internet?
– Digitalizacija i s njom povezan prelazak u medij weba nisu ništa dobroga donijeli medijima u Hrvatskoj, posebice novinskim izdanjima. Većina domaćih medija dosta kasno je reagirala na mogućnosti koje je otvorio pristup “mreži svih mreža”. I kada su uspjeli uhvatiti korak s brzinom tehnoloških promjena kojima svjedočimo posljednjih nekoliko godina, pokazalo se da njihovi stari poslovni modeli više nemaju smisla. Štrajk u “Večernjem listu”, ukidanje pojedinih izdanja u EPH-u, otkazi novinarima i urednicima… samo su posljedica tog procesa “digitalizacije”. Naše redakcije po tome nisu izuzetak u svijetu. Što se tiče radija, od svih medija internetska tehnologija najmanje je destruktivnog utjecaja imala upravo na taj medij. Ipak, digitalizacija je najviše utjecala na televiziju. Prelazak s analognog na digitalno emitiranje televizijskih programa bio je presudan korak i kada je lanjskog 5. lipnja završen taj proces, otada zaista možemo govoriti da je i naša zemlja ušla u “digitalno doba”. Međutim, s digitalizacijom se pojavila i posve nova vrsta problema. Primjerice, evidentno je da Talijani ne poštuju odredbe međunarodnih ugovora, zbog čega samo u Istri gotovo 60.000 kućanstava ima problem s prijemom televizijskog signala.
Hrvatski telekom je najavio pokretanje platforme Planet 9, preko koje će se prodavati digitalizirana izdanja knjiga. Zašto još uvijek nema prevelike uporabe digitalnih izdanja novina?
– Razlog tome je jednostavan: ljudi ne žele plaćati za sadržaj. Odnosno, većina to ne želi jer taj sadržaj u ovom ili onom obliku može pronaći besplatno na internetu. S knjigama je drugačije, iako knjiga nije ništa manje ugrožena od dnevnih novina. O tome svjedoči i val zatvaranja starih zagrebačkih knjižara na atraktivnim lokacijama, da bi prepustile mjesta modnim kućama i restoranima, odnosno “krpicama” i kroasanima, što je svojevrsni kulturocid. Hrvatski telekom dobro je procijenio da bi u ovakvim okolnostima s digitalnom knjižarom mogao napraviti ne samo dobar biznis, već, nadam se, i kompenzirati ono što su Zagrepčani u nevjerojatno kratkom vremenu izgubili gubitkom Mladosti, Znanja, Bookse, knjižare u Studentskom centru… Osim toga, i izdavačke kuće moći će na puno jednostavniji način plasirati i prodavati svoje sadržaje u elektroničkom obliku, jer više neće trebati voditi računa o pripremi za tisak, nakladi i distribuciji.
Koliko su digitalni mediji danas uopće isplativi i povećava li se njihova publika u odnosu na godine iza nas? Smatrate li da novinska digitalna izdanja mogu zamijeniti tiskovine u dogledno vrijeme?
– Publika digitalnih medija povećava se iz godine u godinu, međutim iz toga ne slijedi da je proizvodnja sadržaja za digitalne platforme isplativ biznis. Tu paradoksalnu logiku stvorila je današnja tehnologija koja je publici medija, koja se nekoć sastojala od pasivnih konzumenata, omogućila da postane aktivni sudionik u procesima medijatizacije. Drugim riječima, veliki kolač sada se jednostavno dijeli na više manjih dijelova i zbog toga se u ovom trenutku čini da niše imaju izglednu budućnost. A što se drugog dijela pitanja tiče, ne da digitalna novinska izdanja mogu zamijeniti tiskovine, već to trebaju napraviti što prije. Sada kada su poslovni modeli srušeni i kada su novinari suočeni s borbom za ono malo radnih mjesta koja su preostala, pravo je vrijeme za eksperimente. Nema definitivnog odgovora na pitanje što bi moglo upaliti. Uostalom, društvo može posve dobro, ako ne i mnogo bolje, funkcionirati bez tiskanih izdanja novina. Ono bez čega sigurno neće moći jest novinarstvo. Zbog toga me više od gubitka tiskanih izdanja zabrinjava gubitak profesionalnih i etičkih kriterija u današnjem medijskom prostoru Hrvatske.