Uzbudljivo i ljekovito druženje
Dobra je značajka Zagrebačkoga kazališta mladih što vrlo često ugošćuje strana kazališta, i s istočne i sa zapadne strane granice. Tako smo u posljednjih pet godina na pozornici ZeKaeM-a pogledali tridesetak predstava, od onih iz Tokija i Praga, preko Beograda i Sarajeva, do Ljubljane i Pariza, s glumcima i redateljima međunarodnoga renomea. U vremenima u kojima smo se do sita napili nacionalističke zagušljivosti i primitivizama svake vrste, povremeno teatarsko druženje sa svijetom djeluje više nego ljekovito. A kako uspoređivanje sa samim sobom u kazalištu nikada nije donosilo ploda, tako se ispunjava i onaj drugi zahtjev, “da vidimo kako to rade drugi”.
Gegovi s tamnom zadrškom
Posljednje u nizu bilo je, ovih dana, gostovanje Slovenskoga narodnog gledališča iz Maribora s trima predstavama: Moliereovim “Don Juanom” u režiji Borisa Cavazze, Brechtovom “Malograđanskom svadbom” u režiji Mateje Koležnik i “Closerom” Patricka Marbera u režiji Dina Mustafića. U kulturi svoga maloga grada SNG ima poznatu ulogu “djevojke za sve”, pa se pod njegovim krovom nalaze i Opera i Drama i Balet. Stoga je i ovo gostovanje koncipirano kao moderni pogled na klasiku (“Don Juan”), kritički stav o društvu (“Malograđanska svadba”) i avangardni put u nepoznato (“Closer”).
Najveću pažnju publike privukla je Brechtova “Svadba”, viđena već dosta puta, premda je zanimljivo svako novo čitanje tog dramskog eseja o tzv. malim ljudima i njihovim slabostima. Mnogi su ovaj komad iz 1919. s pravom čitali kao najavu fašizma, a drugi su ga gledali kao komad o moralnim (i seksualnim) devijacijama građanske klase. Drugim riječima, neki su redatelji glumcima stavljali kukaste križeve oko rukava, a neki ih svlačili do gola. Redateljica Mateja Koležnik shvatila je da danas ništa od toga nije potrebno: malograđani neprestano izgledaju kao svoj vlastiti vic i zato su opasni. Njihova mentalna nesreća i intelektualna skučenost vide se u njihovim kretnjama, ponašanju i načinu kako govore. Taj je govor uvijek morbidno prigodan; i kada nekome želi sreću i kada izražava mržnju prema drugim narodima. Zato mariborska predstava vrvi gegovima s tamnom zadrškom i puna je ironije s odloženim paljenjem. Na primjer, prvih deset minuta glumci ništa ne govore nego pokušavaju kroz uska vrata na scenu ugurati dugi stol za svadbeni ručak. Dok muškarci taj zadatak shvaćaju ozbiljno kao da je ratna mobilizacija, žene s punđama i u demodiranim svečanim kostimima stoje, zblenuto držeći tanjure i flaše s vinom.
Neuništiva banalnost
Ova scena, tako poznata iz života, odredit će čitavu predstavu: uslijedit će patetične zdravice, jeftini “cviček” i gomila besmislenih riječi. Neki će u tim smiješnim odijelima pokušati plesati, neki će završiti pod stolom ili tajno u okolnim sobama, a većina će otići kući prazna i nezadovoljna. Do kraja predstave bit će polomljena većina pokućstva, a mladi će par shvatiti da će njihova sreća do kraja života biti obilježena licemjerjem i neiskrenim kompromisima. Posudimo li Žižekovu sintagmu da je današnja globalna situacija “katastrofalna, ali ne i ozbiljna”, onda mariborska “Malograđanska svadba” dobro pogađa ovo vrijeme užasne banalnosti koju vidimo posvuda.
Kao kontrast prethodnoj predstavi, “Don Juan” na klasičan način suprotstavlja poštenje i vrlinu s bludom i pokvarenošću, puštajući gledatelju da izabere. Na sceni nema redateljskih intervencija, sve je isto kao i u Moliereovo vrijeme, a Don Juan, (vrlo dobri Tadej Toš), koji “voli tisuću žena”, odlučuje da ga u njegovu naumu neće spriječiti ni božja kazna. Bolje je umrijeti nego, kao većina drugih, glumiti poštenje, kaže naš junak.
Treća predstava, “Closer”, prebacuje nas u zonu intimnih odnosa nakrcanih sebičnošću i otuđenjem, kako već žive današnji ljudi. U nekoj metalnoj i hladnoj inscenaciji, uz psihodeličnu i odbojnu muziku, “Closer” možda dočarava i neku mračnu psihološku budućnost, u kojoj će emocija biti puno manje nego danas.
Budući da će Maribor 2012. postati evropska prijestolnica kulture, gostovanje njegove centralne kazališne kuće u Zagrebu više je nego dobra najava toga značajnog događaja.