Zvijezde lijeve teorije u Zagrebu

Sredina maja u Zagrebu u društvenom i teorijskom smislu bit će obilježena 4. Subversive Film Festivalom, čija je centralna tema “Dekolonizacija – Nove emancipacijske borbe”. SFF se od 7. do 21. maja održava u kinima “Europa” i “Tuškanac”, a podijeljen je na teorijski i filmski dio.

Od 15. do 21. maja održat će se i međunarodna konferencija “Nove emancipacijske borbe”, koja i ove godine okuplja neka od najvažnijih imena suvremene teorije i radikalne misli. Antonio Negri, Zygmunt Bauman, Istvan Meszaros, David Harvey, Gayatri Spivak, Slavoj Žižek, Samir Amin i Terry Eagleton samo su neki od brojnih učesnika konferencije. Dio njih će se okupiti i na središnjem okruglom stolu, na kome će se raspravljati o preslagivanju moći u čitavom svijetu, ali prije svega o emancipacijskom potencijalu narodnih pokreta kroz prizmu događaja u Magrebu.

Žive diskusije

– Ovaj niz imena jamči relevantne i žive diskusije koje će Zagreb ponovno ucrtati u mapu svjetskih zbivanja – kaže Jelena Ostojić, zadužena za odnose s javnošću, naglašavajući i važnost održavanja Svjetskog foruma za alternative, na kome će se okupiti politički aktivisti, ekonomisti i teoretičari iz Indije, Senegala, Egipta, Kine, Španjolske, Portugala, Rumunjske, Češke, Francuske, Mađarske, Crne Gore, Slovenije, Austrije, Njemačke, Grčke, Cipra, Velike Britanije… Cilj ovog međunarodnog foruma je da se putem panel-diskusija sudionici osvrnu na čitavu regiju, uz analizu političko-ekonomske situacije u svakoj zemlji.

– Svjetski forum za alternative neće biti samo intelektualni događaj, već prije svega direktna politička poruka o nužnosti regionalnog i transnacionalnog udruživanja radi osmišljavanja alternative. Uostalom, od same medijske slike puno je važnija činjenica da je festival teorijske rasprave izmjestio izvan usko akademskih okvira. Svaki put kad prepuno kino “Europa” propituje postojeći sustav i zajedno s nekima od najvažnijih predstavnika progresivne misli raspravlja o njegovoj socio-ekonomskoj i političkoj alternativi, smatram da je cilj na neki način ispunjen, što su i moja očekivanja od festivala – dodaje Jelena Ostojić.

Ona se osvrnula i na festivalsko sudjelovanje Fondacije “Rosa Luxemburg”, koja je u Beogradu prije dvije godine otvorila podružnicu za cijelu regiju.

– To je dobra vijest za ove prostore, a ovogodišnja suradnja Fondacije s festivalom čini mi se prirodnim slijedom događaja, s obzirom na sličnost tematike kojom se bavi i podrškom projektima koji se zalažu za socijalnu pravdu, prevazilaženje etničke segregacije i nacionalizma, za ravnopravnost žena u javnom i u privatnom životu, za otvaranje mogućnosti za politički angažman mladih ljudi i za kritičko suočavanje s prošlošću, te za formuliranje suvremene ljevičarske politike – kaže Jelena Ostojić.

Godine rekolonizacije

O teoretskom dijelu programa govorio je umjetnički direktor SFF-a Srećko Horvat, odgovarajući na pitanje koliko se o dekolonizaciji može govoriti u godinama rekolonizacije.

– Naravno da u Libiji, Afganistanu i Iraku možemo pratiti proces rekolonizacije u kome neke stare sile, kao što su SAD i Velika Britanija, ali i Italija i Francuska u Libiji, pokušavaju steći moć nad tim prostorima, ali s druge strane ono što se događa u Tunisu, Egiptu i Siriji, gdje daljnji razvoj situacije ovisi od utjecaja Amerikanaca, zapravo je proces dekolonizacije od diktatorskih režima, ali i od štetnih utjecaja Zapada i neoliberalizma, u smislu da je upravo Zapad godinama podržavao Bena Alija u Tunisu i Hosnija Mubaraka u Egiptu – kaže Horvat.

Kako se dogodilo da jedan od okruglih stolova nosi naziv “Je li Balkan novi Magreb?” s obzirom na opću apatiju u hrvatskom društvu?

– Naslov je provokativan, iako mi ne mislimo da je Balkan Magreb. Prije svega, radi se o drugačijoj geopolitičkoj situaciji jer nemamo diktatore na vlasti, što je s jedne strane dobro, ali s druge strane otežava priču. Zbog toga ćemo pokušati odgovoriti da li je na Balkanu, odnosno u Hrvatskoj moguć totalni otpor naroda – odgovara Horvat.

Osvrćući se na tvrdnje kako su protesti propali, Horvat iznosi drugačije mišljenje.

– U posljednje dvije-tri godine događa se ono što se nije događalo unazad dva desetljeća, jer imate pokrete naroda koji se razlikuju po cilju, ali imaju zajednički nazivnik: studentsku blokadu Filozofskog fakulteta, akcije Prava na grad, zadnje proteste koji su utihnuli… Ako zbrojite sve ljude koji su u njima sudjelovali, to nije mali broj, a tim su protestima pokrivene sve bitne teme. Nakon dvadesetogodišnjeg konsenzusa da nam je potrebna nova privatizacija ili konsenzusa o neupitnom pristupu EU-u, propituju se privatizacije javnih prostora, obrazovanja, HEP-a, uloga HNB-a… Mislim da se EU do sada nije propitivala, što je počelo s posljednjim protestima, pa mislim da oni nisu propali, iako na prvi pogled nisu bili uspješni – smatra Horvat.

Pokret je začet

Kaže da se previše olako govori da su protesti u Egiptu uspjeli na prvu loptu.

– U Egiptu se 15 godina radilo na onome što se desilo sada. Od 2000. imate pokret Kefaja, pokret 6. aprila, sindikalne pokrete; u posljednje četiri godine bilo je 800 štrajkova. To su činjenice o kojima nitko ne govori, već se samo kaže da se jedan mladić zapalio i da se onda arapski narod probudio. Ideja pokreta razvija se i u Hrvatskoj, nešto se radi i za nekoliko godina možemo očekivati da će pokret narasti – kaže Horvat.

Tome bi mogao doprinijeti i ovogodišnji Subversive Film Festival, na kojem će od 7. do 14. maja biti predstavljen i širok spektar indijske i afričke kinematografije te postkolonijalnog etnografskog filma. Održat će se i dvotjedni sajam knjiga kojim će biti popraćeni svi sadržaji u kinu “Europa”, kao i promocije knjiga na kojima će govoriti sami autori.