Grčka na euro-igli

Godinu dana nakon što su Europska unija i Međunarodni monetarni fond odobrili 110 milijardi eura za spas grčke ekonomije, tamošnja socijalistička vlada mogla bi se suočiti s insolventnošću ako novu financijsku injekciju ne dobije već početkom srpnja. Štoviše, “program spasa” ne samo da nije donio nikakve pozitivne pomake, već je ugrozio rast ekonomije jer su se smanjile javna i osobna potrošnja, te prihodi od poreza, narasla je nezaposlenost, a reforme nisu provedene.

Prema nekim procjenama, prihodi grčkih radnika manji su i do 30 posto, ukupni dug države dosegnuo je 148 posto bruto društvenog proizvoda, a deficit proračuna 10,5 posto, dok su agencije za procjenu kreditnog rejtinga početkom lipnja grčke obveznice bacile još dublje u područje “smeća”. Budući da javni dug iznosi 120 milijardi više nego lani, sada se pregovara o novom paketu EU-a i MMF-a u nešto manjem iznosu. No, već sada Međunarodni institut za financije procjenjuje da će i taj novac Grčkoj biti dovoljan samo za kupovanje nešto vremena, ali ne i za trajni oporavak, jer bi nove mjere štednje mogle još više produbiti recesiju.

Najava novih mjera štednje dovela je do još jednog generalnog štrajka i masovnih demonstracija na ulicama grčkih gradova, a vlada Georgea Papandreoua, nemoćna da postigne konsenzus sa socijalnim partnerima i opozicijskim strankama, pa čak niti unutar vlastite stranke PASOK, pozvala je na osnivanje vlade nacionalnog spasa, zasad bezuspješno.

Rupa bez dna

Problemi Grčke ne prestaju unositi razdor ni među vodećim članicama Europske unije, naročito Njemačkom i Francuskom. Prva se donedavno protivila novom financijskom paketu zbog nepopularnosti ulijevanja novca u grčku “rupu bez dna”, dok je Francuska inzistirala na što hitnijem slanju pomoći jer su njezine banke tamo prisutne više od bilo kojih drugih europskih banaka, pa bi eventualni bankrot Grčke ugrozio i njih.

Kada je prije nekoliko mjeseci postalo jasno da se Grčka neće iskobeljati iz problema, njemački ministar financija Wolfgang Schäuble zatražio je da novi financijski paket bude uvjetovan sudjelovanjem privatnih vjerovnika u restrukturiranju grčkog duga, odnosno da banke koje posjeduju grčke državne obveznice postojeće dugove zamjene novima s dužim rokom otplate i manjom kamatom.

Njemačka vlada, pak, zbog otpora unutar vlastite koalicije, naročito manjih partnera Slobodnih demokrata i Kršćanske socijalne unije, ali i unutar najveće vladajuće stranke CDU, nije mogla računati na podršku parlamentarne većine za novi paket koji bi na svojim leđima iznijele isključivo europske države, a najviše upravo Njemačka.

Nizozemska, Finska i još neke države podržale su njemački prijedlog, no usprotivile su se Francuska i Europska središnja banka (ESB), bojeći se da bi obavezivanje privatnih vjerovnika da sudjeluju u restrukturiranju duga Grčke od strane agencija za procjenu kreditnog rejtinga moglo biti interpretirano kao predviđanje insolventnosti, na što bi one reagirale dodatnim snižavanjem rejtinga. Šef ESB-a Jens Widmann poručio je da ESB ne kani preuzimati dodatne rizike, budući da je ona već nakupovala obveznice visoko zaduženih država i ubrizgavala keš u europske banke, pa bi snižavanje rejtinga Grčke moglo ugroziti stabilnost cijena u cijeloj eurozoni.

Njemačka kancelarka Angela Merkel na koncu je pokleknula, pa je na prošlotjednom sastanku čelnika eurozone dogovoreno kompromisno rješenje prema kojemu će EU Grčkoj odobriti novi financijski paket uz “dobrovoljno” sudjelovanje privatnih vjerovnika, koji će sami odlučiti hoće li ili ne prije isteka roka otplate razmijeniti obveznice za nove sa sedmogodišnjim rokom otplate. No, sve to dogodit će se tek kada EU od Grčke dobije garancije da će provesti rigorozne reforme.

Totalna rasprodaja

Međutim, prema podacima Banke za međunarodna poravnanja većina stranog kapitala već je pobjegla iz Grčke, jer su se velike europske kreditne kuće riješile grčkih državnih obveznica, koje su završile u vlasništvima država ili ESB-a. Podaci kažu da su strane banke iz grčkih povukle oko osam milijardi eura, dok su grčki privatni investitori također povukli nekoliko milijardi eura. Zbog toga su se već pojavili prijedlozi da Grčka na račun poreznih obveznika nacionalizira neke svoje banke kako bi se spriječio njihov kolaps, dok se istovremeno forsira prodaja državne imovine privatnim investitorima.

Naime, Grčkoj se, osim enormnih kamata na kredite, socijalnih rezanja i povećanja poreza, nameće i provođenje masovne privatizacije državne imovine. Papandreou je već najavio prodaju 30 posto imovine u vlasništvu države, kojom bi se do 2015. godine namaknulo 50 milijardi eura. Na rasprodaji su vodne kompanije, luke Pirej i Solun, atenski hipodrom, poštanska banka i državna lutrija, a traži se i kupac za željeznice. No, prema pisanju njemačkog lista “Suddeutsche Zeitung”, neki dužnosnici iz zemalja eurozone predlažu osnivanje zaklade koja bi upravljala svojevrsnom totalnom rasprodajom grčke imovine, čija se vrijednost procjenjuje na 300 milijardi eura.

No, osim spremnosti da udari na socijalna prava i rasprodaje imovinu, grčka vlada nije daleko odmakla u reformama. Štoviše, neki analitičari, poput Takisa S. Pappasa, profesora komparativne politike na solunskom sveučilištu, smatraju da su problemi Grčke prije svega politički, pa tek onda ekonomski, pa se u tom kontekstu tumači i nedavno Papandreouovo nuđenje ostavke kao uvjet formiranja vlade nacionalnog jedinstva s konzervativnom opozicijskom Novom demokracijom. To se nije dogodilo jer je PASOK opoziciju optužio za puštanje u javnost detalja o budućoj koaliciji, no Pappas smatra da je u pitanju bio Papandreuov blef kako bi pokazao da je samo on voljan uhvatiti se u koštac s problemima Grčke.

Pappas piše da Papandreou i njegova vlada nemaju ni podršku opozicije, sindikata, profesionalaca, umirovljenika i mladih, niti politički kredibilitet za provođenje reformi, s obzirom na to da je većina članova sadašnje vlade bila i u prethodnoj koja je doprinijela krizi. Uz podršku javnosti od samo 21 posto, sam PASOK potresa unutarnji razdor, dok, s druge strane, ni Nova demokracija, niti Komunistička stranka i Koalicija radikalne ljevice, čija popularnost raste na valu nezadovoljstva građana, nemaju svježih ideja kako izaći iz krize. Pappas upozorava i na sve očitiji problem nemogućnosti upravljanja državom do najnižih razina, pa se građanski neposluh pojavljuje u svakakvim situacijama, od stalnih sukoba s policijom, preko nepoštivanja zabrane pušenja, pa do odbijanja plaćanja cestarina i javnog prijevoza.

Očajnički pokušaj

No, koliko god takvo ponašanje izgledalo iracionalno ili destruktivno, njihove uzroke Stavros Lygerios, komentator dnevnika “Kathimerini”, objašnjava činjenicom da se “PASOK-ova vlada nije obračunala s velikim ribama niti glavnim igračima kleptokracije, a istovremeno je stavila sav teret na leđa lakih meta, radnika, umirovljenika, proizvođača”. Nejednaka raspodjela tereta, piše Lygerious, “nagriza moralne temelje kolektivnih napora da se izađe iz krize, umjesto toga povećavajući bijes građana i šanse za socijalnu eksploziju”.

Posljednji očajnički pokušaj spašavanja svoje vlade Papandreou je poduzeo zakazavši za utorak navečer, nakon zaključenja ovog broja “Novosti”, glasanje u parlamentu o povjerenju novom kabinetu, budući da je smijenjeno nekoliko ministara. Otvorivši diskusiju u ponedjeljak, Papandreou je rekao da je “manjak meritokracije i transparentnosti u državnom sektoru” pridonio lošem stanju ekonomije, te najavio referendum o reformi sustava, koja će se sastojati od smanjenja parlamenta, ukidanja zakona kojim se ministri štite od kaznenog progona i izmjene izbornog sustava. Najavio je i snažniju borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza i istragu računa grčkih građana u švicarskim bankama.

Prema posljednjim anketama za odbijanje paketa reformi i prijevremene izbore izjašnjava se 47,5 posto građana, dok njih 34,8 posto želi da vlada što prije osigura novi paket pomoći. Prijevremene izbore zatražila je i opozicija, nimalo impresionirana premijerovim paketom reformi. No, kako sada stvari stoje, prijevremeni izbori jedina su opcija koja Papandreouu još ne pada na pamet.

Uzavreli Bundestag

Njemački Federalni ustavni sud početkom srpnja odlučit će o tužbama koje su podnijeli zastupnik CDU-a Peter Gauweiler i skupina stručnjaka za ustavno pravo, a koji tvrde da je nesudjelovanje njemačkog parlamenta Bundestaga u odlučivanju o davanju novca Grčkoj protuustavno.

Kada je odobren prvi paket njemačka je vlada samostalno donijela odluku o garantiranju za 147,6 milijardi eura drugih članica i davanju 22, milijarde eura vlastitog novca, a Bundestag je mogao dati samo neobavezujuću izjavu. Ta suma zajedno čini gotovo polovicu njemačkog proračuna, a u najgorem scenariju ona bi sama morala podnijeti taj enorman teret.

Dietrich Mursweik, profesor prava iz Freiburga, smatra da vlada ima pravo samostalno odlučivati o budućem proračunu, ali i da je “neodgovorno” da se polovica novca daje unaprijed i time ugrožava funkcioniranje države. Takvo odlučivanje protuustavnim smatraju partneri CDU-a i dio same vladajuće stranke, no ministri inzistiraju da je stavljanje takvih odluka pred Bundestag “nepraktično”.

Korporacijska kampanja

Britanski “Guardian” piše kako je MMF “prisilio” Njemačku da pristane na drugi paket za Grčku, ucijenivši je da neće biti novca od MMF-a ako ona “ne da čvrste garancije i izađe s cifrom”.

List piše da se prekretnica u razmišljanju Njemačke dogodila krajem svibnja na sastanku zemalja G8. Neposredno prije toga šef MMF-a Dominique Strauss-Kahn najavio je ostavku zbog seksualnog skandala, a na njegovo mjesto privremeno je imenovan Amerikanac John Lipsky. Za razliku od Strauss-Kahna, piše “Guardian”, koji je izražavao zabrinutost zbog gubitka radnih mjesta i socijalnih nemira u Europi, Lipsky je “čovjek Wall Streeta” i kao takav je poslan da prisili Njemačku da pristane na bezuvjetnu pomoć Grčkoj.

Osim putem MMF-a, financijski lobi svoje će interese pokušati zaštititi i putem reklamne kampanje koja bi uskoro trebala osvanuti u europskim dnevnim novinama. Šefovi 70 najvećih europskih kompanijama u tim će oglasima pozivati na “europsku solidarnost” i objasniti da bi kolaps eura bio “katastrofa” za Europu. U kampanji sudjeluju njemački Daimler, Siemens, Deutsche Telekom, E.On, BMW i Deutsche Post, te francuski EADS, Total, Renault i EdF. Ove kompanije zajedno zapošljavaju pet milijuna ljudi, a prihodi im iznose 1,5 bilijuna eura.