Intrigator

Katran & perje

Lider SDP-a u javnoj filozofskoj potrazi

Smisao života Montija Milanovića

Zoran Milanović traga za smislom života. Gdje je bolje mjesto za sudbonosne spoznaje nego na stranicama visokotiražnih novina? Točnije, onih u kojima se lider SDP-a svojedobno proslavio sličnim filozofskim samoistraživanjem tokom javnog papanja sushija s Radimirom Čačićem.

– Kršten sam i oženjen u crkvi, ali vjernik nisam. Kao i svaki čovjek, tragam za smislom života – povjerio se vidno uznemireni lider novinaru, objasnivši da u pitanjima vjere ni od koga ne treba tražiti “da se definira niti rubricira” te se štoviše u intimnim pitanjima “biračima ne smije podilaziti”.

Iako se lijeva Milanovićeva noga usprotivila miješanju u intimu, desna ruka se vehementno osjetila izazvanom priopćiti da je mali, netom kršteni Zoki slavio Božić i pajkio kod bake u krevetcu pod Isusovim likom.

Rušeći primitivne podjele u posve izvanšablonskoj ulozi socijaldemokratskog glasnogovornika Katoličke crkve, Milanović je neopravdano zabrinutim sekularistima objasnio da crkva uopće nema namjeru dnevnopolitičkog djelovanja, da ogromna većina klera živi skromno, a novi dvorac HBK ukusna je, pače pitoreskna zgrada izgrađena stranim donacijama. Također je potpuno nedužnu crkvu žestoko obranio od politiziranja “moralno propale stranke HDZ”. Prisnažio je da tolerantnom SDP-u ni na kraj pameti nije promjena Vatikanskih ugovora.

Pitanje je samo iz kojeg je Monti Pajtonovog filma ispao Milanović: “Smisla života” ili “Života Brajanovog”? No kako nam je u uvodu priopćeno da je za intervjua u Milanovića cijelo vrijeme buljio pobočni dvorjanin Igor Dragovan, poznat po paranormalnom pogledu, možda se radilo o dokumentarcu posvećenom Grigoriju Jefimoviču Rasputinu.

Petar Glodić

Repovi iza propalog sportskog dnevnika “Sport plus”

Od Ježića traže 100.000 eura

Kada se koncem 2009. godine riječki dnevnik “Sport plus” pojavio na kioscima, sve je mirisalo na uspjeh. Golemi novac utučen na reklame u kojima se uzvikivalo “Novina za 5 (kuna)” urodio je respektabilnom prodajom od preko 20.000 primjeraka. Uz one iskusnije, koji su uglavnom regrutirani iz redakcije “Novog lista”, s ugovorno zajamčenim dodatkom na tamošnju plaću, mnoštvo mladih novinara priključilo se novini čiji je izdavač bila “Nova revija”, sestrinska tvrtka “Novog lista”, također u vlasništvu Roberta Ježića. Vlasnik DIOKI-ja, prijatelj bivšeg premijera Ive Sanadera i novopečeni izdavač Robert Ježić, koji je neko vrijeme boravio u pritvoru pod istragom zbog malverzacija između DIOKI-ja i HEP-a, naložio je pokretanje sportskog dnevnika nakon što je odustao od političkog tjednika.

Početna euforija, međutim, vrlo je brzo prepustila mjesto apatiji, jer su nakon samo pola godine izlaženja radnici bilježili dug od tri plaće, da bi projekt neslavno propao u ožujku ove godine. Repovi se, dakako, vuku, a sve je kulminiralo nedavnim javnim iskazivanjem nezadovoljstva dvadesetak dojučerašnjih novinara i urednika kojima je “Nova revija” ostala “kratka” u prosjeku za pet honorara, ukupno oko 100.000 eura. Istoga trenutka odgovorio im je direktor “Nove revije” Igor Vranić, navodeći kako su isplaćena sva potraživanja nekadašnjih stalnih zaposlenika, onih koji su radili preko privatne agencije za zapošljavanje AZZ i studenata, dok još čeka samo ovih dvadesetak nezadovoljnika koje je nazvao vanjskim suradnicima.

– Velika većina tih, kako ih Vranić naziva, vanjskih suradnika, danonoćno je i pod nevjerojatnim uvjetima stvarala novinu, a imena nekih od nas stajala su i u uredničkom impresumu. No pitanje je jesmo li uopće i vanjski suradnici jer puno nas nema nikakav pravovaljani ugovor s “Novom revijom”, pa ne znamo ni na temelju čega se uopće isplaćivalo. Istina, dio dugovanja prema nekima je podmiren, ali ni kolege koji su stalni zaposlenici “Novog lista” nisu dobile po pet – šest mjesečnih dodataka na plaću, a više ih nitko i ne spominje – ispričali su nam neki od Vranićevih “vanjskih” suradnika.

Tvrde još kako je cijelo vrijeme kršen i kolektivni ugovor “Novog lista”, pa se nikada nije dodatno isplaćivao noćni rad, rad vikendima i praznicima, a žene su, iako to kolektivni ugovor priječi osim u iznimnim situacijama, svakodnevno radile iza 22.00 sata.

Ovog petka njih dvadesetak planiralo je pred zgradom “Novog lista” održati prosvjedni skup, koji su prolongirali za početak sljedećeg tjedna, doznavši da je Ježić upravo za petak sazvao sjednicu nadzornog odbora “Novog lista” na kojoj bi, navodno, trebalo biti govora o njihovim zahtjevima.

Ernest Marinković

Bivši general ponovno inzistira na prijevremenom puštanju iz zatvora

Olakotni život Mirka Norca

Nakon deset godina, Mirko Norac možda broji posljednje mjesece u glinskoj kaznionici poluotvorenog tipa, jer će se u septembru pred Povjerenstvom za uvjetni otpust naći njegova molba za puštanje na prijevremenu slobodu nakon odslužene dvije trećine kazne.

Molbu za uvjetni otpust podnio je njegov odvjetnik Vlatko Nuić, koji je kao olakotnu okolnost naveo da je suđenje za Medački džep bio jedini slučaj koji je Haški tribunal prepustio Hrvatskoj, a da Hag svoje osuđenike pušta na privremenu slobodu kada se zato steknu uvjeti.

– Kada može Biljana Plavšić, zašto ne bi onda mogao i Norac, zar za njega ne vrijede olakotne okolnosti – pita se Nuić, podsjećajući da je na suđenju za zločine u Gospiću konstatirano da su počinjeni u nametnutom ratu, a kao olakotne okolnosti uzeti su hrabrost optuženog, njegove zasluge u odbrani grada, mladost i držanje na sudu, dok je na suđenju za zločine u Medačkom džepu sud utvrdio blaži oblik Norčeve krivnje, odnosno nekažnjavanje počinitelja.

Tako bi za ova dva ratna zločina umjesto objedinjene kazne od 15 godina, Norac mogao odslužiti samo deset. No, bivšem su generalu zatvorski dani bili toliko teški da se za to vrijeme uspio oženiti, sagraditi kuću od 300 kvadrata u Biogradu, dobiti jedno dijete, a i drugo mu je na putu. Sve je to uspio za vrijeme redovnih slobodnih vikenda, a njegov je odvjetnik upravo na osnovu ovih promijenjenih obiteljskih okolnosti i zatražio od Vrhovnog suda izvanredno ublažavanje kazne, ali ta odluka još uvijek nije donesena.

Kada izađe iz zatvora, Norca neće puno smetati što mu je predsjednik Ivo Josipović oduzeo generalski čin. Pa, on je svojim (zlo)djelima sebi već uvelike osigurao egzistenciju i mjesto ikone u Hrvata.

Paulina Arbutina

Umirovljeni general zbog tvrdnji o njegovom ratnom profiterstvu digao četiri tužbe

Čermak se ponovo sudi

Nakon što ga je nedavno Haaški tribunal oslobodio svih optužbi za ratne zločine počinjene poslije operacije “Oluja”, umirovljeni general Ivan Čermak ubrzo će se ponovno vući po sudovima, gdje će se pokušati oprati od dugogodišnjih spekulacija o tome kako je bogatstvo stekao ratnim profiterstvom. Na Općinskom sudu u Zagrebu je za 30. lipnja zakazana glavna rasprava u kojoj Čermak tuži umirovljenog pukovnika Sašu Radovića zbog klevete. Čermak je protiv Radovića podnio čak četiri tužbe zbog klevete jer je Radović već ranije protiv Čermaka podnio tužbu zbog ratnog profiterstva.

U otvorenom pismu kojega je poslao između ostalog i predsjedniku Ivi Josipoviću, premijerki Jadranki Kosor, Državnom odvjetništvu te drugim institucijama i medijima, pukovnik Radović obrazlaže da Čermak od njega traži 70 tisuća kuna za pretrpljene duševne boli. Čermakove tužbe za klevetu proizašle su, stoji u pismu, zbog Radovićevih izjava u nekadašnjoj HTV-ovoj emisiji “Dossier.hr” te tvrdnji u njegovoj knjizi “Tko je jamio, jamio!” o tome kako se Čermak, nekadašnji glavni logističar Hrvatske vojske, obogatio na prodaji hrvatske nafte koja je pokretala srpske tenkove.

“Bio sam iznenađen tužbama, jer je Čermakovo ratno profiterstvo, odnosno prodaja nafte za srpske tenkove, notorna činjenica odavno obznanjena nizom članaka u tisku i na portalima po različitim autorima. Uložio sam protutužbu kojom tražim da se Ivan Čermak kazni po članku 150. Kaznenog zakona zbog podrivanja vojne i obrambene moći RH”, stoji u dijelu Radovićeva pisma.

Dragan Grozdanić

Gradonačelnik Karlovca tvrdi kako ne zna da godinama krši zakon

HDZ-ov ilegalni adresar

Gotovo deset godina Karlovčani na kućne adrese uoči blagdana i izbora dobivaju čestitke i propagandni materijal gradskog HDZ-a. Distribuciju vrši gradska firma Inkasator, koja na taj način svoju bazu podataka o građanima bez njihove dozvole stavlja na raspolaganje karlovačkoj vladajućoj stranci.

SDP-ov gradski vijećnik Miroslav Delić o tome se raspitao kod Agencije za zaštitu osobnih podataka, pa dobio odgovor da se po Zakonu o zaštiti osobnih podataka “zabranjuje davanje osobnih podataka potrošača bilo kojoj trećoj osobi bez prethodnog izričitog i pismenog odobrenja potrošača”. Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća pitao je karlovačkog gradonačelnika Damira Jelića je li svjestan da je zloupotrebivši bazu podataka Inkasatora prekršio navedeni Zakon, ali i Zakon o zaštiti potrošača.

– Nisam bio svjestan niti sam znao da time kršimo zakon. Nitko me na to u gradskoj upravi nije upozorio, a tako smo radili više godina – odgovorio mu je Jelić.

No to očigledno nije bila jedina nepravilnost u poslovanju Inkasatora, kojim inače upravlja lokalni HDZ-ovac Vlatko Ivka. Delić je i Ivku pitao je li svjestan da obračunom manipulativnih troškova od 2,80 kuna na uplatnicama Inkasatora krši Zakon o zaštiti potrošača, u kojem stoji da izdavanje računa nije dopušteno naplaćivati.

Delić je citirao i članak Zakona po kojem će se kaznom do 100.000 kuna kazniti pravna osoba ako neovlašteno pruži podatke o potrošaču i ako naplati izdavanje računa.

Gradonačelnik Jelić i direktor Ivka nakon toga se više nisu javljali za riječ, pa ostaje nepoznanica hoće li Karlovčani i dalje preko Inkasatora dobivati propagandni materijal HDZ-a i plaćati troškove izdavanja računa.

Milan Cimeša

Kratko & jasno

Zvonko Šegvić, Nezavisni sindikat Brodosplita

Nećemo ostati bez brodova

Kako tumačite to što Jadroplov odjednom ne želi Brodosplitu financirati gradnju naručenog broda?

– Neznanjem i nesposobnošću odgovornih da razluče bitno od nebitnog. Ugovor kakav nam sada nameću, u brodogradnji nitko nikada nije potpisao. A to je posve nevjerojatno, s obzirom na kadrove koji su bili na visokim pozicijama u oba poduzeća. Time se ustvari ruše oba poduzeća, jer ne mogu jedan bez drugog. Uvijek su funkcionirali zajedno, međusobno ovisni.

A sad se stvara slika o svojevrsnom antagonizmu između njih?

– Jako čudno. Ne znam uopće kako bih mogao navijati za Brodosplit, a da istodobno ne navijam i za Jadroplov. Ne znam kako to objasniti nekim ljudima, uostalom, ne znam ni kako objasniti da nije normalno to da naša vlada brodove za našu policiju gradi u Italiji. Zamislite samo da njemačka vlada ne vozi automobile njemačke autoindustrije nego talijanske.

Tko radi protiv naših brodogradilišta? Oni isti koji stalno govore o njima kao o gubitašima, iako su razni privatni kooperanti istodobno prosperirali u toj djelatnosti?

– Trebalo bi vidjeti vezu između nekih političara i nekih privatnika u branši. Nekome to odgovara, valjda i zbog npr. imovine brodogradilišta. Mi smo nekad imali razna igrališta, lučice, stanove, i sve nam je oduzeto. Sad su svima puna usta pape, a ne žele čuti da je među ostalim rekao i to da biznis nije samo profit, nego i obitelj, dakle, zajedništvo.

A radničko preuzimanje škvera kao posljednja mjera obrane?

– Ja nisam govorio o tome, ali su neki drugi bili malo neprecizni. Ne trebaju nam velike riječi. Rekao sam samo da Brodosplit neće ostati bez brodova, više od toga zasad ne bih otkrivao. Naći ćemo put za obranu svog neosporivog ustavnog prava na rad, već radimo na tome, no sve u svoje vrijeme.

Igor Lasić