Kult ličnosti

MILOŠ SOFRENOVIĆ, koreograf iz Beograda, sudionik je 28. Tjedna suvremenog plesa koji se ovih dana održava u Zagrebu. U djelu “M. – solo za tri uma (Dijalozi s Marcelom Proustom)”, kroz propitivanje najznačajnijeg Proustovog djela “U potrazi za izgubljenim vremenom” autor otkriva snažnu vezu između tri diskursa: sjećanja, pokreta i monologa.

Sofrenović je diplomirao u londonskom Laban Dance Centeru, nastupao u plesnom teatru Pine Bausch i u ansamblima iz Amsterdama, Beča i Singapura, a njegove koreografije izvođene su na poznatim adresama, kao što su londonski Cochrane Theatre ili Edinburgh Fringe Festival. Osim plesnom umjetnošću, bavi se i filmom, dramom, kreativnim pisanjem i fotografijom.

MIRKO ILIĆ, ilustrator iz Zagreba i jedan od najcjenjenijih dizajnera u svijetu, koji od 1986. živi u New Yorku, ovih dana boravi u Beogradu, na festivalu vizualnih umjetnosti pod nazivom “Mikser”, a povod je predstavljanje nove monografije, koja obuhvaća početke Ilićeve karijere, njegov profesionalni angažman u SAD-u i njegov sadašnji rad na prostorima bivše Jugoslavije. Riječ je zapravo o knjizi Dejana Kršića koja je prije nekoliko godina objavljena u Zagrebu, ali u novom izdanju obrađuje cjelokupan rad Mirka Ilića.

Za boravka u Beogradu, Ilić je bio vrlo kritičan prema ovdašnjim prilikama: “Ako neprestano glorificirate kriminalce i forsirate žene sa silikonima, ako neprestano nemate novca za kulturu i ne njegujete kvalitetne ljude, onda će vašim životima vladati huligani.”

PATTI SMITH, američka kantautorica i pjesnikinja, napisala je nedavno autobiografsku knjigu pod nazivom “Tek djeca” (“Just Kids”) koja je u hrvatskom prijevodu objavljena u izdanju “Šarenog dućana”. Riječ je o poetiziranoj priči o njezinom odnosu s Robertom Mapplethorpeom (1946-1989), “umjetnikom njezina života”, s kojim je u kratkom roku, zahvaljujući obostranim talentima, s društvene margine dospjela pod svjetla reflektora. U knjizi se pojavljuju i drugi medijski junaci, poput Andyja Warhola, Boba Dylana i Sama Sheparda, ali najznačajniji je bio taj neraskidivi odnos “princeze punka” i kultnog fotografa, koji je prvo sablaznio, a onda oduševio američku kulturnu elitu.

“Ovo nije samo živopisno memoarsko štivo o dvoje klinaca koji skupa odrastaju i koji će kasnije obilježiti kulturu druge polovice XX stoljeća, već emotivna posveta bezuvjetnoj ljubavi dvoje umjetnika”, stoji u pogovoru.

ELI TAUBER, publicist, istraživač i urednik lista “Jevrejski glas” iz Sarajeva, priredio je zbornik radova pod nazivom “Jevrejsko-španski jezik u Bosni i Hercegovini”, koji je upravo izašao iz tiska. Knjiga sadrži objavljene, ali i neobjavljene znanstvene i druge radove o osobitostima jezika koji se formirao u toku više stoljeća, a koji predstavlja simbiozu jezika srednjovjekovne Španjolske, hebrejskog i jezika prisutnih na prostoru BiH od vremena dolaska Židova sefarda.

O utjecajima sredina u kojima su živjeli Židovi, o jeziku koji sadrži i elemente portugalskog, turskog, grčkog, talijanskog, francuskog, njemačkog i slavenskih jezika, na promociji su govorili David Kamhi i Moris Albahari. Knjiga je izašla uz potporu ambasade Kraljevine Španjolske u BiH.

DINO MUSTAFIĆ, kazališni redatelj iz Sarajeva, upravo je u Sofiji dovršio predstavu “Demon iz Skoplja” autora Gorana Stefanovskog. Nakon premijere, u Bugarskoj ne prestaju hvalospjevi. Radi se o priči koja surovo, smiješno i jezovito, na način antibajke, govori o periodu tranzicije, o vremenu koje je promijenilo naše gradove i ulice te otvorilo prostor za mnoge sumnjive tipove koji kupuju sve, pa i našu dušu.

Nakon svih ideologija 20. stoljeća ostala je još samo jedna, ideologija korporativizma, kaže Dino Mustafić, koji je u bugarskim medijima predstavljen kao “reditelj balkanske poetike, emocija, strasti i brutalnog humora”. Oduševljen je bio i Goran Stefanovski koji je izjavio kako “predstava posjeduje bjesomučnu brzinu farse i točno gađa tragikomičnu logiku apsurda”.

NIKOLA SIMIĆ, glumac, jedini je akter koji je igrao u svih, približno 1.500 izvedbi kultne predstave “Buba u uhu” Jugoslavenskog dramskog pozorišta iz Beograda, koja ovih dana slavi 40 godina postojanja. Tog 7. juna 1971. komad “Buba u uhu” Georgesa Feydeaua premijerno je izveden na sceni “Bojan Stupica” kao diplomska predstava redatelja Ljubiše Ristića. Predstava se tokom četiri desetljeća mijenjala i kroz nju su prodefilirali mnogi poznati glumci. U premijernoj podjeli, uz Simića, igrali su Voja Brajović, Rada Đuričin, Milan Gutović, Branka Petrić, Boro Stjepanović i drugi.

“Naše osjećanje je danas pomiješano. Radosni smo jer nismo ni sanjali da će naša predstava trajati 40 godina. Tužni smo jer među nama danas na pozornici nema kolega koji su igrali na premijeri”, kaže Nikola Simić.

MARK TWAIN, američki književnik (1835-1910), bio je prvi pisac koji je izdavaču predao rukopis nakucan na pisaćoj mašini. Radi se o jednom od njegovih najpoznatijih romana “Avanture Toma Sawyera”, iako neki biografi tvrde da se radilo o djelu “Život na Mississippiju”.

Ime ovog velikana spominje se ovih dana povodom činjenice da je upravo zatvorena posljednja tvornica pisaćih mašina u svijetu, “Godrej&Boyce” u Indiji. Tako je pred naletom kompjuterske tehnologije, pisaća mašina, revolucionarni izum bez kojeg se nije mogla zamisliti kultura posljednjih 100 i više godina, otišla u povijest. Profesor Richard Polt kaže: “Kada postanete ovisni o kompjuteru, onda imate osjećaj da gubite nezavisnost, jer ovisite o struji, o hardveru i softveru, i više ništa nije tako romantično kao što je bilo s pisaćom mašinom.”