Toliko pitanja, a samo jedan Bilić

PODNEVNI DNEVNIK

Kineska novinarka pita glasnogovornicu Haškog suda: “Hoće li Ratko Mladić živ dočekati kraj sudskog procesa?” Ovo tarot pitanje tako je pronicljivo da je pravo čudo da ga se nije sjetio netko s Hrvatske televizije. No nema veze. Kinez ili naš čovjek, svejedno, bitno da je pitanje postavljeno.

Ratko Mladić je doista isprva izgledao prilično mrtvo, pa se moglo očekivati da sam kaže: “Časni sude, nisam živ”, ali se kasnije trgnuo i postao onaj stari, osioni Mladić. Čini se da generalu još nitko nije objasnio da je lišen slobode i da će doživotno disati prosejani vazduh, kako kaže stari cinik Doc Holliday kad god s Wyattom Earpom neku barabu smjesti iza rešetaka.

PAPA UŽIVO

“Papa je protiv nepravedne pravde”, kaže Branimir Bilić, obogaćujući nas vrijednom spoznajom o uvjerenjima Benedikta XVI. Vrlo zanimljivo. Je li Sveti Otac u tom smislu izuzetak? Koje su to hulje što su za nepravednu pravdu, pored žive i zdrave pravedne pravde? Bi li nam više odgovarala pravedna nepravda? Je li, s obzirom na to da minus i minus daju plus, nepravedna nepravda zapravo pravda? Gdje spada moskovska “Pravda”? Možemo li tamo prodati Ivana Miklenića?

Toliko pitanja, a samo jedan Branimir Bilić, o, žalosti moja!

Vrijedno je uočiti da dolazak pape nisu komentirali Žarko Puhovski, Veljko Miljević i Ivo Banac – inače uvijek u “niskom startu” za gostovanje na Hrvatskoj televiziji – ali iz toga je teško izvući zaključak da su se televizijski ljudi odmakli od stereotipije, što smo skužili kad je u odjavi Branimir Bilić Svetom Ocu zahvalio na posjeti, pameti, poštenju, Madoni, Joeu Cockeru, kiši, suncu, božjoj čestici i svemu čega se sjetio.

KRITIKA KRITIČKE KRITIKE

Dobih i sam kritiku. Evo njenog sadržaja:

“Idijote jebeni

do kada misliš varati

hrvatske građane

koji iz svojih džepova

financiraju srpska glasila

i podmetati analizu

jedne do dvije TV emisije

a ostalo svoje mudroserije

o životu i đilasu

jer kako da ti pišeš tv kritiku

kad nikad nisi kući

možda da ti se kolumna zove

‘Kod pere ustaše'”.

(“Kod Pere ustaše” je legendarni restoran na zagrebačkoj Šalati. Prema sadržaju gornjeg dopisa, predmnijeva se da autor “Rašetanja” tamo provodi više vremena nego pred TV ekranom. Inače, kolokvijalni naziv restorana trebalo bi izmijeniti u skladu s političkom korektnošću, pa bi se ubuduće trebao zvati “Kod Pere pripadnika hrvatske domovinske vojske 1941-1945”, a ne ovako glupo i banalno).

SUTJESKA

Hrvatska televizija ima u programu “Sutjesku”. To je zgodan povod za napisati neku mudroseriju o životu i Đilasu, pa da je ne propustimo. Dakle, u filmu Stipe Delića Đilasa uopće nema, iako je o toj bici, u kojoj su partizani izgubili 7.000 ljudi, sasvim sigurno napisao najdojmljivija memoarska poglavlja (“Revolucionarni rat”). Nema ni Koče Popovića, pa će veliki kritičarski brat Josipa Broza kazniti objavom nekoliko pikanterija iz kojih se vidi da je i trostruki narodni heroj imao protivnike koje nije mogao savladati. Općenito, zovu se žene, a posebno i najprije Davorjanka Paunović, “drugarica Zdenka”.

“Titova Zdenka se prozlila do te mere da je siktala i na Tita – tako je bivalo uvek u ofenzivama, kao da je glavni cilj sila osovine da baš nju lično dokusure…”

“Iznerviran i ponižen Zdenkinim vređanjem drugova, Tito se obratio Đuru (Vujoviću). Reci, druže Đuro, što da radim s njom? Đuro je odgovorio bez mnogo premišljanja. Ja bih je streljao, druže Stari.” No, Stari je nije strijeljao, pa je nastavila raditi probleme. “Tada je i meni prekipelo”, piše Đilas. “Razderao sam se na Zdenku da ćuti, dok je nisam spodobio za čuperke i bacio niza stene jer CK valjda ima i drugog posla a ne da se bavi njenim histerijama…”

U Drvaru, Zdenka nije Titu dala van iz pećine nakon početka desanta, pristojno ga osramotivši pred borcima.

Nakon Zdenke došla je Jovanka. Kuku i lele! U tajnom partijskom izvještaju opsega preko 200 kartica, koji su sastavljale sve službe bivše države, piše da je Stari noću morao bježati u kupaonicu kako bi se spasio od njenog zvocanja.

“Nikola Ljubičić, takođe, iznosi da mu se Vrhovni komandant u nekoliko navrata žalio, u početku uopšteno, na postupke Jovanke Broz, da je nepodnošljiva, da je svadljiva, da je od seljačke čobanice postala supruga Predsednika Republike i da je sve to njoj ‘udarilo u glavu’. Pri tome je govorio kako razmišlja da napusti sve funkcije i da se razvede, ali su položaj i godine smetnja da to učini. Ističe, takođe, da mu se Predsednik Republike u nekoliko navrata žalio kako ga Jovanka Broz noću maltretira, kako je dolazila u njegovu spavaću sobu i celu noć vršila pritisak na njega u pogledu kadrovskih i drugih pitanja, ne dozvoljavajući mu da spava, da je povremeno direktno vređala i njega, da je često bio prinuđen da se zaključa u kupatilo i tako sačeka jutro…”

Eto, da je Stipe Delić napravio pošteniju verziju, ne bi bilo potrebno iznositi detalje iz ovih, kako Rusi kažu, kompromata (kompromitirajućih materijala), ali malo plastičnosti portretima uvijek dobro dođe.

NIKOLA TESLA, TREZOR

“Svi patenti i rešenja Tesle i danas funkcionišu, bez obzira na sve tehničke inovacije koje su unete u njegove izume, sve je i dalje bazirano na njegovom radu”, s ponosom kaže Vladimir Jelenković, današnji direktor Muzeja Nikole Tesle u Beogradu, u razgovoru s bivšim direktorom Muzeja Aleksandrom Marinčićem. Sat vremena ugodnog, erudicijom nabijenog razgovora nije tako čest slučaj na našim dalekovidnicama. To je dijelom tako zbog karizmatičnog voditelja Vladimira Jelenkovića – jedne od legendi znanstveno-popularnih emisija na ovim prostorima – a dijelom zbog jedinstvene aure Nikole Tesle, jedinog čovjeka s ovih prostora čiji genij nikad neće biti zaboravljen. Hajde da napokon imamo i takve teme, a ne samo zločine i svinjarije…