Balkan prolaz

BARIKADE

Pokušaj kosovske policije da zauzme nekoliko graničnih prelaza sa Srbijom rezultirao je barikadama na ulicama, pucnjavom, predincidentnim (da ne kažemo predratnim) stanjem i nekolicinom povrijeđenih.

Pripadnici specijalne policije Kosova su u noći 25/26. jula preuzeli prelaz u Zubinom Potoku, a potom su pokušali izvesti isto u Leposaviću. Nenajavljeno razmještanje specijalnih snaga kosovske policije na sjevernim graničnim prijelazima Brnjak i Jarinje okupljanjem i dizanjem barikada spriječili su lokalni srpski žitelji, a napeta pogranična čarka završila je ranjavanjem i privođenjem nekoliko osoba. Zvaničnik policije Kosova je saopćio da je u blizini sela Zupče bilo pucnjave između policije i lokalnih Srba, te da je tom prilikom ranjen i jedan od policajaca, koji je kasnije umro.

Nakon prvog navodnog sporazuma, prema agencijskim izvješćima, postignut je dogovor između predstavnika Beograda, Prištine i KFOR-a, prema kojem su se policajci povukli sa prijelaza Jarinje kod Leposavića. Zauzimanje graničnih prijelaza sa Srbijom od strane kosovske policije tumači se kao mjera kojom je policija željela provesti odluku zvanične Prištine o zabrani uvoza robe iz Srbije, kao odgovor na to što Srbija ne priznaje pečat kosovske carine.

BARIKADE 2

Sa druge strane barikade, ministar unutrašnjih poslova Kosova Bajram Redžepi kazao je da policija Kosova i dalje kontrolira prelaz Brnjak te da se nije povukla. Redžepi je ustvrdio i da nema informacija o “bilo kakvim incidentima”. “Na ova dva prelaza moguć je slobodan prolazak građanima, ali nije dozvoljen uvoz i izvoz robe u Srbiju”, rekao je Redžepi.

Šef pregovaračkog tima Beograda Borislav Stefanović je, pak, javljajući se iz samog Jarinja, izjavio da ima informacije da su kosovski specijalci na prelazu Brnjak pucali u Srbe koji protestuju i da je KFOR ka tom punktu uputio jedinicu kako bi se izbjeglo nasilje. Prema saznanjima radija KiM, objavljenim neposredno prije zatvaranja ovog broja “Novosti”, u Zubinom Potoku je ranjeno troje Srba, a pucnjava se čula na izlazu iz Zubinog Potoka prema selima Varage i Zupče.

PALJEVINA

U samo deset dana izgorjela su dva vozila u vlasništvu najtiražnijeg podgoričkog dnevnika “Vijesti”. Rukovodstvo ovih novina odbilo je inicijativu premijera Crne Gore Igora Lukšića o organiziranju razgovora uredništva “Vijesti” i predstavnika policije povodom paljevina. “Nemamo ni minimum povjerenja u direktora crnogorske Uprave policije Veselina Veljovića“, izjavio je direktor dnevnika Željko Ivanović. On je naglasio da rukovodstvo “Vijesti” smatra da je sastajanje sa policijskim šefom čisto gubljenje dragocjenog vremena.

“Smatramo da svako treba da nastavi da radi svoj posao – premijer da ocjenjuje rad svog šefa policije, ‘Vijesti’ da prate učinak obojice, a Uprava policije da skoncentrisano traga za počiniocima brojnih napada po Crnoj Gori, čije su žrtve bile mediji i medijski poslenici”, rekao je Ivanović, napominjući da policija treba da traga za počiniocima svih napada na medije i novinare, čiji je broj u mandatu aktuelne Uprave policije drastično porastao. “Direktor Uprave policije je, po nama, jedan od najodgovornijih za seriju posljednjih terorističkih napada na našu kuću”, rekao je na koncu Ivanović.

Za sada nepoznati počinilac u Podgorici je zapalio službeni automobil ovog nezavisnog podgoričkog dnevnika. Još dva službena vozila iste kuće izgorjela su 14. jula na Bulevaru revolucije, preko puta Agencije za nacionalnu bezbjednost.

BILJANA

Biljana Plavšić, prva ratna suradnica bivšeg vođe bosanskih Srba Radovana Karadžića, kojemu se trenutno sud u Haagu za genocid i zločine protiv čovječnosti, ukazala se na srbijanskoj Happy televiziji, u do sada najdosadnijem intervjuu otkako je napustila udobnost švedskog zatvora u kojem je služila kaznu za ratne zločine.

U emisiji “Ćirilica” bivša je predsjednica Republike Srpske ispričala svoje viđenje historijskih događanja u kojima je (krvavo) učestvovala, ali u maniru nekoga tko je stajao sa strane i bilježio, a ne nekoga tko je smišljeno i u sprezi sa ostalim članovima udruženog zločinačkog poduhvata vukao konce sudbine Bosne i Hercegovine i njenih građana. Između ostalog, zločinka je ustvrdila da je “zločin u Srebrenici podmetnut Srbiji”, pitajući se istodobno “kako je Ratko Mladić poslan na Drinu u vrijeme dok su Armija BiH i HV bili na samom ulazu u Banju Luku”.

Ovakve i slične teze o genocidu u Srebrenici nisu nove i u javnom bosanskohercegovačkom prostoru mogu se čuti relativno često – i to iz usta predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika – ali glupost koja stoji iza takvih teza uvijek je svježe šokantna. Ne samo što otkriva monstruozno odsustvo pijeteta prema žrtvama, nego se čak i površnim poznavateljima historijskih činjenica razotkriva kao bestidna laž. Srebrenica je, naime, pala prije nego što je (zamalo) pala Banja Luka…