Da je “Novi list” hadezeovsko glasilo, za protunagradu ne bih dobio ovo što mi se dešava
Poštovani,
u posljednjem broju “Novosti” objavili ste i tekst Viktora Ivančića “Intervju s krumpirom” u kojemu se i moje ime i uloga dovodi u sasvim nepriličan i pogrešan kontekst. Cijenim novinarski rad vašeg autora, ali s nekim se njegovim kvalifikacijama, zaključcima i “usporedbama” nikako ne mogu složiti, pa mislim da i vaši čitatelji zaslužuju čuti i drugu stranu ne bi li saznali punu istinu. Iako tvrdi da je “Robert Ježić kupio ‘Novi list’ novcem isisanim iz HEP-a i drugih državnih firmi”, Viktor Ivančić vrlo dobro zna da to nije istina, jer je “Novi list” kupila tvrtka “Dioki” transparentno, javno, na način svima dostupan i provjerljiv. Stoga je tvrdnja autora da je Robert Ježić “opljačkanim novcem preuzeo ‘Novi list'” obična i podmukla laž kojom me se svjesno blati i nanosi ljudska i poslovna šteta. Isto tako Viktor Ivančić obmanjuje javnost tvrdeći kako mi je zauzvrat Ivo Sanader “ishodio odluku Vlade da se terminal za ukapljeni plin gradi u Omišlju na Krku, na Ježićevu zemljištu, čime je vrijednost toga zemljišta ustostručena”.
O kakvim se podmetanjima radi svjedoči prosta činjenica da se u Omišlju na Krku nažalost ama baš ništa ne gradi, a kamoli takva kapitalna investicija kakva je trebao biti LNG koji je trebao donijeti Hrvatskoj svježi kapital, nova radna mjesta i prosperitet. No u svojoj fiksiranosti na mene, proglašavajući me unaprijed, bez dokaza i suda kriminalcem, Ivančić vidi jedino “ustostručenu vrijednost Ježićevog zemljišta”! Nije Sanader da je i htio mogao ustostručiti vrijednost toga zemljišta, jer je o gradnji terminala odlučivao strani konzorcij koji se nažalost za cijelu Hrvatsku iz tog posla povukao, vjerojatno i zbog ovakvih i sličnih napisa. Zlonamjerna je i teza kako mi je Sanader osigurao monopolistički prijevoz nafte Jadranom iako je taj posao tvrtka “Dinamarin” dobila na Ininom natječaju, ponudivši znatno bolje i ekološki sigurnije brodove od konkurencije.
Viktora Ivančića ne zanimaju činjenice, već samo kako u javnosti ocrniti i unaprijed kriminalizirati Roberta Ježića oduzevši mu i ono posljednje pravo koje svakom pripada, a zove se presumpcija nevinosti. Čudi me ta njegova naknadna pamet, jer i Viktor Ivančić je bio u poslovnom odnosu s Robertom Ježićem odnosno s “Novim listom” u kojem je godinu dana uredno primao plaću, iako je “znao” da je to novac “isisan iz HEP-a i drugih državnih firmi”!? I ne samo Viktor Ivančić, već i mnogi njegovi kolege iz “Ferala” su nakon njegove propasti mjesto zaposlenja našli u “Novom listu”, dobar dio to i danas čini, a neki su, poput njega, stjecajem okolnosti otišli.
Kako je moguće, ako sam ja za Viktora Ivančića s medijima činio isto ono što i oni koji su torbama prljavog novca kupovali neka glasila, da je on pristao raditi za takvog poslodavca i za takve novine. Kako to onda da neki “feralovci” i danas pišu i dobivaju plaću u takvim “opskurnim” novinama. Ako sam ja, kao što tvrdi Ivančić, “torbama prljavog novca kupovao vlasničke udjele u medijima za račun politike”, a budući da sam HDZ-ovac onda valjda za njihov račun, kako to da se onda u tom prorežimskom glasilu mogao zaposliti Viktor Ivančić, kako to da i sada u njemu slobodno pišu i objavljuju njegovi kolege ono što misle? Za mnogo toga me u posljednje vrijeme optužuju, ali da sam u ove tri godine od “Novog lista” za račun politike napravio hadezeovsko monstruozno glasilo, vjerojatno je najbesmislenija, jer onda valjda ne bih za protunagradu dobio ovo što mi se dešava. Dali smo Ivi Josipoviću donaciju za predsjedničku kampanju vjerujući da program nove pravednosti nije samo predizborna parola i da će život u Hrvatskoj jednog dana biti bolji za sve, bez obzira na HDZ i SDP. Vjerujem da i mediji na tom putu imaju svoju ulogu, da ne smiju biti sluga bilo kojoj i bilo čijoj politici, te da javnost ima pravo znati njihove prave vlasnike i čijim su novcima kupljeni i čijim se novcem financira njihovo izlaženje.
Predsjednik Nadzornog odbora Novog lista
Robert Ježić