Intrigator

Katran & perje

U okviru prihvatljivog

Upucaj me uljudno

Građanski maniri nalažu uljudno postupanje i uvažavanje različitih svjetonazora. Stoga ne čudi pristojnost koju u našoj javnosti uzgajamo prema ljudima desne provenijencije, a slično je mjestimice i u Evropi.

Svein Monnesland, profesor bošnjačkog, hrvatskog i srpskog na humanističkom fakultetu u Oslu, šokiran ubojstvima koje je počinio Anders Breivik, priopćio je našim dnevnim novinama kako dotični jest objavljivao tekstove protiv islama i doseljenika na internetskoj stranici Document.no. Stranica se, po njegovom mišljenju, doduše kreće u okviru “prihvatljivoga”, a Breivikovi su se prilozi “uklapali u takve stavove”. Uvaženi gospodin profesor, naime, poznaje šefa ove stranice, jer je objavio profesorov prijevod Danila Kiša. “Desničar je, ali nije pripadao neonacistima”, zaključio je Monnesland za Breivika.

Neki anonimni igrači internetskih ratnih igrica u Hrvatskoj ostvarivali su dirljiva noćna online druženja s Breivikom, također donose dnevne tiskovine. Ubojica je, kako su rekli, bio “prilično radikalan u antiislamskim uvjerenjima, ali da je bio kršćanski fundamentalist – ne”. Jednoj suigračici je nakon spontanog pobačaja Breivik poslao virtualno cvijeće. “Izgleda da masovni ubojice moraju biti slatki i dragi”, napisala je na internetu.

Da šokovi i nevjerica glede nestašnog ponašanja desničara ovih dana budu potpuni,

suptilne misli masovnog ubojice Brevika, nekad smatrane “u okvirima prihvatljivog”, tiskaju se u nadasve “šokantnim” nastavcima. U našim novinama gotovo nikad ne defiliraju kršćansko-fundamentalistički manijaci, pa smo dodatno šokirani.

U svijetu desnice ništa novo, oružja u izobilju, a u svijetu uglađene liberalne javnosti također – od udivljenja prema “razumnim” desničarima kratak je korak do zgražanja nad njihovim djelima.

Petar Glodić

Show bivšeg predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora na sudu

Vrdoljak: Unapređivao sam Srbe na HTV-u

Na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu dugogodišnji predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Antun Vrdoljak izgubio je pravnu bitku u čijoj pozadini stoji prebrojavanje krvnih zrnaca. Vrdoljak je tužio komentatora “Jutarnjeg lista” Davora Butkovića zbog komentara otprije četiri godine. Butković je, pretresajući zloglasnu aferu u hrvatskoj odbojci oko selektora Rade Malovića, tvrdio da ga se diskvalificira zato što je Srbin, pa je uzgred u jednoj rečenici spomenuo i poznatog filmaša.

“Riječ je o jednom od odvratnijih rasističkih ispada u sportu, s kojim smo se suočili u posljednjih sedamnaest godina: ovom skandalu može dostojno konkurirati možda još jedino akcija Antuna Vrdoljaka protiv plivača Miloša Miloševića: Vrdoljak, u vrijeme dok je bio šef Olimpijskog odbora, nije htio da Milošević nastupa za Hrvatsku na velikim svjetskim natjecanjima”, pisao je tada Butković.

Vrdoljak je podigao tužbu, tražeći da kolumnist EPH-a objavi pismenu ispriku i da ga sud kazni s novčanom kaznom od 50 dnevnih dohodaka. Uvjeravao je sud kako je Miloš Milošević bio njegov posebni ljubimac i da ga je upravo on dva puta predložio za nagradu sportaša godine, te mu isto toliko puta i predao tu nagradu.

– Nisam ni znao da je on Srbin, a niti sam pomišljao na njegovu nacionalnu pripadnost. Pa Split je prepun ljudi s tim prezimenom koje je i hrvatsko i srpsko – pod zakletvom se kleo Vrdoljak. Objašnjavao je da se na Olimpijske Igre u Barceloni 1992. godine nitko od hrvatskih plivača nije plasirao jer nisu ispunili norme.

U to vrijeme, ulje na vatru Vrdoljak je dolio u jednom medijskom istupu kada je u sebi svojstvenoj maniri izjavio da bi i njegova baba brže plivala od Miloševića, što je plivač demantirao nekoliko mjeseci kasnije – osvojio je titulu svjetskog prvaka na sto metara leptir.

Da je ipak znao brojati krvna zrnca, visoki sportski dužnosnik potvrdio je spominjući kako je u vrijeme dok je obnašao funkciju direktora Hrvatske radiotelevizije unaprijedio neke ljude srpske nacionalnosti.

– Pa ja sam u to doba za urednicu programa vanjske politike postavio Mirjanu Rakić, a za urednika informativnog programa Vladimira Dopuđu, koji su Srbi – ustvrdio je Vrdoljak, dodavši da su priče kako su Srbi otpuštani s Prisavlja obične laži. Dometnuo je, valjda nespretno, i ovo:

– U mojoj obitelji ima onih koji su druge nacije i vjere i ja tu ništa ne mogu.

Sam Miloš Milošević, koji je u doba Barcelone imao 17 godina, na sudu nije teretio Vrdoljaka zbog nenastupanja na Igrama. No, napomenuo je kako je tada bio jako revoltiran zbog HOO-a i njegovog predsjednika.

– Čuo sam neke priče, rekla-kazala, od više ljudi, vezane uz moje prezime i nacionalnost, ali mislim da se to odnosilo na osobe koje su donosile odluke u Izvršnom odboru HOO-a – zaključio je Milošević priču, objasnivši da ne zna o kakvim se odlukama radilo, ali da u cijeloj karijeri nikad nije bio šikaniran.

Prije rasprave, na sudskom hodniku Vrdoljak je s usiljenom ljubaznošću krenuo pozdraviti trofejnog plivača, na što je ovaj reagirao hladno.

Sudski epilog cijelog slučaja je oslobađajuća presuda, uz obrazloženje da Butković nije postupao s ciljem da naškodi časti i ugledu Vrdoljaka, odnosno nije ga imao namjeru oklevetati.

Goran Plavšić

Unosan posao državne tvrtke i privatnog izdavača

Novac Hrvatskih pošta pojest će EPH

Hrvatska pošta objavila je formalni “natječaj o zakupu oglasnog prostora u izdanjima Europapress holdinga” na 1,26 milijuna kuna. Kao “gospodarski subjekt s kojim se namjerava pregovarati” navedena je tvrtka “4 Media EPH d.o.o.” sa sjedištem na adresi EPH-a

Kakva je razlika između “Jutarnjeg lista”, “Vjesnika” i “Objektiva”? Naizgled velika. Dok je ovaj prvi privatni projekt najvećeg medijskog mogula u Hrvatskoj Ninoslava Pavića, “Vjesnik” preživljava isključivo zahvaljujući proračunskim jaslama, a “Objektiv” je dvotjednik koji je pokrenuo Mladen Dragičević, u javnosti poznatiji kao odvjetnik Miroslava Kutle.

“Jutarnji” ovisi o stanju na tržištu. “Vjesnik” je nešto drugo. Broj prodanih primjeraka je zanemariv, kao i broj oglasa. Tek tu i tamo poneka od državnih tvrtki objavi kakav natječaj.

Farsični natječaj

Zato ne treba čuditi što je Pavić u već prežvakanom intervju portalu Tjedno kazao:

– Mislim da Vlada ne bi smjela financirati “Vjesnik”. Posljednjih godina na subvenciju “Vjesnika” utrošeno je 780 milijuna kuna. Za nas je to nelojalna konkurencija. Sve to medijima koji žive od tržišta zadaje ozbiljne probleme. Kod nas u EPH-u nema torbi s crnim novcem, nema državnih subvencija. Živimo od prodaje oglasa i od onoga na kiosku.

Prije petnaestak dana, Hrvatska pošta, državna kompanija koja je do prije nekoliko godina imala monopol na pružanje poštanskih usluga, objavila je natječaj o zakupu oglasnog prostora u izdanjima Europapress holdinga i to na 1,26 milijuna kuna. Premda formalan, natječaj je morao biti raspisan. Teško je za očekivati da Hrvatskoj pošti netko drugi proda prostor u novinskim izdanjima EPH-a osim samog EPH-a, odnosno njihove marketinške kuće. Tako je u natječaju kao “gospodarski subjekt s kojim se namjerava pregovarati” navedena tvrtka “4 Media EPH d.o.o.” sa sjedištem na adresi Koranska 2, gdje je smješten i EPH.

Odgovor iz HP-a o ovom neobičnom marketinškom potezu čekali smo deset dana i nismo ga dobili do zaključenja ovog broja “Novosti”. Nismo dobili ni odgovor na pitanje zašto je Hrvatska pošta svojih 100.000 kuna, također za oglašavanje, odlučila potrošiti u marginalnom dvotjedniku “Objektiv”.

Naime, otprilike u isto vrijeme kad i natječaj za oglašavanje u EPH-u, Hrvatska pošta objavila je i tender za zakup oglasnog prostora u “Objektivu”, odnosno s “gospodarskim subjektom Nina objektiv” iz Zagreba na iznos od 100.000 kuna. Nažalost, iz te kompanije, koja još uvijek u velikom segmentu gaji monopol stečen u prošlim vremenima, nismo dobili odgovor po kojim se kriterijima vodila kad je odlučila toliki novac pokloniti magazinu čiji je utjecaj još niži od tiraže i time zapravo otkupila njegovu gotovo polugodišnju prodaju na kiosku.

Paket usluga

 

Nema tu puno razlike, bio u pitanju Pavić i njegova prodavanija izdanja, državotvorni “Vjesnik” gdje je važnije o objavljenim tekstovima što misli stranka na vlasti nego čitatelji ili “Objektiv” kao niskotiražna tiskovina koja mijenja glavne urednike češće nego Dinamo trenere. Interes je uvijek isti – novac.

Kupnjom 1,26 milijuna kuna oglasa, a navodno se i “Večernji list” “ogrebao” za nešto nižu svotu, vodstvo Hrvatske pošte kupilo je cijeli paket usluga koji nudi Pavićeva kuća. Robert Jukić, predsjednik Uprave te tvrtke i najbogatiji šef među svim šefovima državnih tvrtki, težak preko pet milijuna kuna, dobit će zasigurno još jednom prostor za životni intervju u nekom od izdanja ili barem priliku da objasni čitateljima kako provodi subotnje prijepodne. Sasvim sigurno se neće pisati o malverzacijama, neradu, marifetlucima i zapošljavanjima preko veze.

Jukić nije pijan da novac tek tako rasipa. Nije bio lud ni kad se koji mjesec prije imenovanja u Upravu učlanio u vladajući HDZ.

Bojan Rapajić

Na suđenjima za ratne zločine i dalje po starom

Samo pet posto osuđenih hrvatski vojnici

Šestomjesečno praćenje suđenja za ratne zločine od nevladinih organizacija Documenta, Građanski odbor za ljudska prava i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava (CMN) pokazalo je da još uvijek postoje različiti aršini za suđenja hrvatskim i srpskim počiniocima.

– Iako se u prvoj polovici ove  godine bilježi trend povećanja broja kaznenih postupaka za ratne zločine koji se vode protiv pripadnika hrvatskih postrojbi, oni čine vrlo mali postotak procesuiranih – ističe Mladen Stojanović iz osječkog CMN-a.

Prema podacima DORH-a, od početka rata do 30. juna ove godine postupci su pokrenuti protiv 3.513 osoba, od kojih je tek 108 (3,07 posto ukupnog broja) pripadnika hrvatskih jedinica. Istrage se vode protiv 274 osobe, od toga 20 pripadnika hrvatskih jedinica. Optuženo je 1.884 osoba, od toga tek 79 Hrvata, a osuđeno 555 ljudi, od čega se samo 31 ili 5,58 posto od ukupnog broja odnosi na pripadnike hrvatskih jedinica.

Veselinka Kastratović iz CMN-a podsjeća da se pojedinačnim osudama ili procesima za zločine u Marinom Selu, Paulin Dvoru, Medačkom džepu ili na Koranskom mostu zadovoljava forma, jer se može reći da je netko ipak osuđen.

O novim istragama i pronalaženju ostalih počinitelja za sada nema ni govora, kažu u nevladinim organizacijama, uz upozorenje da 20 godina nakon izvršenja zločina nad civilima u Sisku odgovorni još nisu procesuirani. Sve je završilo na tri hapšenja, ističu oni, s tim da je jedan osumnjičeni umro, iako je u zločinima učestvovalo znatno više ljudi. N. Jovanović

Župan Zlatko Komadina o “Novom listu”

SDP nije financijska, porezna ni DORH

 

Poslali ste poruku riječkoj i hrvatskoj javnosti da dnevnik “Novi list” treba sačuvati kao riječku tradiciju i brend, neovisno o razvoju događaja u Diokiju, tvrtki koja je većinski vlasnik “Novog lista”. Ponudili ste se da sudjelujete u okupljanju domaćeg kapitala, prvenstveno iz riječkog kraja, za preuzimanje paketa od 51 posto dionica “Novog lista”, na temelju tržišne vrijednosti tvrtke. Zašto mislite da su drugi riječki privrednici bolji ili da će biti bolji od Ježića, kad je u pitanju dnevnik “Novi list”? Zašto mislite da NL neće pisati u interesu novih gazda, kao što je to činio u vezi Ježićeva biznisa?

– Jedino što mislim o svemu tome je da opstojnost “Novog lista” ne dođe u pitanje, te da ne bude uzročno-posljedično vezana uz budućnost Diokija, u interesu novinarstva i zaposlenih u “Novom listu”. Pisanje je stvar novinarskog profesionalizma. To pitanje morate postaviti novinarima, a ne meni.

Zašto riječki SDP Roberta Ježića nije prokazao, odnosno zašto nije na vrijeme i oštro reagirao, prvo kad je bivša garnitura odlučila prodati dnevnik Diokiju, a potom kad je Ježić izvukao višak vrijednosti iz “Novog lista”?

– Riječki SDP nije financijska policija, porezna uprava, a niti državno odvjetništvo. SDP je politička stranka.

Kako ćete se pobrinuti da se zaposlenicima “Novog lista” s novim gazdama ne desi ista situacija kao u “Glasu Istre”?

– O tome se trebaju brinuti zaposlenici i to kroz Zaposleničko vijeće i sindikat. Moja je preporuka djelatnicima neka uđu u vlasničku strukturu “Novog lista”.

Mirna Jasić