Kako se riješiti krivnje
Znanstvena istraživanja širom svijeta potvrdila su izuzetno štetno djelovanje negativnih emocija. Prema jednoj studiji, ljudi koji su u dugom razdoblju izloženi strahovanju ili tugovanju imaju puno veće šanse za obolijevanje od raka nego oni koji žive uravnoteženim životom. Ostala istraživanja ukazuju na utjecaj negativnih emocija na pad imuniteta i probleme u funkcioniranju živčanog sustava. Negativne emocije utječu na naš um, koji počinje stvarati jednako negativne misli, što za posljedicu ima pojačavanje postojećih negativnih emocija. To je lanac koji nema ni početka ni kraja.
Proučavajući emocije, znanstvenici su se dosjetili analizirati njihov utjecaj na promjenu kemijskog sastava našeg tijela. Uočili su da postoji puno više negativnih emocija od onih pozitivnih te da se u vrijeme njihovog pojavljivanja u tijelu drastično pojačava kiselost. Znanstvenici su na kraju sastavili listu najštetnijih negativnih emocija po količini kiselosti koje stvaraju u tijelu. Na prvom mjestu, daleko ispred svih ostalih, našla se emocija krivnje. Neki su znanstvenici čak ustvrdili kako je emocija krivnje osnovna negativna emocija koja generira sve ostale.
Gledajući našu zapadnu civilizaciju, možemo konstatirati kako je osjećaj krivnje jedan od njezinih osnovnih sastojaka. Već od najranijeg djetinjstva djeca se sistematski izlažu negativnom programiranju unutar kojeg je osjećaj krivnje itekako zastupljen. Nakon roditelja svoju ulogu u tom procesu preuzimaju škola, društvo i država. Gdje god dođemo, zbog nečega nas se okrivljuje i na taj način dovodi u red. Sve vodeće svjetske religije tome daju ogroman doprinos proglašavajući ljude grešnim bićima kojima će se suditi zbog onoga što su učinili.
Američka rock pjesnikinja Patti Smith u jednoj svojoj pjesmi kaže “Isus je umro zbog nečijeg grijeha, ali ne mog” i na taj način sažima problem nametnute nam krivnje. Kroz tisuće godina uvjeravali su nas da smo nesavršena bića koja neprestano griješe i izazivaju nezadovoljstvo Boga koji je, naravno, negdje daleko izvan nas. Na kraju smo povjerovali i počeli se osjećati krivima. Sljedeći korak je bilo pojavljivanje straha od kazne za krivnju koju nosimo sa sobom. Psiha čovjeka koji u sebi nosi programe krivnje i straha zasigurno ne može biti uravnotežena i prije ili kasnije dolazi do određenih poremećaja. Istovremeno, grešnicima se najlakše manipulira. Dovoljno je aktivirati unutrašnju krivnju i strah i na taj ih način održavati u podređenoj poziciji.
U novijim tehnikama psihoterapije osnovna metoda uklanjanja većine emocionalnih problema je poticanje na opraštanje. Na prvom mjestu to je opraštanje samome sebi. Tu smo gdje jesmo i ne trebamo se kriviti za sve što je prethodilo ovom trenutku. Naše djelovanje i situacije kroz koje smo prošli imali su za svrhu da nam omoguće postizanje uvida koji će potaknuti razvoj naše svjesnosti. U tom kontekstu nema mjesta za krivnju i maltretiranje samog sebe. Nakon opraštanja samom sebi, na red dolazi opraštanje svima onima koji su nas bilo čime pozlijedili i unijeli nemir u naš život. To može učiniti samo osoba koja je prethodno oprostila samoj sebi i prihvatila se onakvom kakva jest.
Opraštanje koje uklanja osjećaj krivnje i vraća nas u normalno stanje postojanja može biti samo potpuno opraštanje, bez ikakvih ostataka. Zaboravite na ono “oprostiti, ali ne zaboraviti”. Ukoliko opraštanje nije potpuno, preostale negativne emocije ponovno potiču na stvaranje krivnje i vraćaju nas u početno neuravnoteženo stanje. Za ostvarivanje duševnog i fizičkog zdravlja potrebno je svakodnevno prakticirati opraštanje i postepeno ga pretvoriti u naviku koju spontano primjenjujemo. Svijet u kojemu bi ljudi živjeli na taj način bio bi potpuno različit od ovoga sada.