Kosovo na stolu, samo je pitanje kad

Poslanici vladajućeg nemačkog CDU-a Angele Merkel nedavno su boravili u Beogradu i u razgovoru sa novinarima otvoreno rekli da bi na kraju puta Srbije ka EU na stolu moralo biti i priznanje Kosova. Pritom, potrudili su se da to zvuči kao dobra namera, nikako kao ucena.

U svega dva dana ta izjava je obesmišljena, pa sada mnogi tvrde da je to lično mišljenje parlamentaraca, koje se valjda ne poklapa sa stavom CDU-a. U zemlji gde poslanici po mišljenje odlaze u stranačku centralu, ovo bi se moglo nazvati napretkom u shvatanju politike. Koliko god obesmislili te izjave, nekoliko detalja u odnosima Berlina i Beograda ipak daju težinu. Kao tas na vagu ćemo staviti prvo značaj Nemačke unutar EU-a, zatim odnose dve države nakon Drugog svetskog rata. Ne treba zanemariti da je zvanični Beograd 1956. priznao postojanje Istočne Nemačke, iako “zapadnjaci” to nisu uradili, pa su prekinuli i diplomatske odnose, punih 11 godina. Sličnom doktrinom rukovodili su se u Beogradu i 50 godina posle, povlačeći ambasadore iz zemalja koje su priznale Kosovo.

Upravo se podela Nemačke pokušava nametnuti kao moguće rešenje, i od strane pojedinaca iz političkog života u Berlinu, ali i iz Beograda. Suviše je sličnosti u tim izjavama, a sa druge strane jedna ogromna razlika, jer su ondašnju Nemačku podelile velike sile, što je opet bio neki garant da takvo stanje neće trajati večno. U slučaju Kosova jasno je i slepcu da povratka na staro nema i da će ono biti na stolu, kako su to parlamentarci rekli. Pitanje je samo vremena, a u Srbiji je ono relativan pojam. Još uvek se čeka 1390. godina.