Kult ličnosti

BRANKO IVANDA, redatelj iz Zagreba, sa svojim novim filmom “Lea i Darija” jedan je od sudionika ovogodišnjeg filmskog festivala u Puli. Ipak, pulski favorit mogao bi biti “Josef” Stanislava Tomića, uzbudljivi akcijski film čija se radnja zbiva za vrijeme Prvog svjetskog rata. Inače, kuriozitet ovogodišnjeg festivala je u tome što je broj nezavisnih produkcija premašio broj filmova koje je financirala država. Među nezavisnima su Dalibor Matanić i njegov “Ćaća”, Aldo Tardozzi s filmom “Fleke”, Dan Oki i njegov “Mrak” a tu je i prvi erotski film u Hrvatskoj “7 seX 7” Irene Škorić.

Po uzoru na Motovun, uveden je program “Zemlja prijatelj festivala”, koji je ove godine posvećen Italiji, a mnoštvo inozemnih filmova moći će se vidjeti u programima “Europolis” i “Meridijani”.

IRA PAYER, kustosica izložbe umjetnika iz Hrvatske na Praškom kvadrijenalu, može biti zadovoljna jer je ova izložba, uz sudjelovanje umjetnika kao što su Goran Petercol, Ivana Sajko, Ivana Radenović i drugi, osvojila čak dvije nagrade na ovom vrlo prestižnom festivalu dizajna i arhitekture u području teatra.

Jedan od zanimljivijih projekta predstavljenih u off programu bilo je multimedijalno djelo mađarskog redatelja Arpada Schillinga i njegove grupe Kretakor, pod naslovom “Krizna trilogija”, koje je izvedeno u napuštenoj novinskoj kući “Rude pravo”, oficijelnom glasilu Komunističke partije Čehoslovačke. Vrlo kritičan prema stvarnosti, Schilling smatra da u današnjem društvu, koje je suštinski teatralizirano, Shakespeareovu misao da je cijeli svijet pozornica treba samo proširiti na nova značenja i forme.

ANTE PERKOVIĆ, novinar i publicist, napisao je knjigu pod nazivom “Sedma republika – pop kultura u YU raspadu”, koja je upravo objavljena u izdanju zagrebačkog “Novog Libera”. Je li išta ostalo zajedničko u pop kulturi od vremena Jugoslavije i ima li nečega što nije kontaminirala politika, odnosno organizirani kriminal?

Autor analizira razne muzičke stilove, od turbofolka preko rocka i popa do rapa i hip-hopa, s tezom da Hrvatska nije izgradila nikakvu ekskluzivnu pop kulturu, nego da se radi o jednom te istom festivalskom bućkurišu za masovnu upotrebu kod svih ex-yu naroda i narodnosti. Ili kako piše sam Perković: “Sedma republika, nadnacionalna, transteritorijalna i neograničena u dolazećim je vremenima nacije, zapišavanja teritorija i borbe za granice prošla kao čudak na vojnoj obuci. Disala je plitko i neko se vrijeme uvjerljivo pravila da je mrtva. I preživjela.”

SLOBODAN MILATOVIĆ, crnogorski kazališni redatelj, dobitnik je Trinaestojulske nagrade, najvećeg umjetničkog priznanja u Crnoj Gori. Uz velik broj zapaženih predstava koje je režirao, Milatović je osnivač prvog i jedinog alternativnog kazališta u Crnoj Gori, DODEST-a. Jedna od njegovih predstava koja se vjerojatno najviše pamti bila je “Kralj Ibi” s legendarnim Petrom Božovićem u glavnoj ulozi, ali ništa manje nisu značajne ni “Čekajući Godota”, pa predstave koje su bile zabranjene: “Politika kao sudbina”, “Šok” i “Zabranjeno preticanje”. Važno u karijeri Slobodana Milatovića je i osnivanje i umjetničko upravljanje jednim od najznačajnijih festivala na ex-yu prostorima – Festivala internacionalnog alternativnog teatra FIAT.

VLADIMIR BLAŽEVSKI, makedonski filmski redatelj, dobitnik je nagrade na prestižnom festivalu u Karlovim Varima za film “Pank nije mrtav”, u konkurenciji filmova u programu “Istočno od Zapada”. Film govori o ocvalim pankerima u Makedoniji i ideji jedne nevladine organizacije da ponovno, nakon 17 godina, okupi nekad popularni bend, čiji su članovi sada rasuti po bivšim jugoslavenskim republikama, i organizira im koncert u Debru, mjestu s većinskim albanskim stanovništvom. Film gostuje i na ovogodišnjem festivalu u Motovunu.

Grand Prix u Karlovim Varima dobio je “Restaurator” izraelskog redatelja Josepha Madmonia. Preko kompleksne priče o ocu i sinu, film predstavlja stanoviti hommage Tel Avivu, u kojem zamiru stari zanati, fina umjetnost i multikulturalnost, a cvjeta globalizacija. Predsjednik žirija 46. festivala u Karlovim Varima bio je slavni mađarski redatelj Istvan Szabo.

GÜNTER GRASS, njemački pisac i dobitnik Nobelove nagrade za književnost, na jednoj je književnoj večeri u Hamburgu uzburkao duhove optuživši novinare za senzacionalizam i njegovanje bizarnosti. Uz verbalno prepucavanje nobelovca i novinara, Grass je okupljenim predstavnicima sedme sile poručio da se počnu “više baviti sadržajima, a manje senzacionalnim naslovima”. Optužio je i političare da su ukinuli socijalna prava, zbog čega građani okreću leđa demokraciji, za što su krivi i mediji, koji su odustali od kritičnosti, pa uz sveprisutno žutilo njeguju poslušno, činovničko novinarstvo.

“Jesam li pretjerao? Ako jesam, nisam dovoljno”, zaključio je Grass.

KEVIN SPACEY, američki glumac, osvojio je kritiku i publiku svojim utjelovljenjem Shakespeareova Richarda III. na daskama londonskog kazališta “Old Vic”, a pod redateljskom palicom poznatog engleskog kazališnog i filmskog redatelja Sama Mendesa, prenosi BBC. Najnovija produkcija poznate Shakespeareove povijesne drame, premještene u moderno doba, još je jednom spojila dvojicu filmskih velikana nakon filma “Vrtlog života” iz 1999. u Mendesovoj režiji, u kojem Spacey igra ulogu koja mu je priskrbila Oscara za najboljeg glumca.

Smješten u suvremeno okruženje, Mendesov Richard III. povlači jasne paralele s postojećim diktatorskim režimima, a Spacey uvodni monolog izgovara gledajući stare televizijske emisije, okrunjen šeširom s božićne proslave. U programskoj knjižici glumac otkriva da je prestao piti i pušiti kako bi se lakše pripremio za ovu fizički i emotivno zahtjevnu ulogu.