Pokrajine

Još jedna tradicionalna “Prosvjetina” Ljetna škola u Peroju

Učenje kroz igru

Iako odvojena na tjedan dana od svojih porodica, djeca su se brzo prilagodila učenju, moru, suncu i druženju s vršnjacima. Dok su dani prolazili u stjecanju novih znanja i igri, večeri su bile posebno vesele: slušala se muzika, a proslavljena su i dva rođendana

U Peroju smo naučile ćirilicu, kreativno se izražavati, naučile smo plivati, a i upoznale smo puno novih prijatelja – kažu desetogodišnje učenice Milica Momčilović iz Plaškog i Nađa Maraković iz Hrvatske Kostajnice. One su bile među 25 mališana koji su tjedan dana pohađali Ljetnu školu Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” u Peroju.

Bila je to tek jedna grupa od ukupno 160 djece u “Prosvjetinoj” Ljetnoj školi, čiju organizaciju vode Maja Matić i Dušan Radaković. Cjelokupni “Prosvjetin” program nastave organiziran je po C modelu, a tokom ovogodišnjeg jula održavao se na dvije lokacije, u Peroju i u Tkonu na Pašmanu.

Jedna od nastavnica u Peroju, Ankica Plavljanić Milojević, profesorica srpskog jezika i književnosti, s djecom je obrađivala ćirilična slova.

– Provela sam anketu kako bih vidjela koliko je predznanje ćirilice i na temelju toga sam organizirala intenzitet učenja. Otprije je ćirilicu znalo 80 posto djece. Prošli smo neke tekstove i radne zadatke prema udžbenicima srpskog jezika za osnovnu školu, kako bi ćirilicu što bolje naučili i mogli se njome služiti – kaže profesorica.

Zanimljiva nastava

Iako odvojena na tjedan dana od svojih porodica, djeca su se brzo prilagodila moru, suncu, igri i druženju s vršnjacima koje su upoznala. Dok su dani prolazili u stjecanju novih znanja i igri, večeri su bile posebno vesele. Učenici su obišli stari dio Peroja i naučili nešto o njegovoj povijesti, slušala se muzika na obližnjem trgu, a proslavljena su i dva rođendana, uz obaveznu tortu.

Nataša Pejnović iz Vrhovina oduševljena je bila što se nakon škole može osvježiti u moru, a iznenadila ju je i nastava u kojoj su učitelji bili posve pristupačni i zabavni.

– Najzanimljivije je bilo učiti stvarati priče i pjesme. Mogli smo pisati o svemu kamo nas je ponijela mašta – kaže nam 11-godišnja Nataša. S njom se slaže 12-godišnja Tamara Kukić iz Hrvatske Kostajnice, koja je podjednako uživala u satima historije i novim kreativnim igrama.

Kreativnu radionicu vodila je Maja Jasić, profesorica hrvatskog jezika, književnosti i filozofije, učeći ih, kroz igru, pisanju kratkih priča.

– Kroz igre za poticanje aktivnosti, poput vizualizacije i imaginacije likova iz dječjih književnih djela, djeci se razvijaju osjetila, što pomaže u boljem pisanju. Koristili smo i glazbu za opuštanje, uz prigodne didaktičke materijale poput slikovnica, postera, stripova – kaže Maja Jasić.

Za sportske aktivnosti zadužen je bio profesor Ognjen Carević, koji govori kako su već u prva tri dana djeca koja su prvi put došla na more u Peroju naučila plivati.

– Najbitnija su nam djeca, da se dobro provedu i steknu prijateljstva, a pritom i nešto nauče – kaže Carević.

To su potvrdili i mališani koji su najviše uživali u moru, kupanju i igranju na plaži. Dok su neki kartali “Crnog Petra”, “Šustera” ili “Mau-mau”, drugi su istraživali morsko dno, tražeći školjke i rakove. Tako je 11-godišnji Stefan Maraković iz Hrvatske Kostajnice, koji je lani u Peroju naučio plivati, ove godine usavršio ronjenje.

– Neka ćirilična slova sam savladao, a kod kuće ću još vježbati iz knjiga. Najljepše je što sada imam gomilu prijatelja, koje nikada ne bih upoznao da nisam došao ovdje – kaže Stefan.

Oduševljeni Arenom

Iz sela Imsovca kraj Daruvara stigao je desetogodišnji David Alavanja, koji je ćirilicu naučio još lani, u Zimskoj školi na Bjelolasici, a sada je obnovio znanje.

– Sada sam po drugi put na moru i baš je veselo. Iz mog sela ovdje je i Dean Trkulja, a on mi je drug od rođenja – priča David.

Nenad Bojić iz Vrbovskog i Đuro Šupica iz Plaškog usavršili su plivačko znanje, a znanje su iskazali i u sastavima i pjesmi tokom kreativne radionice.

Voditelj Ljetne škole Novica Vučinić, profesor geografije i povijesti, ispričao je kako su u 15 godina održavanja ove škole polaznici ostvarili dobru komunikaciju sa susretljivim stanovnicima Peroja. Jedan od njih je Nikola Škoko, tajnik Društva perojskih Crnogoraca, koji je mališane uputio u tajne Biblioteke “Njegoš” i tamošnjeg udruženja koje nosi naziv po 1657, godini preseljenja 77 Crnogoraca u ovo mjesto.

Domaćini Ljetne škole u Peroju bili su protojerej Goran Petković i popadija Zorica, koji grupe od 25 djece svakog ljeta prihvaćaju u parohijskom domu. Djeca su polazila vjeronauk i posjetila pravoslavne crkve Sv. Spiridona u Peroju i Sv. Nikole u Puli.

– Može li biti nešto ljepše nego ovakvo iskustvo s djecom, na kojima se vidi koliko su sretna kada su ovdje. Lijepi trenuci se pamte, a ovo su jedni od njih. Velika je stvar što godinama Eparhija gornjokarlovačka ima ovako dobru suradnju s “Prosvjetom” – kaže pulsko-perojski paroh Goran Petković.

U Puli su mnogi bili oduševljeni Arenom, a izleti su se nastavili posjetom Nacionalnom parku Brioni. Mališane je razveselio i posjet uredništva časopisa za djecu “Bijela pčela”, u kojem će biti objavljeni najbolji radovi s radionica Ljetne škole.

Mirna Jasić


Razvoj seoskog turizma u Baranji

Indijansko selo u Karancu

Selo čini pet vigvama, nezaobilazni totem, mete, mesto predviđeno za logorsku vatru i ostale neophodne sitnice koje su Indijancima život činile praktičnijim

Uz okućnicu porodične kuće Zorana Zebića iz Karanca i okućnicu ugostiteljskog objekta “Piroš čizma” iz Suze, pobednik ovogodišnje manifestacije “Volim Baranju”, održane u sklopu edukativne akcije Hrvatske turističke zajednice “Volim Hrvatsku – više cveća, manje smeća”, je i nadaleko poznato baranjsko etno-selo Karanac.

Podatak da je odabrano mesto sa tek osam ulica i nešto malo više od hiljadu stanovnika za Baranjce nije nikakvo iznenađenje. Svi oni koji iole prate seoski turizam dobro znaju da je etno-selo Karanac pionir tog turizma u Baranji, mesto koje odiše ugođajem nekih davnih vremena, u kojima je svaka kuća imala neku svoju specifičnu priču koja se prenosila s kolena na koleno. Ovo etno-selo u poslednjih nekoliko godina postalo je pravi magnet za brojne strane i domaće turiste željne uživanja u bogatoj arhitektonskoj, gastronomskoj i turističkoj ponudi Baranje.

No varate se ako mislite da su se svi oni koji se bave turizmom u ovom mestu uljuljkali i opustili, zadovoljni dobrim turističkim brojkama, jer usred ovog etno-sela nedavno je niklo još jedno – pravo indijansko selo. Naime, na površini veličine fudbalskog igrališta, koje se nalazi u sklopu područne škole i koje je svojevremeno bilo odlagalište opasnog otpada, zahvaljujući originalnoj ideji članova udruge “Zamenite nam tugu osmehom” (ZANTO) iz Karanca podignuto je pravo indijansko selo “Pokahontas”. Čini ga pet vigvama, nezaobilazni totem, mete, mesto predviđeno za logorsku vatru i ostale neophodne sitnice koje su Indijancima život činile praktičnijim.

Ovaj projekat, koji će podići turističku ponudu etno-sela, prepoznali su i u Ministarstvu porodice, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, koje je na račun udruge ZANTO uplatilo 25.000 kuna. Za nastanak indijanskog usred etno-sela zasluge pripadaju vrednim članovima te udruge i stolarskom majstoru iz susednih Kneževih Vinograda, te direktoru škole koji je dozvolio gradnju na školskom igralištu. Selo je otvoreno krajem školske godine, a ta je čast pripala najmlađim meštanima, koji su plešući indijanske igre i plesove posvećene Manituu oživeli duhove prvih stanovnika najmoćnije zemlje na svetu.

Indijansko selo “Pokahontas” otvoreno je za obilazak i za višednevne boravke, budući da se u vigvamima može prespavati. Za noćenje je potrebno izvršiti rezervaciju, a kako bi se izbegle nepotrebne gužve, u udruzi ZANTO preporučuju najavu na telefon 098/1876-139.

Zoran Popović

Konferencija mladih lidera u Beogradu

Nagrada Marku Ignjatiću

Pod pokroviteljstvom Privredne komore Beograda, Austrijsko-srpskog privrednog foruma iz Beča i Ministarstva vera i dijaspore Vlade Srbije, u Beogradu je 15. i 16. jula održana Internacionalna konferencija mladih lidera.

Učesnici su putem predavanja razrađivali teme financiranja razvoja i inovacija, poslovnih mogućnosti i investiranja u Srbiju i region, usavršavanja rukovođenja i poslovne razmjene znanja i iskustava. U okviru konferencije dodijeljene su nagrade “30 ispod 30” najuspješnijim poduzetnicima i menadžerima mlađim od 30 godina iz svih zemalja u kojima Srbi žive i rade.

– Dodela priznanja za 30 najboljih preduzetnika mlađih od 30 godina predstavlja uspeh naših mladih ljudi, čiji je mnogo veći značaj u davanju podsticaja mladim i uspešnim Srbima da intenzivnije rade na međusobnom povezivanju i na jačanju veza između dijaspore i Srbije –  rekao je Radivoje Petrikić, predsjednik Austrijsko-srpskog privrednog foruma i ugledni bečki advokat.

Nagradu je dobio i Marko Ignjatić, sekretar SPD-a “Privrednik” i predsjednik “Privrednika juniora”. Zahvalivši na priznanju, Ignjatić je rekao da ga raduje da su ljudi iz organizacije konferencije primijetili njegov rad.

– Pored toga, veseli me što sam tokom konferencije upoznao mnogo mladih ljudi iz drugih zemalja i kontinenata, koji su uspješni u različitim strukama – rekao je Ignjatić. N. Jovanović

Projekt “Mladi pred vratima” u Belom Manastiru

Osposobljavanje nezaposlenih

Udruženje “Baranja” iz Bilja, u partnerstvu s Mirovnom grupom Oaza iz Belog Manastira, Hrvatskim zavodom za zapošljavanje (HZZ), Područnom službom Osijek, osječkim Učilištem “Janus” i vukovarskim CENTUS-om – Ustanovom za obrazovanje odraslih, provodi projekt “Mladi pred vratima” koji se financira sredstvima Europske unije.

Dio tog projekta je besplatno osposobljavanje mladih nezaposlenih osoba u Osječko-baranjskoj županiji kroz dva verificirana programa osposobljavanja: a) veb-dizajner (za mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva, agroturizme, tradicionalne obrte i sl.); b) instalater solarnih sustava.

Ukoliko ste mlada nezaposlena osoba, živite u Osječko-baranjskoj županiji i zainteresirani ste za jedno od ta dva osposobljavanje, upitnik – koji je ujedno i prijava – možete skinuti s internetske adrese www.udruzenje-baranja.hr i popunjenog poslati ga na adresu baranja@inet.hr. Prijave se primaju do 15. septembra. J. Nedić

Dušan Prstojević iz Slatine u žrvnju domaćeg bankarstva i sudstva

Ovrha nad kućom zbog 32 kune duga

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slatini iz aprila 2001. utvrđeno je da je Dušan Prstojević, koji uopće nije znao da se protiv njega vodi sudski spor, Slatinskoj banci dužan nevjerojatnih 35.000 kuna

Povratnik Dušan Prstojević iz Slatine zamalo je zbog ovrhe ostao bez kuće, koju je sam napravio u rodnom mjestu, i to zbog duga od – 32 kune. Zbog prvotnog duga, kredita koji je podigao 1990. godine, a koji je nakon pretvaranja iz jugoslavenskog dinara iznosio samo 32 kune, Slatinska banka pokrenula je sudski spor kako bi naplatila svoje potraživanje. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slatini iz aprila 2001. utvrđeno je da Prstojević Slatinskoj banci duguje 11.800 kuna, što je uz zateznu kamatu od 18 posto naraslo na 35.000 kuna.

Sve bi to bilo nešto manje sporno da Prstojević odmah po povratku u Slatinu 2000. godine nije otišao u banku kako bi se raspitao za sudbinu preostalog kredita, ali obavijest o sudskom procesu koji se vodio protiv njega nije dobio, kao ni mogućnost da dug pravovremeno namiri.

Šutnja službenice

– Nisam zaboravio na svoje kredite koje sam podigao prije rata. Jedan je bio stambeni, koji se “istopio” denominacijom, a ovaj drugi, sporni, zbog kojeg sada imam ovrhu nad kućom, kredit je radne zajednice iz Fonda zajedničke potrošnje, na koji su imali pravo radnici Jugobanke u kojoj sam radio. U aprilu 2000. otišao sam u Slatinsku banku i razgovarao s tamošnjom pravnicom, koja je bila punomoćnica tužitelja. No, ona me nije upozorila da su protiv mene već tada vodili sudski spor. Umjesto toga, rekla mi je da im “dugujem 40.000 njemačkih maraka”. Mislio sam tada prodati kuću kako bih otplatio dug, no nisam dobio povoljnu cijenu, te sam se obratio odvjetniku kako bi uputio molbu za smanjenje duga na 5.000 eura. O rezultatima te zamolbe nisam bio obaviješten, a da ju je banka dobila doznao sam tek prije nekoliko tjedana, kada sam bio na razgovoru s predstavnicima banke – kaže Prstojević.

Kako ga nitko nije obavijestio o toj tužbi, iako je uredno od marta 2000. godine živio na svojoj staroj adresi u Slatini, tako je i sudska presuda donesena i dostavljena te je postala pravomoćna i ovršna bez njegova znanja, čime je izgubio pravo na uključenje u parnicu i ulaganje žalbe. Prvi put je za postojanje pravomoćne i ovršne presude doznao u veljači 2011. kada je poštom primio rješenje o ovrsi nad kućom.

Nikakve opomene

– Otkako sam se vratio i obavijestio ih o svom povratku u Slatinu, nikada me Slatinska banka nije pozvala na ispunjenje tražbine niti je poslala opomenu ili obavijest. Svih ovih godina nije me pozvala da vratim dug, što sam tada mogao veoma lako s obzirom na to da sam tih godina radio sezonske poslove u brodogradilištu u Rijeci. Isto tako, preko Slatinske banke sam godinu dana primao povratničku pomoć, ukupno u visini iznosa koji sam istoj toj banci dugovao prema pravomoćnoj presudi iz 2001. No, tada nisam znao za postojanje presude, jer bih u protivnom rado svu tu pomoć ostavio banci kako mi dug ne bi narastao na vrtoglavih 35.000 kuna – govori 60-godišnji Prstojević.

Nakon rješenja o ovrsi iz februara, pismeno je zatražio dostavu kopije presude i tek se tada upoznao sa svojim “slučajem” za koji nije znao da postoji. Sudski spor prije deset godina vodio se bez Prstojevićeva prisustva koji je, kako je navedeno na sudu, “zbog ratnih događanja i straha izbjegao van Republike Hrvatske”, pa je sud postavio staratelja za poseban slučaj. No, kako kaže Prstojević, taj staratelj nije poduzimao radnje da zaštiti njegov interes, jer nije uložio prigovor na vještačenje, odnosno na nalaz i mišljenje vještaka o utvrđenim obavezama tuženika i visini duga po kreditu u kunama. Isto tako, Prstojević kaže da nije uložio žalbu na visinu troškova postupka koji ga terete, a na kraju nije uložena ni žalba na presudu, pa je ona odmah postala pravomoćna.

Zbog tih razloga Prstojević je nedavno podnio zahtjev da se postupak ponovi; zahtjevu je udovoljeno čime je poništena presuda iz 2001. godine, kao i ona o ovrsi nad kućom.

Promjena tri valute

Prstojević smatra kako je trebalo preračunati potraživanje banke prema prvotnom iznosu kredita. Hrvatska je prvo zamijenila jugoslavenski za hrvatski dinar, koji je pušten u opticaj krajem 1991. godine, a zamjena se vršila u omjeru jedan naprema jedan. Iz tog proizlazi kako je iznos dobivenog kredita po ugovoru bio 40.000 hrvatskih dinara. Kuna je uvedena 1994. godine sa zamjenom za hrvatski dinar u odnosu 1:1000, te je nominalan iznos kredita zapravo bio 40 kuna u vrijeme kada tužba sudu još nije bila podnesena.

– Dvije rate kredita platio sam 1990. godine, no pitanje je da li ih je banka uračunala u dug. Dakle, početni iznos kredita od 40.000 dinara trebao je biti umanjen za dvije rate i iznosio je 32.000 dinara tj. 32 kune. Šokiran sam činjenicom da mi je zbog te 32 kune duga ugrožena egzistencija, a sve zbog toga što sam bio dio te zakonski vrlo problematične radnje zbog koje me nisu obavijestili o mom dugovanju, već se čekalo da dug naraste. Vjerujem da ću u ponovljenom sudskom postupku uspjeti dokazati da dug od 32 kune nikako na kraju ne može ispasti hiljadu puta veći, posebno jer nisam bio obaviješten da se protiv mene vodio spor – kaže Dušan Prstojević.

Banka bez pravog odgovora

Slatinska banka d.d. Slatina, kako stoji u njenom suhoparnom odgovoru na upit “Novosti”, “ima pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Slatini iz 2001. godine, kojom je dužnik Dušan Prstojević obvezan Banci isplatiti određenu novčanu tražbinu, koja Banci nije isplaćena, te se radi naplate te tražbine kod istog suda vodi ovršni postupak, koji je u tijeku”. Na naše pitanje zašto je Prstojević u njihovoj poslovnici lažno obaviješten o navodnom dugu od 40.000 njemačkih maraka, izravan odgovor nismo dobili.

“Gospodin Dušan Prstojević obratio se u travnju 2003. godine Banci putem svog odvjetnika prijedlogom za sklapanje nagodbe, koju je Banka prihvatila, ali do sklapanja nagodbe nije došlo iz nama nepoznatih razloga. Prošli tjedan, gospodin Prstojević se ponovo osobno javio u Banku i s pravnom službom Banke ponovo započeo razgovor o nagodbi. Razgovor nije finaliziran i trebao se nastaviti radi preciziranja novčanog iznosa nagodbe, ali i radi dogovora o načinu plaćanja, budući da gospodin Prstojević nije zaposlen i nije u mirovini, te zbog njegove izjave da bi se u nagodbu uključila njegova kćerka koja će se uskoro zaposliti, te bi ona isplatila nagodbeni iznos”, odgovor je Slatinske banke.

Mirna Jasić

Zajedničko komunalno poduzeće Krnjaka i Vojnića

Susjedi ujedinili snage

Zajedničko komunalno poduzeće u potpunosti zadovoljava zahtjeve obiju općina. Sve funkcionira i sadašnji sistem ne bi trebalo mijenjati, kaže načelnik Vojnića Branko Eremić

U posljednje vrijeme sve se češće postavlja pitanje ima li Hrvatska previše jedinica lokalne uprave i samouprave. Istovremeno, sve je više glasova da bi trebalo izvršiti reorganizaciju teritorijalnog ustroja Hrvatske. Pod time se uglavnom smatra da bi zbog racionalizacije sveukupnog poslovanja trebalo ugasiti više stotina jedinica lokalne samouprave. Druga varijanta je “lokalna globalizacija”. Da i ova varijanta može biti pozitivna, najbolje potvrđuje primjer zajedničkog komunalnog poduzeća Općina Vojnić i Krnjak.

– Zajedničko komunalno poduzeće od samog početka dobro radi. Svi ćemo u skoroj budućnosti morati ići na sve veću globalizaciju komunalnih poduzeća, ovo je samo osnovna stvar. Dogovorili smo se da komunalno poduzeće razvijamo samo na jednom, a ne na dva ili više mjesta. Naprosto, za to nemamo uslova. U Vojniću smo sredstvima USAID-a stekli gotovo sva sredstva za rad. Krnjak je i prije imao osnovu i tražio je uslugu od Vojnića – kaže načelnik Općine Vojnić Branko Eremić (SDP). Dodaje da je neminovno da obje općine budu osnivači i da obje lokalne samouprave brinu o tome. Poduzeće mora biti profitabilno i zajednički brinuti o građanima.

– Zajedničko komunalno poduzeće, čini mi se, u potpunosti zadovoljava zahtjeve obiju općina. Za sada sve funkcionira dobro i sadašnji sistem ne bi trebalo mijenjati – kaže Eremić.

Sa ovim se ocjenama slaže i Rade Kosanović, načelnik Krnjaka, a nije nevažno da u dvije općine vladaju SDP (Vojnić) i SDSS (Krnjak), što pokazuje da su zajednički interesi važniji od stranačkih. M. Cimeša


Proces povratka i dalje nadgleda UNHCR

Dosad 132.872 povratnika

Od 107 povratnika tokom 2010. godine na području odgovornosti UNHCR-ovog ureda u Kninu, 44 povratnika je svoj dom našlo na prostoru Kninsko-šibenske županije, 41 povratnik na prostoru Zadarske županije, 15 povratnika zabilježeno je u Ličko-senjskoj županiji, dok se samo sedmero povratnika vratilo u Splitsko-dalmatinsku županiju. U susjednoj Dubrovačko-neretvanskoj županiji nije ostvaren niti jedan povratak u prošloj godini.

Usporedbe radi, najveći povratak na prostoru koji obuhvaća UNHCR-ov ured u Kninu desio se 2000. godine, kada je zabilježeno 6.254 povratnika, dok se 2006. na taj prostor vratio 3.051 povratnik, nakon čega proces povratka naglo pada.

Po službenoj statistici UNHCR-a, ukupno se na taj prostor u 15 godina vratilo 47.199 povratnika. Međutim, znatan broj njih otišao je dalje trbuhom za kruhom. Prema podacima Vlade, u Hrvatsku se do sada vratilo 132.872 ljudi. UNHCR je 2007. godine proveo istraživanje temeljem kojeg je utvrđeno da se u zemlji zadržalo 54 posto povratnika, dok su se ostali uglavnom odlučili vratiti u zemlje azila, ali Hrvatsku redovito posjećuju. P. A.

Stogodnjak (69)

29. 7. – 5. 8. 1911: Općinsko vijeće u Korenici jednoglasno je zaključilo da se u općini koreničkoj počne odmah uredovati ćirilicom. Na prijedlog općinskog odbornika Jove Kuprešanina istu odluku donijelo je i Općinsko vijeće u Metku.

* Đuro Savić i Jovan Kockar, prvi autor pisma, a drugi odgovorni urednik radikalskog lista “Narodni prijatelj” u kojem je to pismo objavljeno, odlukom osječkog Sudbenog stola, morali su se javno ispričati političarima Vasi Muačeviću i Šandoru Popoviću zbog uvredljivog sadržaja kojim je to pismo obilovalo. Obojica su se morala potpisati pod izjavu u kojoj je stajalo: “Sadržane objede su neistinite, pa žalimo što smo te članke napisali i u štampu predali…” Uza sve to osuđeni su i da plate sudske troškove u iznosu od 500 kruna.

* Novine objavljuju da su “tri vrijedne Srpkinje – Dora Boškovićeva, Jelka Kosijerova i Darinka Medićeva – slušačice komercijalnoga tečaja za abiturijente srednjih škola i njima ravnih učilišta, koji je ove školske godine prvi put održan u zagrebačkoj Kraljevskoj trgovačkoj akademiji, položile zaključni ispit s odličnim uspjehom” i tako stekle pravo na zaposlenje u nekoj od komercijalnih ustanova.

* U Zagreb je iz Kragujevca doputovalo 15 svršenih učiteljskih pripravnica sa svojim nastavnicima. Posjetili su najvažnije prosvjetne ustanove u hrvatskom glavnom gradu, a zatim otputovali u Ljubljanu, također u obilazak sličnih slovenskih institucija.

* U Mogoriću, u Lici, u 66. godini umro je tamošnji paroh Petar Milojević, jedan od najpoznatiji ličkih sveštenih lica. Njegova dva sina – Jovan i Nikola – bili su također svećenici: prvi u Visuću, kod Udbine, a drugi u Novim Pavljanima, kod Bjelovara. Treći sin – Danilo – završio je učiteljsku školu, a četvrti – Mane – bio je zemljoposjednik.

* Zbog širenja kolere zagrebačko poglavarstvo ponovno je izdalo odredbu kojom sve putnike “koji prispiju za boravak na ovogradsko područje imadu svratištari, konačištari i privatnici bezodvlačno prijaviti redarstvenom povjereništvu za grad Zagreb, sa naznakom od kuda su došli…” Zdravstveno povjerenstvo uvelo je najstroži nadzor nad provedbom ovih odredaba, a prekršitelji su globljeni od 20 do 200 kruna, odnosno kažnjavani zatvorom od 2 do 14 dana.

Đorđe Ličina