U Splitu je uvik bilo masu kreativnih ljudi

Nedavno se u prodaji pojavio novi studijski album TBF-a “Pistaccio Metallic”, koji će  sigurno obilježiti ovu godinu. S članom grupe Sašom Antićem razgovaramo o tom albumu, o stanju stvari u Splitu i Hrvatskoj…

Albumom “Pistaccio Metallic” ponovno, na vaš specifičan način, pričate priču o društvu u kojem živimo. Kako biste opisali trenutno stanje u Hrvatskoj kada biste ga morali opisati nekom zalutalom inozemnom fureštu?

– Reka bi mu da smo u ovom trenutku društvo potrošača lažnog morala, bogato prirodom i siromašno duhom, koje potiče i održava poslušnike i glupane, a izvrsne ignorira ili tjera u svijet. Razlog tome je monopolizirano i malo tržište i sve će se to prominit kad uđemo u EU. I onda bi mu poklonija CD s kolekcijom pisama Ljube Stipišića i bocu “Dingača”.

Vrag na Prisavlju

U pjesmi “Vrag” govorite o tome kako bi to izgledalo da vrag odluči posjetiti Split. A što bi se dogodilo da vrag odluči posjetiti Zagreb?

– Prvo bi doša na HRT u liku Hloverke Novak Srzić i pogodija šporkom espadrilom Dijanu Čuljak Šelebaj u glavu dok ova vodi Dnevnik. Zatim bi ka neki poduzetnik Konzumu uvalija jeftina jaja, iz kojih bi se u frižideru za par dana izlegli mali crni bradati pilići s turbanima s petokrakama. Pa bi bana Jelačića pretvorija u Chucka Norrisa i pribacija reklamu T-Coma sa zgrade T-Coma na katedralu. “T” bi, naravno, pretvorija u križ… i onda bi otiša u Split.

Bilo je za očekivati da će te se dotaknuti i Keruma, no njega spominjete samo usput. Je li Kerum potaknuo kreativnost uspavanih umjetnika ili je samo pogoršao ionako teško stanje u umjetnosti?

– U Splitu je uvik bilo masu kreativnih ljudi i uvik je bilo inspiracije i poticaja. Što se tiče angažirane umjetnosti, ima i nje, al čini mi se da je danas splitska stvarnost toliko karikaturalna da je isparodirala samu sebe, pa pametan ostaje bez teksta. Govoriti o osjećaju za mjeru, lipo i opće dobro postaje subverzija koju su politika, konzumerizam i spektakl pojeli do te mjere da smo, evo, dočekali da Huljić piva pisme o “anarkizmu” i hašišu.

Koliko je danas teško biti kreativan i aktivan na polju umjetnosti u Splitu?

– Mislim da kreativni ljudi o tome ne razmišljaju, već jednostavno rade. Pogotovo danas kad nam je tehnologija dostupna više nego ikad. A također, u Splitu danas ima dovoljno prostora za pokazati svoj rad.

Dali ste otvorenu podršku predsjedniku Ivi Josipoviću tijekom njegove predsjedničke kampanje. Jeste li zadovoljni njegovim dosadašnjim mandatom i radom ili imate neke zamjerke?

– Mislim da je najbitnije da je civiliziran, artikuliran i skuliran lik, koji nam je stvarno potreban ka predsjednik u ovo vrime.

Bi li se članovi TBF-a angažirali u politici i tako pridonijeli napretku Splita i Hrvatske ili ćete se i dalje držati muzike kao medija za prenošenje svojih stavova?

– Ja se sigurno neću nikad angažirati u politici. Ne mislim da političko djelovanje uopće može donijeti napredak, osim za neke ljude za neko vrime. Napredak je stvar duha.

Dragan Lukić Luky nedavno je izabran za predsjednika udruge Dalmacija. Koliko je to, po vašem mišljenju, pametan potez za njega, a koliko za Dalmaciju?

– Podržavam svaki njihov javni istup i proglas i mogu reć da potpisujem svaku riječ. Mislim da su tu artikulirani stavovi i misli velikog dijela ljudi u Dalmaciji i to je već velika stvar i dobar početak za promjene koje, naravno, uvik kreću od pojedinca. Luky je uvik bija politički svjestan i ima društvenu senzibilnost, a po prirodi je praktičar i veliki radnik i ne iznenađuje me taj angažman. Osim toga, tu je i don Ivan Grubišić koji je sigurno najveći duhovni autoritet danas u Hrvatskoj.

Ne žalim previše izdavače

Što je najpotrebnije Dalmaciji da se pretvori u regiju poželjnu za život ne samo tamošnjih ljudi, veći i ostalih građana Hrvatske, pa i ljudi iz cijeloga svijeta?

– Ha-ha, pa Dalmacija već to je, znači treba se trudit pazit i održat bogatstvo koje ima i vratit bar dio one proizvodnje koju je imala, a koja je uništena od 1990-ih nadalje. Naravno, stvari su se globalno uvelike promijenile i kako stoje stvari, mogli bismo se ugušit u vlastitom smeću, tako da, najgrublje rečeno, treba stvorit politički mehanizam za ostvarivanje projekata pametnih, maštovitih i ekološki osviještenih ljudi.

Novim albumom TBF je dokazao da nema konkurenciju u današnjoj Hrvatskoj. Kako biste vi ocijenili stanje na domaćoj glazbenoj sceni?

– Mislim da je scena danas raznolika i bogata što se tiče izvođača, al bitnija stvar su klubovi i festivali kojih također ima i sve ih je više, a i medijski se danas svatko može dobro promovirati, uz malo mašte i volje.

Glazbena industrija, onakva kakvu smo je dosad poznavali, polako odumire. Diskografske kuće sve slabije posluju, publika sve manje kupuje albume, profit je zatro umjetnost… Kakva je budućnost glazbe kao umjetnosti?

– Ne bih se u potpunosti složio, glazba će uvik bit umjetnost. U različitim vremenima dominiraju različite emocije i različite metode izražavanja, glazba je danas puno dostupnija svima, kao i tehnologija i iskreno, ne žalim previše izdavače. U alternativnoj glazbi, koja može bit i jako popularna, npr. Arcade Fire, uvik ima odlične glazbe u kojoj je jako izražen taj osjećaj zasićenosti inzistiranjem na materijalnom. Ima tu i otuđenosti i melankolije i himnične bolećivosti i puno ljubavi ispod oklopa cinizma. A ako ćemo sudit po glazbi na televiziji, tamo je sve savršeno i svi su bogati i lijepi i izrezani od kartona.