Balkan prolaz

PENZIJA

Žali se Mirjana Marković, udovica predsjednika posljednje Jugoslavije i haškog optuženika Slobodana Miloševića, kako je dobila rješenje penzijskog fonda prema kome je ostvarila “pravo na invalidsku penziju svog pokojnog supruga”. Markovićeva, koja već godinama živi u Rusiji, žalila se na to rješenje jer, kako je istakla, njen bivši životni saputnik “nikada nije bio invalid, već direktor banke i prvi čovek države”.

Advokat Zdenko Tomanović, koji zastupa Markovićevu, pita se na osnovu čega je sporni invaliditet bio utvrđen, pošto je obrazloženje napisano u samo pet rečenica. “PIO fond nije uzeo u obzir ni činjenicu da je Milošević imao pravo na primanja bez obzira na to što je bio u Haškom tribunalu. Zakon, bez obzira na ideološki pristup Fonda, ipak, mora da se odnosi i na Slobodana Miloševića i njegovu porodicu, tvrdi advokat, ističući da prema zakonu Milošević ima pravo na predsjedničku penziju, a njegova porodica na procenat od nje. Porodica Milošević po drugi put potražuje predsjedničku penziju – prvi je zahtjev, koji je uputio lično Slobodan, Penzioni fond odbio uz obrazloženje da se čeka svršetak suđenja u Haškom tribunalu.

Rješenje koje je uručeno Mirjani Marković, prema tvrdnjama njenog pravnog zastupnika, u jednoj rečenici navodi da je Milošević imao 35, a u drugoj 28 godina staža, zbog čega mu je određena znatno manja penzija. Pitanje radnog staža je u slučaju Milošević ključno – naime, potpuno je nemoguće odrediti koliko je godina Slobodan Milošević proveo kao bankar, koliko kao predsjednik države, a koliko kao ratni zločinac.

PINK

Nemilosrdni sukob između TV Pinka i “Hrvatske”, kako je taj obračun predstavljen u regionalnim medijima, ne jenjava. U najnovijoj epizodi sapunice koja bi se komotno mogla zvati “Glup i gluplji”, srbijanski televizijski mogul i vlasnik Pinka Željko Mitrović najavio je “da će uvesti zabranu hrvatskih serija i spotova hrvatskih glazbenika”, dok srbijanski mediji pišu kako će iz rijetko imbecilne – stoga i neviđeno popularne – “humorističke” serije “Kursadžije” Mitrović ukloniti glumca Andriju Kovača samo “zato što ovaj glumi Hrvata Hrvoja”. Mitrović je u svoj križarski pohod na Hrvatsku krenuo jer mu je hrvatska Carina zaplijenila jahtu vrijednu desetak milijuna eura, a nakon što Mitrović nije želio platiti kaznu, najavljena je njena prodaja na dražbi.

Slučaj će, prijeti Mitrović, doći i do Suda za ljudska prava u Strasbourgu, dok na sve to hrvatska štampa strahuje od progona hrvatskih glazbenika sa Pinka, iz čega je, kako pišu, “sasvim jasno da će pretrpjeti znatnu novčanu štetu ako Mitrović ustraje u svome naumu”. Stvar je dodatno zakompliciralo i hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova, koje je najavilo da “pozorno prati cijeli slučaj”, te da će, “ukoliko nadležno tijelo u Srbiji promptno ne reagira, poduzeti diplomatske mjere”?! Sukob između tajkuna čija medijska imperija kontinuirano truje gledatelje , te “hrvatskih proizvoda” (čitaj: Agrokorova tunjevina K-plus, za koju na TV Pinku kažu “da nije ni za životinje”), najviše podsjeća na tuču cirkuskih frikova. U kojoj se istinski zabavljaju samo oni koji smatraju da su obje strane u “sukobu” – u pravu. Ko je jednom jeo K-plus tunjevinu ili gledao Pink, zna o čemu se radi.

PROMOCIJA

Srpska radikalna stranka, čijem se lideru Vojislavu Šešelju pred Haškim tribunalom sudi za ratne zločine, objavila je knjigu “ispovijesti” Milana Lukića, osuđenog ratnog zločinca koji čeka pravosnažnost kazne doživotne robije zbog ratnih zločina u Višegradu. U ratovima devedesetih godina, Milan Lukić, vođa paravojne formacije Beli Orlovi, koji je i u Srbiji osuđen na 20 godina zatvora zbog otmice i ubistva muslimana iz sela Sjeverin kod Priboja, za pripadnike Šešeljeve stranke i dalje je “heroj a ne zločinac”.

Zamenik “opravdano odsutnog” predsjednika radikala Dragan Todorović kaže da su te presude “prevara i obmana od strane Haškog tribunala”. Ne samo da niko zbog promocije knjige Lukićevih “ispovijesti”, osporavanja zločina i veličanja zločinca nije bio kažnjen, nego je i sama promocija održana u parohijskom domu Hrama Svetog Save u Beogradu. Crkva se o ovom skandalu nije zvanično oglasila. Srbijanska antropologinja Svetlana Slapšak smatra da je jasno na kojoj je SPC strani: “Najgore je od svega to što crkva podupire objavljivanje uspomena jednoga, do te mere zastrašujućega zločinca. Nije reč o brojevima, reč je o tipu surovosti koju je taj čovek izvodio, što je dokazano na sudu.”

OMARSKA

U Omarskoj kod Prijedora je u subotu obilježena 19. godišnjica od zatvaranja zloglasnog koncentracionog logora kroz koji je, prema podacima Haškog tribunala, prošlo više od 3000 ljudi, od kojih je skoro trećina ubijena u periodu maj-august 1992. Obilaskom prostora nekadašnjeg logora i odavanjem počasti stradalima, bivši logoraši, porodice i prijatelji ubijenih mirnom šetnjom su se prisjetili dešavanja iz 1992. i zločina koji su tamo počinjeni u tom periodu.

Ceremoniji je prisustvovalo oko 2.000 bivših logoraša, koji se u Prijedor i Kozarac navraćaju samo za vrijeme ljetnjih ferija i obljetnica masovnih zločina. Na centralnom događaju komemoracije čitana su imena logoraša koji su ubijeni u logoru ili na drugim lokacijama na području Prijedora. Tim povodom su ispred logora postavljeni izložba fotografija iz logora Omarska, Trnopolje i Keraterm, te dijelovi iz presuda Haškog tribunala i Suda BiH vezani za te događaje. Na mjestu gdje je nekad bila menza, u logoru, prikazan je prigodan film koji su zajedno uradila udruženja logoraša Kozarac i Prijedor 92 i Udruženje Izvor. Za zločine na području Prijedora, koji su vezani za logor Omarska i egzekucije koje su vršene na okolnim mjestima, izvršiocima je dosad izrečena ukupna kazna od 169 godina, a neki procesi na Sudu BiH još su u toku.

Neki od zločinaca već su odležali kazne, i danas slobodno žive u Prijedoru. Mnogi logorski čuvari i batinaši nikada nisu ni procesuirani. Udruženje Prijedorčanki “Izvor” je još prošle godine objavilo kompletan spisak imena isljednika koji su svakodnevno dolazili u Omarsku i provodili saslušanja, a koji su do sada bili sasvim zaobiđeni u utvrđivanju odgovornosti.

NOVINARI

Položaj novinara u Makedoniji se i dalje pogoršava. Zvanična statistika kaže da je u posljednjih nekoliko mjeseci u Makedoniji bez posla ostalo više od 400 novinara i medijskih radnika. Najnovija žrtva je predsjednica Nezavisnog sindikata novinara i medijskih radnika Makedonije Tamara Čausidis, koja je dobila otkaz u televiziji Alsat M, gdje je bila u stalnom radnom odnosu. Čausidisova je na konferenciji za novinare u Skoplju rekla da su je iz rukovodstva televizije informirali da je njen ugovor o radu prekinut i dodala da je, osim prijetnji koje je dobijala od televizije da zaćuti i da smanji svoje sindikalne aktivnosti, postojao navodni sporazum o otkazu sa njenim potpisom.

– Ovo predstavlja problem koji suspenduje sva radnička prava, a naknadno ću sudski dokazivati kako se našao moj potpis ispod sporazuma o otkazu. Radnici u Makedoniji se zloupotrebljavaju da stave potpis na svoj otkaz, pa ako ovakvo nešto može da se dogodi predsjedniku sindikata, šta ostaje za njegove članove, upozorila je Čausidisova, napominjući da je o ovome informisala Međunarodnu novinarsku federaciju.