Kapitalističko samoupravljanje, zašto ne razmisliti i o tome?

Plinio Cuccurin, poznat kao uspješan i vrlo bogati menadžer Tvornice duhana Rovinj, odnosno Adris grupe, odabrao je atipičan način ulaska u politiku. S jedne strane, nije se odlučio prikloniti niti jednoj postojećoj političkoj grupaciji, a s druge, nije registrirao klasičnu političku stranku već je, kroz udrugu građana Ladonja, koju je sam osnovao, s vremenom počeo penetrirati u politiku.

Dijeljenje na lijevo i desno za ovog Istrijana, s po majčinoj strani dubokim korijenima u Metkoviću, anakrono je i potpuno bespotrebno, a posebno u Hrvatskoj gdje je takva podjela, posebno u djelovanju dviju najjačih stranaka, HDZ-a i SDP-a, dovedena do apsurda. Istodobno, jasno mu je da i Ladonja u javnom djelovanju mora zauzeti neka konkretna stajališta.

– Neke bi se stvari danas trebale i podrazumijevati, a posebno kod nas pripadnika generacija rođenih poslije II. svjetskog rata i sasvim je jasno da je naše opredjeljenje antifašističko. Iako sam svjestan da u Hrvatskoj postoje i nisu zanemarive neke profašističke ili proustaške snage, suludo je danas uopće raspravljati o tim temama i stalno se takvim načinom i takvom retorikom vraćati u prošlost. Mi mislimo da je puno važnije govoriti o tome kako je situacija u kojoj se sada nalazimo rezultat neprihvatljivog ponašanja vladajućih struktura, vladajuće kaste, kako je volim nazivati, koja već 20 godina primjenjuje iste šablone upravljanja državom iako su se one nebrojeno puta pokazale krajnje neučinkovitima. Zdrava pamet, politička i ekonomska logika sugeriraju da se zemlja i društvo ne mogu izvesti iz krize na isti onaj način na koji su u tu krizu ušli, niti će nas iz nje izvući isti ljudi s istim ponašanjem koji su nas i doveli tu gdje jesmo, kaže Cuccurin.

Zajedničko vlasništvo

– No, da objasnim jesmo li hrvatska ili istarska opcija. Svakako smo hrvatska, ali sa snažnim regionalističkim identitetom i ciljem regionalizacije države. Mi jesmo krenuli ovdje iz Bala, iz Istre, ali nam je namjera ovaj naš način razmišljanja primjenjivati i na nacionalnoj razini. Konkretno, ovdje u Balama dokazali smo da smo u stanju provesti dijametralno suprotan i kudikamo uspješniji model upravljanja lokalnom zajednicom, model koji u svakom segmentu uključuje građane, koji je u svakom segmentu transparentan, ali ne tako da donesene odluke objavljujemo na internetu, već u svaku fazu uključujemo ljude i redovito ih pozivamo na javne rasprave, istaknuo je Cuccurin, spomenuti model približivši na primjeru kampa u Balama u kojemu smo vodili razgovor.

– Zemljište na kojem se nalazi kamp u vlasništvu je Općine, a hoćemo li ga dati u višegodišnji zakup ili ga prodati, građani Bala odlučili su na referendumu koji je prethodio sjednici Općinskog vijeća na kojemu je odluka donesena konsenzusom. Kao što se, uostalom, sve strateške odluke o razvoju Bala, posebno o održivom razvoju, donose konsenzusom. Politika nije djelatnost koja omogućava povlastice jednom čovjeku ili uskom krugu ljudi već doprinosi svima. Zato i smatram da je ovo društvo učinilo veliku nepravdu većini ljudi u trenutku kada je Hrvatska prelazila iz jednog društvenog i državnog uređenja u drugo jer su rijetki, koji su bili na izvoru informacija, iskoristili pogodan trenutak i snašli se u privatnom poduzetnštvo pa se obogatili, a ostali su ostali kratkih rukava. Da smo taj prijelaz bolje organizirali, postepeno i transparentnije gradili novo društvo, mnogi bi danas bolje živjeli.

– Govorim, dakle, o društvu jednakih, odnosno nejednakih šansi. Ali, da budem potpuno jasan. Vraćam se na ovaj kamp, na 250 hektara bogom danog zemljišta. U Hrvatskoj u pravilu lokalna samouprava to zemljište ili daje u koncesiju ili ga prodaje i tako puni budžet i, kao, svi su zadovoljni. Mi smo, potpuno obrnuto, omogućili svima da se njime okoriste. Dakle, osnovali smo trgovačko društvo i svim Baljanima koji su to željeli ponudili vlasništvo u toj firmi, odnosno u kampu. U startu smo ograničili učešće u vlasništvu na 50.000 kuna kako bi većina pod jednakim uvjetima mogla ući u vlasničku strukturu. Riješili smo tako pitanje i vlasništva, pa danas trgovačko društvo i kamp imaju 870 vlasnika, ali smo riješili i pitanje zapošljavanja i upravljanja. Prednost u zapošljavanju imaju stanovnici našeg mjesta, ali, isto tako, i upravljačku strukturu čini školovani kadar Bala. U redu, ako vi to nazivate kapitalističkim samoupravljanjem ja se slažem, ali zašto a priori odbacivati i nemale prednosti prošlog sustava u kojemu smo živjeli ako su se pokazale dobrima u praksi? A kada kažem da se takav model razvio ili se još uvijek razvija u Tirolu, u Norveškoj ili Toscani, više nema podsmijeha i pogrdnog ismijavanja samoupravljanjem, kaže Cuccurin.

Ne dugujem nikome

– Ljudi koji su shvatili da ne mogu preko noći profitirati i ostvariti svoje uske privatne interese. Tako zajedno stasamo u politici i počinjemo činiti jednu ovu strukturu ljudi koji će, nadam se, dati početak tom novom promišljanju javnog interesa i dobra. A u pravu ste i kada govorite o političkim oponentima. Kampanja koja se ovdje odvijala prije dvije godine pokazala je kako je bila riječ o najprljavijoj kampanji usmjerenoj na mene osobno i to zato što se pojavila, u punom smislu te riječi, nova opcija. Ali i zato što nisam osoba koja o nekome ovisi, koja nekome od moćnika nešto duguje, pa sam takav opasan. Da, istina je da sam se jednom Ivanu Jakovčiću, iako nije riječ samo o njemu, ustvari zamjerio samom činjenicom što sam se usudio krenuti u politiku i svoje ime staviti na izbornu listu. Ali, najvažnije je što moj sada vrlo izvjestan dolazak na vlast, danas u Istri, a u sutra možda i u Hrvatskoj, znači i radikalan zaokret u političkom ponašanju, u načinu stjecanja privilegija, načinima sklapanja poslova…, znači i prestanak prikrivanja prljavih poslova i svega onoga što je davno dozlogrdilo građanima. Prema tome, ne treba stvari tako pojednostaviti i reći da protiv sebe imam Ivana Jakovčića ili IDS. Ne, ja protiv sebe takvu politiku koja je dominantna u cijeloj Hrvatskoj. Brojni pojedinci koji me intimno podržavaju u strahu od gubitka poslova sklopljenih s javnim upravama, u strahu od osvete moćnika, boje se javno me poduprijeti ili mi se priključiti. Jakovčića sve manje ljudi shvaćaju ozbiljno, a osobno sam se, u radu u Županijskoj skupštini, uvjerio da njegov rad karakteriziraju površnost, nestručnost i oholost i građani to sve više uviđaju. Zbog svega toga Jakovčić i IDS, kada govore o meni, izgovaraju toliko laži i kleveta, a zadnje im je vrijeme omiljena uzrečica kako je Ladonja satelit HDZ-a što je, u najmanju ruku, smiješno i glupo.

– Da budem potpuno jasan, kada analizirate strukturu županijskih vijećnika Istarske županije ili gradskih i općinskih vijećnika u pojedinim istarskim jedinicama, dolazite do jednog zastrašujućeg zaključka: više od 50 posto vijećnika iz pozicije, vladajuće strukture su osobe koje su svojim privatnim poslovima vezane uz budžet županije, grada ili općine gdje su vijećnici. Oni, dakle, svoje egzistencije osiguravaju proračunskim novcima, javnim sredstvima građana. I to je jedan od rezultata IDS-a. Ali znam da je tako i u mnogim drugim županijama. Hrvatska je tako jedna birokratska država u kojoj vlada partitokracija, smatra Plinio Cuccurin čija politička ambicija, sam će reći, nema granica. Uvijek je, kaže, usredotočen na ono što radi tog trenutka, ali uvijek promišljajući budućnost. Spreman je na dvije opcije.

Ulazak u parlament

– Opcija B je neuspjeh Ladonje na predstojećim državnim izborima, a opcija A je ulazak u parlament. U ovoj optimističnijoj varijanti sklon sam vjerovanju da će na onim idućim parlamentarnim izborima politika Ladonje postati dominantna u čitavoj zemlji.  Znači, moj je krajnji cilj, a svjestan sam kako to nije moguće postići u kratkom vremenu, nova politika, novo društvo i nova Hrvatska, najavio je jedan od čelnih ljudi Adris grupe i TDR-a, tvrtki koje se godinama dovode u vezu organiziranim kriminalom i međunarodnim švercom cigareta zbog kojeg su već padale glave.

Cuccurin svoj politički aktivizam s poslovnom karijerom u Adris grupi nipošto ne želi dovoditi u pitanje u takvom kontekstu. Ali je svjestan da mnogi otvaraju takvo pitanje koje ga je, tvrdi, već koštalo boljih izbornih rezultata u Istri.

– Ali, raspravljajući o toj temi uvijek volim postaviti pitanje treba li meni, kao osobi koja slovi za jednog od bogatijih u Hrvatskoj, ulazak u politiku i silni trud koji ulažem kako bih ušao u Sabor u kojemu ću se, uzgred rečeno, odreći saborske plaće. Zar stvarno mislite da bih se, kao eventualna karika u nekakvom organiziranom kriminalu, toliko izložio javnosti i sav svoj stečeni ugled stavio na bubanj? Ili provocirao oponentne koji će jedva dočekati staviti mi na vrat cjelokupno pravosuđe ili policiju? Na svoj rad u TDR-u, odnosno Adrisu, apsolutno sam ponosan, nemam se čega sramiti niti što skrivati, a hoće li mi činjenica da radim u toj tvrtki biti neki teret i štetiti mom političkom angažmanu tek ćemo vidjeti. Prepuštam građanima da sami o tome prosuđuju, rekao je Cuccurin.

Njegova se politička stranka razlikuje od svih ostalih u Hrvatskoj i po činjenici da se u Ladonji provode predizbori  koji, ustvari, i definiraju konačne izborne liste. Temeljna je svrha predizbora omogućiti članovima da biraju, ali i da mogu biti birani.

Za privatizaciju najviše krivi tadašnji zastupnici

Cuccurin kaže da je hrvatski model privatizacije, za razliku od onoga Ante Markovića po kojemu je privatiziran i TDR, bio nepošten, ali da za to ne treba isključivog krivca tražiti u novopečenim bogatašima, odnosno tajkunima.

– Hrvatska je privatizacija izvedena prema izglasanim zakonima pa je mnogi i nazivaju legaliziranom pljačkom države. Međutim, više bih volio govoriti o tadašnjim saborskim zastupnicima koji su digli ruku za takav privatizacijski zakon. Ako ćemo već razgovarati na takav način i tražiti odgovornost, bilo bi jako dobro pogledati arhivsku snimku zasjedanja Sabora i precizno utvrditi koji su zastupnici glasali za taj zakon pa malo popričati s njima, objaviti im imena… A kada krivimo ljude koji su zakon provodili, primjenjivali ga u praksi, ustvari zaboravljamo srž problema, a to je Sabor. Dobro, vi tvrdite da se zna tko je o to vrijeme bio zakonodavna, izvršna i sudska vlast i vjerojatno ste u pravu, ali ja sam pravnik po struci i znam da su pretvorba i privatizacija realizirani na temelju zakona, a ne tek nečije volje. Prema tome, mislim da nije najbolje rješenje upirati prstom u one koji su primjenom zakona došli do nečega. Pa zakonodavac mu je to omogućio. A one koji su eventualno kršili propise, dakako, treba primjereno kazniti. Drugi je problem što se nikome ništa dogodilo nije, a nalazi revizije pretvorbe i privatizacije ukazuju da se zakon kršio na svakom koraku. Tu već pričamo o bolesnom sustavu, zaključio je Cuccurin.

Nisam želio biti jedini vlasnik “Novog lista”

Plinija Cuccurina nedavno se učestalo spominjalo kao mogućeg novog vlasnika riječkog “Novog lista”. Razgovora je, kaže, bilo, ali danas se takva transakcija čini nemogućom.

– Istina je da sam o “Novom listu” razgovarao pa mi je postavljeno i pitanje bih li kupio tu novinu. Odgovorio sam da bih i sudjelovao u takvom projektu, ali u koji bi se uključili riječki poduzetnici jer ne mislim da bi bilo pametno da, kao bogati Istrijan, budem jedini vlasnik riječkog lista. Moja je namjera bila okupiti deset ili dvadeset tamošnjih privrednika i ponuditi model po kojemu bi se jedan dio dionica “Novog lista” ponudio građanima Rijeke, drugi zaposlenicima novine. Sve pod uvjetom da je riječ o jednoj profitabilnoj investiciji. Međutim, sve je završilo na tim inicijalnim razgovorima i idejama i dalje od toga nije se išlo, a prvenstveno jer u Rijeci nisam vidio interesa za takav plan.