Svijetla strana fudbala

Svake godine banjalučki Festival kratkometražnog filma “Kratkofil” iznjedri neko novo lice, mladu nadu: lani je to bio Dane Komljen, a ove godine Igor Tešić, čije je “Treće poluvrijeme” dobilo nagradu za najbolji regionalni film. To je film o FK-u Rekreativo iz banjalučkog predgrađa Česma, ali i o fudbalu kakav dosad nije viđen: priča o odricanju, borbi, entuzijazmu, ljubavi, smijehu, u kojoj sudjeluju “obični” mladići i djevojke, ali i svjetske  medijske i sportske zvijezde koje su podržale klub – Alex Ferguson, Ruud Gullit, Ronald de Boer, Bora Milutinović, Nikola Karabatić…

– Momke sam znao površno, s njihovom sam pričom bio upoznat preko uglavnom  senzacionalističkih tekstova o poznatima koji za njih navijaju. Nije mi to bilo nešto specijalno zanimljivo. Dobro, zanimljivo je kad Alex Ferguson potpiše člansku kartu, no presudna je bila  njihova angažovanost u lokalnoj zajednici. Napravio sam film o fudbalu u kojem je najmanje fudbala. Najviše se priča o nekim stvarima koje smo svi zaboravili i zapostavili. Ideja mi je bila da pošaljem pravu poruku o stvarima koje su u našoj blizini, a kojih nekad nismo svjesni – kaže autor.

Imali su muda

Čime se to momci iz FK-a Rekreativo, koji igra u najnižoj mogućoj ligi, razlikuju od drugih?

– To su ljudi koji su stvarni ljubitelji fudbala. Kad pričam s njima, shvatim da o fudbalu nemam pojma. Oni fudbal osjećaju: svi su igrali kao klinci, ali ovdje uglavnom tatini sinovi prolaze, a talenti propadaju. Jedini sportski kolektiv u predgrađu Banjaluke bio je pred gašenjem i oni su imali dva izbora – ili da ga puste da se ugasi ili da pokušaju nešto promijeniti. Imali su muda, uzeli stvari u svoje ruke. Riješili su se dugova i počeli igrati fudbal, neki i poslije deset godina pauze, i dobro im ide. Ti su ljudi već u godinama, s viškom kila, ali i ogromnom željom, entuzijazmom… Svakoj utakmici pristupaju kao da se bore za pehar Lige šampiona. Daju pravu sliku šta sport treba biti: u njemu treba uživati, igrati srcem, s protivnikom se natjecati samo na terenu, a poslije popiti pivo.

Poznati su i po akcijama izvan terena, za dobrobit zajednice?

– Kad su od Ministarstva sporta i omladine dobili donaciju, napravili su igralište za djecu, tobogane, ljuljačke… Najbliži park za majke s malom djecom bio je udaljen 2,5 kilometra, a u  naselju nije bilo nijedne klupe. Sada imaju školicu fudbala, a u klupskim prostorijama planiraju otvoriti i omladinski kulturni centar. Djeca u naselju rijetko imaju priliku vidjeti stvari s druge strane, a priča o Rekreativu sušta je suprotnost svemu što postoji u modernom fudbalu. Ovdje se stvarno igra srcem.

Doista, u modernom je fudbalu sve podređeno novcu…

– To je najbolje prikazao Ken Loach u filmu “Looking for Eric”, u sceni razgovora između navijača Manchester Uniteda i United of Manchestera, kluba koji su osnovali navijači, gdje je pokazano da je fudbal danas samo novac, ostalo je u drugom planu. Fudbaleri više nisu heroji nacije, postali su potrošna roba koja ima svoju cijenu i vijek trajanja. Nema previše emocija, a to vidimo po odzivu i igri u reprezentacijama koje nemaju para.

Kod nas nema para ni u klubovima: nastao među radnicima, danas je fudbal produžena ruka politike, a okuplja i zavidan dio fašista i kriminalaca?

– Ja sam član “Lešinara”, navijam za Borac i aktivan sam na tribini od 1995. Bilo je tu negativnih stvari, ali većinom su navijači obični ljudi koji rade svoj posao. Neke tribine su otišle u ekstremizam koji ne opravdavam. Ima i dosta članova kriminalnih grupa, ali opet… Tribina je samo slika jednog društva, ništa drugo. Mene na tribini zovu ljevičarem, znaju moje političke stavove i to mi nitko ne uzima za zlo. Žao mi je što tu energiju i snagu još nismo iskoristili na pravi način, pokrenuli neke stvari s mrtve tačke…

Poput gradnje autoputa?

– I to je jedan od načina. Kad je protest poljoprivrednika, pa se policija zaleti da tuče jadne ratare, bilo bi logično da se nas 200 skupi i da stane na crtu. To bi imalo neki veći smisao. Zato sam i snimio ovaj film, jer imam priliku poslati poruku koju će čuti više ljudi. Većina na tribinama su obični ljudi s porodicama. Na tribini kojoj pripadam ljudi su obrazovaniji od prosjeka. Svi mi imamo svoje mane, svako ispoljava bijes na različite načine, ali ne znam nikoga od svojih drugara koji dođe kući i istuče ženu.

Solidarnost na tribinama

Kad je to navijačka kultura skrenula s puta? Potencira se da je to bila maksimirska utakmica između Dinama i Crvene zvezde. Slažete li se s tim?

– Ne smatram da je to prekretnica. To je bila samo jedna u nizu utakmica koje su neslavno završile. Igrala se u nezgodnom razdoblju, stvari su se počele kuhati na drugim mjestima, u poslaničkim foteljama, a ne na tribinama, jer uvijek odatle kreće. Navijači svaki dan vode neki rat. Subota je isto neki oblik rata, ne uvijek s policijom. I mediji su krivi, sve se napuše. U novinama je izašao podatak o broju krivičnih i prekršajnih prijava protiv pripadnika Centra javne bezbjednosti Banjaluka, ima oko 700 prijava, toliko ne dobiju sve navijačke grupe u BIH-u cijele godine. Nitko neće reći da su svi policajci loši, no kad se desi eksces na stadionu,  kažu da su svi navijači krivi. Mislim da je generalizacija glavni problem. Ima 1.001 stvar koja ne štima na tribinama, ali onaj koji nije išao na utakmice, ne zna šta je dijeljenje sendviča na 15 ljudi, ne zna šta je solidarnost. U vrijeme kad mi država ne daje nikakvu podršku, mogu računati na pomoć i kad se selim, i kad gradim kuću, i kad je frka, i kad je nešto dobro. Imam ljude na koje mogu računati.

Da rezimiramo: FK Rekreativo je sve popularniji, pristiže i neki novac. Mislite li da bi to moglo ugroziti klub, iskvariti ga?

– Novac ne kvari ljude, samo pokazuje kakvi su. Nitko od njih to ne smatra svojim poslom nego samo hobijem, pa do toga neće doći. Dok god to tako bude funkcioniralo, neće se ništa izmijeniti. Napravili su velik korak naprijed. Predsjednik skupštine Rekreativa uspio je dobiti dovoljan broj glasova za ulazak u mjesnu zajednicu. Sad je tu, u jednoj ćeliji sistema. A kad u nju uđeš, imaš mogućnost podrivati je iznutra i usmjeravati ostale elemente da rade prave stvari, a ne da gledaju samo svoj interes.