Antifašistička tradicija

Student prava na Zagrebačkom sveučilištu Krste Ljubičić ubijen je u Zagrebu, u proljeće 1937. godine, pred studentskim domom u kome je živio, zbog svojih antifašističkih uvjerenja. Ubili su ga frankovci zbog toga što je na studentskim tribinama koje su u to vrijeme organizovane zastupao jasan antifašistički stav.

Žrtve fašizma

Krste Ljubičić, rođen 1915. godine, Hrvat po nacionalnosti, prva je žrtva fašizma na Zagrebačkom sveučilištu. U Kninu i Zagrebu ulice su nosile njegovo ime. U Zagrebu je imao spomenik, nedaleko od mjesta gdje je ubijen, a u Kninu je imao spomen-bistu u gradskom parku. Danas ni u Kninu ni u Zagrebu ne postoje ulice sa njegovim imenom. Ostao je samo spomenik u Zagrebu koji je zapušten i sa koga su otpala slova.

Gojko Bjedov, Krstin vršnjak i saigrač, bio je student Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu. Otišao je 1937. godine kao dobrovoljac u Španiju da se bori na strani republikanaca i poginuo je kao borac internacionalnih snaga. Ulica sa njegovim imenom u Kninu više ne postoji, a ni bista koja je nekada stajala u gradskom parku.

Iste 1915. godine u Ljubljani je rođen Ljubomir Ljubo Šercer, koji je u Knin stigao 1938. kao poručnik kraljevske vojske i pristupio NK “Dinari”. Odigrao je posljednju utakmicu za “Dinaru” u Drvaru, protiv “Uvca”, u jesen 1940. godine. Nakon aprilskog rata, pristupio je Osvobodilnoj fronti u Sloveniji. Italijanski okupatori zarobili su ga u novembru 1941. godine, a u decembru iste godine je strijeljan sa još 16 saboraca. Ljubo Šercer jedan je od prvih proglašenih narodnih heroja u Titovoj Jugoslaviji.

Duško Damjanović, talentovan i vrlo svestran mladić, igrač i violinista u “Dinarinom” klupskom orkestru, poginuo je kao partizan u februaru 1943. godine. Kao antifašistički borci poginuli su još igrači Petar Krvavica, Draško Sinobad i Branko Nonković. Kao prvoborac protiv fašizma i okupacije borio se i Miro Tilić, a kasnije i mnogi drugi.

O “Dinarinoj” antifašističkoj tradiciji vrlo je inspirativno znao pričati Jug Grizelj, bard jugoslovenskog novinarstva, također nekada igrač “Dinare” i partizanski borac.

Prvak Dalmatinske zone

Početkom 1945. godine obnovljen je rad NK “Dinara”. Odigrana je i prva utakmica protiv Šeste brigade NOVJ-a u Benkovcu. Za obnavljanje rada naročite zasluge ima Sveto Škobalj, jedna od “Dinarinih” legendi.

Od 1946. “Dinara” se takmiči u okviru splitskog podsaveza, što je bio treći rang takmičenja. U tom rangu NK “Dinara” je veoma uspješna, naročito u periodu između 1948. i 1953. U jakoj konkurenciji, gdje su igrali “Zmaj” iz Makarske, “Neretva” iz Metkovića i “Jug” iz Dubrovnika, Dinara je tri puta u pet sezona bila prvak Dalmatinske zone. Istovremeno, 1948. dospjela je u završnicu Kupa “Maršala Tita”, gdje je ispala igrajući u gostima protiv riječkog “Kvarnera”, današnje “Rijeke”, tadašnjeg saveznog drugoligaša.

Nakon što je “Dinara” u sezoni 1948/1949. nadmoćno osvojila prvenstvo u Dalmatinskoj zoni, trebala je prema pravilima da se direktno plasira u Hrvatsku ligu. Međutim, Nogometni savez Hrvatske je tada osporio taj plasman i zatražio kvalifikacije. U klubu nastaje opšta depresija. Neki od vrlo bitnih igrača tada prestaju igrati za “Dinaru”, a nekolicina njih odlazi na studije i tamo se angažuju u drugim klubovima. U toj ekipi je bilo mnogo odličnih igrača, mada je opšte mišljenje da je poseban ton “Dinarinoj” igri davao Sveto Škobalj.

Taj period su karakterisale česte promjene sistema takmičenja. Tako je sistem promijenjen u sezoni 1952/53, pa se igralo takmičenje, odnosno liga Nogometnog podsaveza Split. Liga je imala dvije grupe. Takav sistem se održao sve do 1959. U prvoj sezoni koju je odigrala u tom sistemu, 1952/53, “Dinara” je bila prvak svoje grupe i plasirala se u finalni dio takmičenja za titulu prvaka Dalmacije, ali je zahvaljujući rezultatima ostvarenim protiv trećeg takmaca, “Zmaja” iz Makarske, prvo mjesto i plasman u viši rang osvojio NK “Split”.

Kasnije, kroz pedesete godine, “Dinara” nije imala naročito zapažene rezultate, jer je došlo, pored ostaloga, i do smjene generacija, a značajan faktor u tome predstavljala je činjenica da je velik broj igrača, taman po ulasku u prvi tim, odlazio na studije u Beograd ili Zagreb.

Godine 1959. opet dolazi do promjene sistema takmičenja. Pređašnja liga Nogometnog podsaveza Split, odnosno sam Nogometni podsavez transformisao se na tri podsaveza. Pored Nogometnog podsaveza Split, stvoreni su Nogometni podsavez Šibenik i Nogometni podsavez Zadar. Organizovane su tri lige umjesto jedne. Poslije odigrane sezone prolazilo se kroz kvalifikacije. Najbolje ekipe u te tri lige stvarale su mogućnost da učestvuju u daljnjim kvalifikacijama za Drugu saveznu ligu.

Na pragu Druge lige

NK “Dinara” je u ligi šibenskog podsaveza osvojila ubjedljivo prvo mjesto, bez ijednoga poraza. U kvalifikacijama za prvaka Dalmacije i nastavak kvalifikacija za Drugu saveznu ligu igrala je sa NK “Zadrom” i NK “Dalmatincem” iz Splita, prvacima zadarskog i splitskog podsaveza. Pobjednik kvalifikacione grupe bio je “Dalmatinac”.

“Dinara” je nekoliko puta bila na pragu Druge savezne lige. Posljednji put u sezoni 1985/86, kada je ispala u kvalifikacijama od BSK-a iz Slavonskog Broda, nakon 0:0 u Kninu i 0:1 u Slavonskom Brodu.

Prvu službenu, takmičarsku utakmicu sa splitskim “Hajdukom” “Dinara” je odigrala 12. oktobra 1966. Igralo se polufinale Kupa “Maršala Tita” za Dalmaciju. Ta utakmica je imala izuzetno dramatičan tok, a gledalo ju je više od 5.000 ljudi. Nije bilo mjesta na zidu, drveću i okolnim zgradama u blizini staroga igrališta, a da nije bilo načičkano ljudima.

“Dinara” je prvo poluvrijeme vodila 2:0 golovima Đorđa Bjegovića i Mirka Šmuca, ali je u drugom poluvremenu “Hajduk” stisnuo i smanjio rezultat preko Ferića. Zatim je uslijedio jedanaesterac za “Hajduk” nakon što je Ljubo Marić odigrao rukom u svom šesnaestercu, pa je Folić izjednačio, da bi Ferić u samom finišu donio “Hajduku” pobjedu od 3:2. Te godine je “Hajduk” osvojio Kup, a moglo mu se dogoditi da u Kninu ispadne.

“Dinara” je u Kupu “Maršala Tita” imala najveći uspjeh 1986. kada je odigrala 1/16 finala. Ispala je od tadašnjeg drugoligaša, dubrovačkog GOŠK-a, i to poslije izvođenja penala. Tu utakmicu u Kninu je gledalo više od 5.000 ljudi.

(Kraj petog dijela)