Šprajcova igra va bank

Bogami je Šprajc odlučio da im se krvi napije! Pohvalio se kako je prije šest mjeseci najavio možebitni kazneni proces protiv pravne osobe zvane HDZ, lijepo najavio da će im na Trg žrtava fašizma uskoro doći listonoša s pozivnicom za Uskok… Pa kom opanci, kom obojci

HRVATSKA – IZRAEL

“Lopta mora biti brza, pasovi moraju biti protočni, a svaki naš igrač mora imati rješenje”, sukomentira Igor Štimac dvoboj Hrvatske i Izraela. Rješenja koja nudi stvarno su lucidna i za njih morate biti znalac. “Prostor treba koristiti za udarac prema vratima”; “Dudu, to je ono što nama treba, igrač koji, kad se nađe u ovakvoj situaciji, rješava utakmicu.”

Bivši branič dao je fantastičan dokaz demokracije. Tako, naime, i baba Lončaruša može komentirati nogomet. Ili pisati scenarije za Alana Forda. “Hrvatska momčad mora dati barem jedan zgoditak više od Izraelaca da bi pobijedila”; “Rezultat od 2:1 ne prikazuje dobro stanje na terenu, ustvari je jedan jedan, a onaj drugi gol smo mi mogli dati kao i oni…”; “Ako želite pobijediti ne smijete izgubiti”; “Izgubljeni dobitak dobiveni je gubitak”; “Moja djevojka nikad ne kasni, jer čim zakasni više nije moja djevojka”…

Bez takvih orijentira u vremenu, prostoru i okruženju gledatelj TV prijenosa bio bi načisto izgubljen, pa možemo izraziti sreću i zadovoljstvo jer HTV plaća takve troškove koji će mu prikratiti put prema ropotarnici historije.

DNEVNIK 3

Besmislen kandidat izabran stoti put na besmislenu poziciju u besmislenoj ustanovi – eto, tako možemo prokomentirati izbor Nadana Vidoševića na čelnu poziciju takozvanog HGK-a, koji nije ni hrvatski ni gospodarski ni komora, nego je više nalik na kamoru. Hrvatskoj je sve gore, privreda je sve lošija, ali njemu ide kao po loju. Taj zlatousti, narcisoidni, beskičmeni tip, najsavršeniji primjerak svoje kaste, kao jedini argument postojanja predmetne ustanove navodi činjenicu da su smanjili davanja koja poduzeća moraju platiti da bi bila učlanjena u Kamoru, u kojoj nikad ne bi bila ni mukte, da ne moraju. Ali ima boga. Pa mogao nam je biti i predsjednik države. Ostap Bender naših dana, intervju-brbljarija u Dnevniku 3, namjerio se junak na junaka, to je taj momak; stoga samo začepili nos i digli mu ovaj mali kritičarski spomenik exegi monumentum, od mjedi trajniji.

DNEVNIK NOVE TV

Odličan izvještaj Sofije Preljvukić s press-konferencije Jadranke Kosor: bez komentara dane su sve činjenice, koje su bolji komentar od ikakvog komentara. Jadranka Kosor, pored živog Bajsa, promovira rezultate turističke sezone u Splitu i dolazi na odličnu ideju. Da joj se, jer je turizam imao rast od šest posto – uglavnom zaslugom njene malenkosti – varijabilni dio plaće  daje iz Ministarstva turizma. To je prvi put da neki dužnosnik veže ideju dobivanja plaće uz rezultate rada. Jako lijepo, ali bilo bi još ljepše da premijerka veže svoju plaću uz plaću radnika Vinarije Pelješac (nisu je dobili 13 mjeseci), Spačve ili neke slične tvrtke, no dobro, pravac je ispravan.

Premijerka izlaže rezultate i potom nema pitanja. Zabranjeno. Što će pitanja, nisi ljudi ništa pitali ni Sanadera, pa što bi nju. Kako kaže stari maher Tocqueville: “Stupanj sklonosti apsolutnoj vladavini proporcionalan je stupnju prezira prema vlastitoj zemlji.” Ništa točnije! Sanader je Hrvatsku prezirao apsolutno – nije tu bilo ni pitanja ni potpitanja – podjednako je prezire i Jadranka (s takvim kapacitetima doći na ideju da se bude vladar, hej, za to treba prezira!), a kakav je prema medijima vjerojatni budući premijer Milanović, ni tu se kruha ne bumo najeli. Sve su to odlični kandidati za dalaj lamu, mongolskog kana ili kakvu sličnu funkciju, ali ne za demokratski izabranog premijera male ponosne zemlje na brdovitom Mediteranu, kojoj treba skroman upravitelj za stečaj s preustrojem.

LARIN IZBOR

Nekoliko anketa potvrđuje ocjenu koju smo iznijeli na ovim stranicama: “Larin izbor” tržišni je favorit u jesenjoj gigantomahiji hrvatskih komercijalnih televizija. Formula se čini jednostavnom, ali nije je baš tako lako izvesti. Vizualni prosede skinut je u značajnoj mjeri od “Tisuću i jedne noći”, i hrvatski je proizvod od turskog uzora slabiji taman toliko koliko je producent financijski tanji. Hrvatska nema 80 milijuna ljudi, 12-postotnu stopu rasta kao zaostali balkanoidni Turci, pa ne može izdvojiti milijune po epizodi serije. No, uloženi novac rezultirao je odličnim proizvodom, value for many. Izbor glumaca teško je mogao biti bolji: čini se da serijom zasad dominira negativka Ecija Ojdanić, no ni dvoje glavnih glumaca nisu loši – čovjek bi ih na ranu privio, mada je lik Ivana Hercega smušenjak. Ono što seriji najviše daje “turski štih” je, sada je to jasno, glazba Tončija Huljića, koja prati dramske silnice matematički precizno, melodramatski snažno, za milijunsku publiku kućanica idealno sugestivno i upravo prema turskom receptu.

VRUĆ VETAR

Barry Lyndon, istoimeni lik iz romana Williama Makepeacea Thackerayja, kaže kako su “one osobine koje ljude nezadrživo vuku prema vrhu najčešće iste one koje ih nezaustavljivo ruše prema dnu”. Nikada ni jedan lik jugoslavenske dramske produkcije nije tako savršeno i sveobuhvatno objedinio sve karakterne osobine koje su socijalističku Jugoslaviju digle u zvijezde, a odmah potom strovalile u blato. Borivoje Šurdilović Šurda je lik simboličke snage Švejka, Don Quijotea, Nikoletine Bursaća, Petrice Kerempuha: on je nacionalni tip u jednom.

Šurda je šarmantni, ležerni, uglavnom dobroćudni Jugoslaven (ili Srbin), koji u deset epizoda “Vrućeg vetra” traga za vlastitim profesionalnim identitetom. On je taksist koji uzima samo one klijente koji mu se dopadaju; brijač koji prilegne čim mu padne tlak, pa mora popiti kavu; perač pasa koji napušta posao jer mrzi gazde homoseksualce… Ukratko, jedno nemoguće, razmaženo umjetničko biće koje ne može raditi ništa što ga ne čini istinski sretnim. On je potpuna suprotnost “protestantskoj etici i duhu kapitalizma”; barbarogenij novog kova, koji u desetoj epizodi – “Šampion” – otkrije da je sjajan frizer, pa postane megazvijezda, što, dakako, proslavlja plešući uz svoju omiljenu glazbu, ekstatični sirtaki (“Grk Zorba”), jednu od najhedonističkijih melodija koju je ikad stvorio ljudski rod…

Pošto to tako u životu ne ide, Jugoslavija je, dakako, propala, jer uz takve taksiste, konobare, brijače, političare – ukratko, “pjesnike svog života” (Stefan Zweig) – ni jedna država ne može opstati. Grčka, čiji mentalitet sjajno ilustrira sirtaki, također propada, dok zemlje sjevera, manje naklonjene individualnom razvoju, upravo izlaze iz krize.

No dobro. Valja u toj priči o “Vrućem vetru” spomenuti dvojicu Hrvata: stvarnog autora serije, velikog scenaristu Sinišu Pavića (sinjski kadar) koji je napisao antologijsko djelo, i pjevača Olivera Dragojevića, koji je u ovoj seriji otpjevao briljantnu skladbu Vojkana Borisavljevića “A sad adio” (tekst Filip Beli). Oliver javno više nigdje ne pjeva “A sad adio” jer ga je rat jako potresao. Kako bi rekao Stjepan Mesić, “to je stvarno jedan divan čovjek”.

DNEVNIK ZORANA ŠPRAJCA

Bogami je Šprajc odlučio da im se krvi napije! Pohvalio se kako je prije šest mjeseci najavio možebitni kazneni proces protiv pravne osobe zvane Hrvatska demokratska zajednica, lijepo najavio da će im na Trg žrtava fašizma uskoro doći listonoša s pozivnicom za Uskok i tako dalje i tomu slično, sve kako bog zapovijeda. Takve tonove na televiziji nismo čuli od 1989. i 1990. godine.

Zoran Šprajc odlučio je igrati va banque; to je u posljednje vrijeme u Hrvatskoj vrlo popularna društvena igra koju rado igraju pripadnici društvene elite. Lijepo stavite sve na jednu kartu, zažmirite, čekate da se kolo sreće okrene i s nadom u dobar ishod čekate rezultat.

Premijerka radi isto to. Na optužbe Borke Pavošević da je za njene izborne kampanje sprženo 12 milijuna kuna ilegalne gotovine, zamrznula je facijalne mišiće, smrznula glasnice i rekla neka lopovi idu u zatvor. Ako nam je dopušteno komentirati, lopta mora biti brza, pasovi moraju biti protočni, a svaki igrač mora imati rješenje. Pa kom opanci, kom obojci. Šprajc teško može izgubiti ovu igru, jer bi ga suspenzija danas učinila idealnim glavnim urednikom ili generalnim direktorom HTV-a sutra.