Uneređivačka politika

Jadranka Kosor nazvala je prije nekoliko dana telefonski Ninoslava Pavića i zatražila da “Slobodna Dalmacija” bar na neko vrijeme prestane o njoj pisati negativno, kako “Novostima” dojavljuju pouzdanici iz blizine samog vrha Europapres holdinga.

Negativno u ovom slučaju znači vjerodostojno; tajna intervencija bila je konkretno potaknuta, dakle, člankom Anite Belak-Krile objavljenim 7. rujna, u kojem je premijerkina aktualna priča o “crvenoj opasnosti” uoči predstojećih izbora stavljena u kontekst njezine ne tako davne, a veoma smjerne i dugovječne komunističko-partijske prošlosti.

Vlasnik EPH-a izašao joj je u susret, naravski, pa su otada iz novina u pripremi izbačena čak tri gotova teksta, radovi novinara “Slobodne Dalmacije” iz splitske redakcije i zagrebačkog dopisništva: Ivice Ivaniševića, Frenkija Laušića i Sandra Poguca. Sva tri članka kritički su razmatrala premijerkine i HDZ-ove aktivnosti, što je – prema ocjeni potonjih krugova, s obzirom na ciljanu publiku – veoma štetno po reputaciju HDZ-a u četiri najjužnije hrvatske županije…

Poslovično sluganstvo

Glavni urednik splitskog dnevnika Krunoslav Kljaković, kao i njegov zamjenik Robert Žaja, navodno su pojedinim svojim kolegama u Splitu osobno potvrdili da je rezon višeg interesa ovom zgodom potegnut upravo s relacije Kosor-Pavić.

“Slobodna Dalmacija” tako potvrđuje svoj višegodišnji status novina u osnovi sluganskih prema uzurpiranim političkim i ekonomskim centrima moći, koji poslovično stoje u direktnoj interesnoj vezi s Ninoslavom Pavićem. Taj medijski veleposjednik preuzeo je vlasništvo nad splitskim dnevnikom prije šest godina, uz odsudnu pomoć tadašnjeg premijera Ive Sanadera, da bi od toga lista – uz čitavu seriju nezakonitosti o kojima smo izdašno pisali – načinio medijsko ruglo s dodanim kompleksom manje vrijednosti u odnosu na, recimo, “Jutarnji list” kao udarnu iglu koncerna. Pa, uočimo samo kako je “Jutarnji” sladostrasno-senzacionalistički od “Večernjeg lista” preuzeo najnoviju financijsku aferu za vratom Jadranke Kosor, neopterećen odgovornošću izvornog pronalazača…

Izlišno je sada nabrajati i razglabati sve manevre EPH-a u odnosu na političku vlast u pojedinim trenucima, a zbog toga što je laviranja u ovom ili onom smjeru bilo podosta u posljednjem desetljeću i pol: zapravo je Pavić najčešće i sjedio na minimalno dvije stolice, favorizirajući jednu te akontirajući drugu za svaki slučaj. Stalna samo mijena jest, u tom svijetu neprestane prilagodbe živom tržištu političkih i financijskih kredita. Štoviše, čak i odnos spram nekog izrazitog protežea nerijetko se u Pavićevoj kući znao aranžirati u vidu maženja na prednjim stranicama, u vučnome informativnom bloku, i simultanoga gaženja po nosećim kolumnama sa zadržanim prividom autorske slobode.

Malo tko u međuvremenu nije shvatio da je takva podrška, čak i kad se doima ultimativnom poput krvnog saveza, krajnje varljiva i uvjetna. Kljakovićev prethodnik za uredničkim pultom “Slobodne Dalmacije”, sadašnji član njene uprave Zoran Krželj, neuvijeno se pred najbližim suradnicima hvalisao – izravnim Sanaderovim telefonskim pozivima radi korigiranja tzv. uređivačke politike… Ne treba ponavljati gradivo iz tekućeg postsanaderovskog razdoblja; gotovo odmah su dotadašnjeg premijera u “Slobodnoj” i generalno EPH-u uzeli doslovce rasturati. Ali, obratimo pažnju na predizborni stav najvećeg hrvatskog medijskog koncerna prema Jadranki Kosor, i ne dajmo se smesti njegovom kritikom Vladine ekonomske politike garniranom zahtjevima za drastičnim budžetskim rezovima.

Jakovčićevo likovanje

Hrvatsku premijerku doista ne krasi agresivna, izravna sugestivnost jednog Sanadera, kojom je hipnotizirao i do ganuća dovodio razne potrošne mediokritete s nižih operativnih razina, pa se Jadranka Kosor utječe isključivo kontaktu s Pavićem. Ipak, ona to poduzima zbog jedne važne činjenice koja se tiče Nina Pavića lično, a ne samo zbog njezinih karakternih odlika. Da bismo ilustrirali te samo naoko zakučaste motive, poslužit će digresija s istarskim županom Ivanom Jakovčićem u glavnoj ulozi. On se, kao što je poznato, u posljednje vrijeme već i ritualno izruguje novinaru Zoranu Angeleskom koji je dobio otkaz u pulskom dnevniku “Glas Istre”.

Angeleski je nastradao zato što je godinama dosljedno pisao o sumnjivim poslima Jakovčića, svakako vodećeg istarskog moćnika, a čiji je dužnik i Albert Fađan, vlasnik “Glasa Istre”. Jakovčićevo likovanje nad udesom neposlušnog novinara, poduzeto ujedno kao školska demonstracija naglo revitalizirane sile, međutim, zanimljivo se poklapa s momentom u kojem istarski župan i predsjednik IDS-a okreće leđa matičnoj mu predizbornoj koaliciji sa SDP-om, HNS-om i HSU-om, te odnosi basnoslovni projekt Brijuni rivijera pred noge premijerki i HDZ-u. Taj zaokret bilo je teško objasniti isključivo urgentnim poslovnim razlozima izvjesnih poduzetnika.

I dok Ivan Nino Jakovčić diskretno ugovara završne detalje biznisa s američkim partnerom kojeg je onomad predstavio spektakularnom izmišljotinom o otvaranju Gugenhajma u Istri – pokazalo se da u centrali toga lanca muzeja nemaju pojma o blagovijesti – kažimo naposljetku da se radilo o itekako razložnoj trgovini, nipošto tek iz kuta premijerke koja istiskuje SDP iz kadra. Jer, sam Jakovčić ima toliko putra na glavi, npr. iz suradnje s Hipo bankom, da od njegove mase ne može lako koračati uspravno i bez straha da će biti primijećen. Ne dok premijerka traži nove predizborne kapitalce za odstrel u svojoj dičnoj antikorupcijskoj kampanji.

Remetilački zadah

Egzemplar te vrste nije nužno u stranačko-opozicijskim redovima; Ninoslav Pavić savršeno je svjestan da se o inkriminacijama na njegov račun govori ne manje negoli o Jakovčićevim, a možda i više. Premda se izdanja EPH-a rutinerski otvaraju prema pretpostavljenim budućim vlastodršcima iz današnje opozicije, svježinu idile remeti zadah ranijeg evidentno kvarnog ponašanja i neprebolna slutnja kaznenog progona. Stoga Ninoslav Nino Pavić, kao i Ivan Nino Jakovčić, naime, gorljivo nastoje uninati Jadranku Kosor i otkupiti sigurnost do izbora, a kasnije će već prodisati… Na njihovoj strani u biti su i Josipović i Milanović i Bajić.

Svi oni duboko proživljavaju smisao onoga što je ovog tjedna rekla Jadranka Kosor povodom svjedočenja bivše HDZ-ove blagajnice o prljavom novcu za njezinu predsjedničku kampanju: ta nije se valjda u antikorupcijsku borbu upustila da bi na kraju došla do same sebe. Nego da bi – znamo poantu – sebe zaobišla.

U svijetu neposredne medijske proizvodnje, otkud smo i krenuli, stvari u prosjeku stoje tako da novine i novinari figuriraju za korist gole transmisije privatnog interesa ispred urokljivih očiju javnosti. Uglavnom, ili razbojnicima faktički pomažete da ostanu šakom na plijenu i guzicom na slobodi, dakle, ili skončate kao bivši novinar “Glasa Istre” Zoran Angeleski.