Dok se ovce šišaju, poslanici bleje
Jednoglasnim dogovorom poslanika oko povećanja primanja Skupština Crne Gore još je jednom potvrdila da nema razumijevanja za aktuelnu ekonomsku situaciju u državi i da, kada su lični interesi u pitanju, postoji apsolutni konsenzus među poslanicima svih partija. Odluka da se prevelike zarade poslanika dodatno povećaju svakako je prst u oko svakom radniku koji štrajkom i protestima pokušava da dobije ono što je davno zaradio, kao i svima onima koji rade za deset puta manju novčanu naknadu.
Briga za sopstveni džep
Iz navedenog proizilazi da parlamentarci daju sebi za pravo mjesečne bonuse u visini dviju prosječnih crnogorskih plata (jedna je u 2010. iznosila 479 eura). Poslanici su, naime, sebi obezbijedili dodatne mjesečne prihode od 958 eura, pored poslaničke plate koja već prelazi 1.350 eura. Tako će prosječna poslanička plata, s bonusima i drugim naknadama, iznositi od 2.300 eura naviše, tj. biće gotovo pet puta veća od prosječne zarade u Crnoj Gori.
Nema sumnje da povećanje zarada poslanika neće dovesti do porasta kvaliteta njihova rada, jer onoliko koliko oni rade, nije ni za prosječnu platu. Upravo u trenutku kada je prosječna plata u Crnoj Gori u opadanju i kada je kriza zahvatila sve sfere društva, poslanici misle isključivo na sopstveni džep.
– Moramo se navići da više nema prostora za pregovore o povećanju plata od deset, 20 ili 30 odsto ili penzija za deset odsto – izjavio je premijer Igor Lukšić za beogradski nedjeljnik “Novi magazin”, ne pominjući u toj grupi i poslanike.
Jedina razumna reakcija na cijelu priču ekonomskoga kolapsa u Crnoj Gori je performans Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). Performans pod nazivom “Ošišaj me” izveden je ispred zgrade parlamenta u Podgorici, a zapravo je izraz nezadovoljstva zbog neprimjerenih zahtjeva parlamentarca: zvijezda predstave ovca je pod imenom Miška, a simbolika je jasna.
Ovce su za šišanje
– Poslanicima je trebalo četiri godine da se dogovore oko izbornog zakona i odmah nakon toga su sebe častili. Ali, u istom tom periodu od četiri godine nijesu mogli da postignu konsenzus oko osnivanja odbora za praćenje rada Vlade u dijelu borbe protiv korupcije, nijesu mogli da nađu način da obezbijede odbor koji bi razmatrao građanske predstavnike nas koji ih finansiramo. Istog časa kada se radilo o njihovim džepovima, naravno, konsenzus nije bio nikakav problem. Isti su ti poslanici za te četiri godine u prosjeku radili šest puta manje nego prosječan građanin, i to za četiri puta veću platu, a dobro znamo da u parlamentu ima onih poslanika koji nikad nijesu usta otvorili – ukratko je objasnila direktorica MANS-a Vanja Ćalović rad crnogorskog parlamenta.
Kada sumiramo skuplju potrošačku korpu, neimaštinu, zajedno s platama profesora, ljekara, kao i smanjenje penzija, ispada jasna računica: ovce su za šišanje.