Intrigator

Katran & perje

Život i smrt ratnog zrakoplovstva

Zbogom skloništa

Mediji napokon donose radosnu vijest: iz financijskih razloga, vrh države ukinut će zloglasno ratno zrakoplovstvo, opasnije za stanovništvo Republike Hrvatske od meteorita, tuče i padajućih sjekira zajedno.

Godinu dana nakon čuvene havarije dva borbena MiG-a 21 iznad Plaškog i pripadajuće afere “Obadva su pala” kojom su ove novine uzdrmale same temelje hrvatske državnosti, došao je kraj herojskoj priči pod nazivom “Uspon i pad partizanske eskadrile”. Započeli su je 1991. poljoprivredni avioni, bacajući na agresorske snage bojlere, a završili mlažnjaci, ničice popadavši na glave vlastitog stanovništva.

Dok baka Marija Klipa, koja je zamalo ostala bez ruke zbog samo-ubojitosti hrvatskog ratnog zrakoplovstva, nastavlja pravnu bitku za pošteniju odštetu od one koju nudi MORH, WikiLeaks objavljuje vapaj jednog od slučajnih prolaznika na dužnosti ministra obrane – Berislava “Patrie” Rončevića. U službujućoj ispovjedaonici za domaće političare, svakodnevno od nula do 24 otvorenoj pri ambasadoru SAD-a, Rončević se 2007. pošteno isplakao kada mu je Robert Bradtke predložio ukidanje zračnih snaga. “Moj sin nikada neće morati ići u sklonište”, uskliknuo je Rončević te se u tržišno-domoljubnom magnovenju založio za kupnju novih borbenih lovaca. No čak ni Rončevićevo herojstvo nije donijelo spas HRZ-u, a skloništa su nakon Plaškog opet postala izvjesnima.

S obzirom na to da MiG-ovima nedostaju gume, sva je sreća da nikad više neće poletjeti iznad našeg neba, koje ionako čuvaju NATO i naša najdraža velika seka – Amerika.

Ukidanje borbene flote moglo bi biti ometeno jedino odlučnom akcijom zrakoplovnog eksperta Ivana Zvonimira Čička koji je, međutim, trenutno zauzet: iz AWACS-a špijunira financijske malverzacije oporbe.

Petar Glodić

Umjesto odgovora, Jadranka Kosor u Oćestovo i Pađene donijela obećanja

Radioaktivna premijerka

U MORH-u ističu da je vojno-skladišni objekt Pađene bio protupožarno zaštićen, da su napravljeni protupožarni presjeci i izvršena kompletna sanitarna sječa. No i dalje šuti na pitanje kako je onda vatra s tolikom lakoćom dospjela do skladišta

Najkasnije na dan izlaska ovog broja “Novosti”, povjerenstvo Ministarstva obrane, osnovano za utvrđivanje okolnosti nastanka eksplozije u vojno-skladišnom objektu Pađene kraj Knina, trebalo bi obavijestiti javnost o činjenicama i rezultatima istrage te daljnjim mjerama koje kani poduzeti da se slične nesreće ne bi ponovile. Požar koji je buknuo 13. rujna u selu Oćestovu zahvatio je 1.800 tona ubojitog streljiva ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane te drugog neperspektivnog i dijelom perspektivnog oružja. Mještani Oćestova i okolnih sela u zadnjem su trenutku evakuirani, a nastradale su njihove kuće i, uslijed šoka, poneko grlo stoke.

U odgovoru na upit “Novosti”, MORH je odbacio informaciju koju je objavila “Slobodna Dalmacija” pozivajući se na bliske vojne izvore, da je inspekcija HV-a prije deset godina izdala nalog da se streljivo izmjesti iz toga, potpuno neuvjetnog objekta. Iz nastavka odgovora dade se zaključiti da u vojsci sve štima, a svevišnji je, čini se, jedini krivac za eksploziju vojnog skladišta. U MORH-u ističu da je vojno-skladišni objekt bio protupožarno zaštićen; napravljeni su protupožarni presjeci, izvršena kompletna sanitarna sječa; uklonjeno je nisko raslinje, prostor se redovito kosio.

Pa kako je onda vatra s tolikom lakoćom dospjela do skladišta? Iako javnost čeka na taj odgovor, u MORH-u i dalje šute. No zato nas obavještavaju da Oružane snage RH trenutno raspolažu s oko 37.000 tona ubojitog streljiva koje čuvaju u 22 skladišta diljem zemlje. Dugoročnim planom razvoja broj skladišta kane svesti na svega šest. Također, od 2003. do 2010. godine uništeno je, kažu, oko 4.000 tona ubojitih sredstava.

Ono što država i dalje krije od javnosti jesu rezultati provjera radioaktivnosti i kvalitete zraka nakon eksplozija, a koje je naložio Krizni stožer Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Zašto je tomu tako ako se, kako MORH naglašava u odgovoru, u skladišnom kompleksu nisu čuvala ubojita sredstva radioaktivnog sadržaja? Nedavno je i Ekološka udruga Krka zatražila od Ministarstva zdravstva da objavi tko je izvršio naložena ispitivanja i da javnosti prezentira brojčane parametre kakvoće vode i zraka.

U međuvremenu je, posljednjih mjeseci terenski vrlo aktivna, premijerka Jadranka Kosor posjetila stanovnike sela iz ugroženog područja. Umjesto odgovora, obećala im je 500.000 kuna iz proračunske pričuve za sanaciju objekata koji su nastradali nakon eksplozije skladišta. A bila je to i lijepa prilika da se predizborno uslika.

Dragan Grozdanić

Hrvatska radiotelevizija sprema se podijeliti nekoliko stotina otkaza

Metla na Prisavlju

Priča se da će radnim mjestom platiti najprije oni koji su blizu mirovine, a među njima je i bivši ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić, koji se pritajio i još uvijek prima ravnateljsku plaću. Rijetko ga viđaju, a čak mu je oduzeto parkirno mjesto

Kad god se na HRT-u govori o štednji, znate da nekoga šalju u mirovinu. Tako je i sada. Na HRT-u se priča da će uskoro doći do restrukturiranja zbog kojeg će radnim mjestom platiti četiristotinjak radnika, najprije oni koji su blizu mirovine. A blizu mirovine je i pomalo zaboravljeni bivši ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić, koji se pritajio na Prisavlju i odbrojava dane. Rijetko ga viđaju, a čak mu je, kako doznajemo, oduzeto i parkirno mjesto.

Sutlić je mjesto ravnatelja napustio posramljen, nakon brojnih afera i s nabijenim dugom od 500 milijuna kuna u prosincu 2009. godine, a samo nekoliko dana prije tog svrgnuća proslavio je 61. rođendan. No smjena ga nije previše pogodila – radio je za isti novac, samo je manje posla imao. I manje je štete mogao napraviti, dodali bismo. Sutlić je s ravnateljskog mjesta najprije bio “degradiran” na mjesto savjetnika, a kasnije premješten u znanstveno-dokumentarni program HRT-a, sve to za ravnateljsku plaću. Nju može zahvaliti klauzuli koja kaže da se zaposleniku kojemu preostaje pet godina do mirovine plaća ne smije se smanjivati.

Uskoro će Sutlić moći brojati mjesece do penzije, a dotad će se šetati po Prisavlju s mjesečnim primanjima od 16.000 kuna, koliko prima otkada je Vlada, nešto prije njegove smjene, zbog posvemašnje štednje srezala ravnateljsku plaću od 22.000 kuna. Nije mu loše, u svakom slučaju. Možda ga malo boli to parkirno mjesto, jer volio je lijepe aute. Baš negdje u vrijeme kada je Vlada oplela po džepovima HRT-ovih moćnika, a on svojim zaposlenicima zabranio održavanje službenih božićnih domjenaka, doznalo se da si je Sutlić na račun HRT-a priskrbio novi “VW Phaeton” za službenu vožnju, vrijedan milijun kuna. Dobro da na Prisavlju nemaju dok za pristajanje, pa da mu srce slome i ukidanjem prava na vez, jer zaradio si je Sutlić i za jahtu, mada se on buni da je jahta pretjeran naziv, jedrilica je to, dužine 12 metara, koju je kupio za oko 45.500 eura na javnoj dražbi.

Sutlićeva karijera, koju je 1973. počeo kao honorarac, na zalasku je, ali mnogi drugi honorarci neće biti njegove sreće da si zapišu takav karijeristički put. Oni su, naime, obično drugi na redu za otkaze, nakon onih koji su blizu mirovine, pa ih se HRT pokušava riješiti poticajnim svotama da ranije odu. HRT ih je krajem prošle godine otpustio već nekoliko stotina, a kad se počne pričati o otkazima, ne treba dugo ni da krenu razna podmetanja i upiranja prstom. Aktualizirala se stoga stara priča kako na HRT-u radi velik broj zaposlenika koji ne ispunjavaju uvjete za radno mjesto na kojemu su zaposleni. Mnogi od njih su zaposleni bez tražene fakultetske naobrazbe i u ugovorima im stoji rok u kojem moraju završiti fakultet da bi obavljali novinarski i urednički posao. Mnogi taj rok nisu ispunili, a među njima su i neka zaštitna lica HRT-a.

Isto tako, priča se kako bi se na udaru mogli naći i oni koji rade kao novinari i urednici, a formalno su zaposleni kao producenti za promidžbu, organizatori i slično.

Goran Plavšić

Propala inicijativa za uklanjanje Mile Budaka sa slavonskobrodskih ulica

Pisac, a ne zločinac

Gradsko vijeće Slavonskog Broda odbilo je zahtjev udruge Plus da se promijeni naziv tamošnje Ulice Mile Budaka. Inicijativu je podržalo tek četvero vijećnika SDP-a, četvorka iz kluba HDZ-a i HSS-a bila je suzdržana, dok je čak 14 vijećnika bilo protiv promjene. Uz pripadnike dvaju HSP-ova, među njima su, iznenađujuće za vrijednosti koje zastupaju njihova vodstva, bili i lokalni vijećnici HNS-a i HSU-a.

Vijećnici HNS-a svoj su stav o zadržavanju počasti ustaškom doglavniku opravdali, pazite ovo, demokratskim načelima, navodeći da treba poštovati stav mjesnog odbora kojem pripada ta ulica, a koji se većinom izjasnio protiv izmjene naziva. Vijećnica HSU-a pozvala se pak na tumačenja po kojima Budak, kao autor “Ognjišta” i cijelog niza djela, prije svega spada među važnije hrvatske pisce, a upravo time se 1990-ih i opravdavalo nicanje Budakovih trgova i ulica, kojih je tada bilo u 20-ak gradova, uključujući i Zagreb.

Srećom, kako se Hrvatska polako budila iz nacionalističkog ludila, zalaganjem antifašista i predstavnika Srba i Židova, to je svedeno “samo” na Slavonski Brod, Pleternicu i Viroviticu, u kojima još uvijek živi uspomena na pokušaj opće rehabilitacije ustaškog režima.

Pisac Mile Budak bio je visoki funkcionar u NDH, ministar i ambasador, suautor i potpisnik rasnih zakona na temelju kojih su stradale i progonjene stotine hiljada ljudi, propagator ideje da se jedan dio Srba treba pobiti, drugi protjerati, a ostatak prekrstiti. Budakov krvavi trag, makar kao inspiratora, ostao je u Slavonskom Brodu, gdje su srušene sve pravoslavne crkve, groblja preorana, a brojni Srbi pobijeni. Nije to nešto što se tek ignorira kada se Budaka veliča kao pisca. Nemojmo se pretvarati da ovo nije popis njegovih djela kojima pobornici Budakovih ulica zapravo žele odati počast. N. Jovanović

Kratko & jasno

Maja Milković, delegatkinja plenuma u Vijeću FF-a

Fuchsu smo svi lijenčine

Održan je u srijedu najnoviji prosvjed studenata Filozofskog fakulteta. Zašto opet prosvjedujete?

– Studenti preddiplomskog studija na Filozofskom još ne znaju po kojem modelu i koliku školarinu će plaćati, a ne zna se ni što će biti s drugom godinom diplomskog. Ako nešto ne poduzmemo, mogli bismo se neugodno iznenaditi kad nam pri upisu ispostave račun od 6.000 kn. Ni na drugim fakultetima situacija nije mnogo bolja, s tim da studenti u pravilu već znaju sudbinu. Na Fakultetu političkih znanosti studenti sa svim položenim ispitima, dakle sa 60 ECTS bodova i solidnim prosjekom oko 3,5, plaćaju puni iznos školarine od 5.500 kuna. Toliko o proklamiranom “besplatnom” obrazovanju ministra Radovana Fuchsa.  Na ovakvim se primjerima vidi da floskule poput “izvrsnosti” predstavljaju samo paravan za brutalnu komercijalizaciju obrazovanja. U takvoj konstelaciji mi bismo trebali rezignirano slegnuti ramenima jer, eto, nismo bili dovoljno “izvrsni” da bismo zaslužili besplatno obrazovanje. Kad bismo svi imali prosjek 4,8 i sve položene ispite, Ministarstvo bi opet reklo da smo lijenčine i da ne zaslužujemo išta besplatno.

Što  je konkretan cilj ove akcije i od koga očekujete prvu reakciju?

– Dosadašnja praksa u sveučilišnoj zajednici bila je prebacivanje financijskog tereta na studente kao najslabiju kariku u lancu. Umjesto da se pritisne sistemski jačega, da se artikulira otpor protiv pretvaranja sfere znanosti i visokog obrazovanja u korporacijske odjele i školice za dresiranje “ljudskog kapitala”, akademska zajednica do sada je rezignirano promatrala ove procese ili čak prepoznavala svoju “tržišnu nišu”.  U otporu protiv predloženih paketa zakona ona je postigla do sada neviđeni stupanj mobilizacije, pri čemu su studenti odigrali značajnu ulogu. Mislimo da bi sada bilo vrijeme da se financijski problemi prestanu prelamati preko studenata i da Vijeće Filozofskog fakulteta zajedno sa studentima pritisne pravog adresata, Ministarstvo.

Igor Lasić