Pokrajine
Zaustavljeno vrijeme, dvadeset godina od početka rata
U Karlovcu još izbacuju iz stanova
Nosioci stanarskog prava ostali su bez stanova pod poznatim obrazloženjem da su napustili grad, dok se danas deložiraju građani koji ga nikada nisu bili napustili. To je ono što najviše ljuti u slučaju nedavne deložacije Zlate Dragojević
Nakon 45 godina, Zlata Dragojević (77) više ne stanuje u trosobnom stanu od 67 četvornih metara u centru Karlovca, u Ulici Vlatka Mačeka 11b, pošto je 4. oktobra iz njega deložirana. Epilog je to skoro 20 godina duge pravne bitke za taj stan i stanarsko pravo, koje je obitelji Dragojević bilo oduzeto pravosnažnom presudom karlovačkog Županijskog suda.
Jesen i zimu Zlata Dragojević, po nacionalnosti Hrvatica, provest će kod svojih prijatelja u podrumskoj prostoriji nedovršene kuće u Tušiloviću. Po mnogim detaljima, ovaj slučaj podsjeća na onaj čuveni zagrebački braće Drobac.
Primili izbjeglice
Rat na širem karlovačkom području počeo je 4. oktobra 1991. godine, a vikend uoči Zlata Dragojević i njen suprug Marko, koji je stan u centru Karlovca dobio od svog poduzeća Vodovod i kanalizacija još 1966. godine, odlaze Markovom bratu u Čemernicu kod Vrginmosta kako bi mu pomogli oko poljoprivrednih radova za zimnicu. Zatvaraju se prometnice, pa supružnici bez pasoša i drugih dokumenata ne mogu natrag okolnim putevima. Zlata se ipak uspijeva vratiti nakon dva-tri mjeseca, a Marko stiže u Karlovac tek nakon “Oluje”. Stan nije bio prazan jer je u njemu živio njihov sin Dušan, koji je također bio naveden kao korisnik stana u rješenju iz 1966. kojim su stan dobili.
Nekoliko pokušaja preuzimanja “praznih srpskih stanova” Dušan tokom 1991. uspješno odbija. Na molbu jednog očevog prijatelja, 1992. u stan prima prognaničku obitelj Kalić iz Slunja, pa ona u njemu ostaje nekoliko godina, zajedno s Dušanom, njegovom suprugom, kćeri i tek rođenim sinom. Tu je i Zlata, koja ponekad odlazi kod sestre jer je stan pretijesan za skoro desetero ljudi.
Dušan 1993. odlazi u HV, a Kalići tajno podnose zahtjev da im se dodijeli taj stan. Pokušaj nije urodio plodom, no priča o “praznom srpskom stanu” dolazi do Vodovoda i kanalizacije, koji pokreće postupak da se Dragojevićima otkaže stanarsko pravo jer “u njemu nisu boravili dulje od šest mjeseci”. Očito je da se neki od moćnika iz te tvrtke zagrijao za ovaj stan i da ta pokvarena želja traje sve do danas.
Rat završava, Kalići odlaze u Slunj, Marko Dragojević se vraća, podnosi zahtjev za otkup stana u zakonskom roku, ali se zahtjevu ne udovoljava dok traje sudski spor koji je poveo Vodovod i kanalizacija. Karlovački Općinski sud tri puta odbija tužbu gradske tvrtke i presuđuje u korist Dragojevića, no Županijski sud poništava presude i vraća predmet na ponovni postupak.
U četvrtom postupku, slučaj dobiva sutkinja Snježana Plavetić koja 2002. godine Dragojevićima oduzima stanarsko pravo, a 2004. Županijski sud potvrđuje tu presudu. Porodični advokat čini elementarni propust: na tu presudu ne podnosi žalbu Vrhovnom sudu, pa je Zlata Dragojević deložirana točno na dvadesetu godišnjicu početka rata u Karlovcu, 4. oktobra 2011.
Zlata i Dušan smatraju da je advokat od takvog postupanja prema njima imao koristi.
Mnoge institucije za zaštitu ljudskih prava pokušavale su pomoći Dragojevićima ali, sada se vidi, bezuspješno.
Kakav apsurd
Kojeg li apsurda: izgubljeno je stanarsko pravo, pa onda i stan, iako ga stanari nisu napustili; sudske odluke su pravosnažne i zakonite; Dragojevići nisu mogli otkupiti stan jer je on “pod sudom”; nisu mogli dobiti status izbjeglica, prognanika ni povratnika, pa im nadležne institucije nisu mogle pomoći. Zbog toga nisu mogli biti obuhvaćeni ni stambenim zbrinjavanjem, a nisu prihvaćeni ni njihovi zahtjevi da im se umjesto ovog dodijeli manji stan. Dragojevići su pali kao žrtve pravne nedorečenosti, nisu bili krivi, a pravno im nitko nije mogao pomoći zbog pravosnažne sudske presude donesene na temelju netočnih podataka i njihovom proizvoljnom tumačenju, začinjenim i nacionalnom nepodobnošću Marka Dragojevića, koji je preminuo 2007. godine.
U Karlovcu je bivšim nosiocima stanarskog prava stambenim zbrinjavanjem dodijeljeno nešto manje od 200 stanova. Ti su ljudi bili ostali bez stanova pod poznatim obrazloženjem da su napustili grad, dok se danas deložiraju ljudi koji ga nikada nisu bili napustili. To je ono što najviše ljuti u slučaju Zlate Dragojević.
Boris Milošević, pravnik u SNV-u, kaže da bi Zlata trebala podnijeti zahtjev za stambeno zbrinjavanje karlovačkom Regionalnom uredu za izbjeglice i prognanike, ali bi problem moglo prouzročiti eventualno nasljeđivanje drugih nekretnina nakon suprugove smrti. Na naplatu će Zlati vjerovatno doći sudski i troškovi ovrhe, seobe i smještaja njenih stvari, a oni, s obzirom na dužinu postupka, zasigurno neće biti mali, pa se potvrđuje pravilo da jedna nesreća nikada ne dolazi sama.
Vodovod i kanalizacija: Pravno je sve jasno
Pravno je sve riješeno i ovo nije postupak od jučer. Sve traje dugi niz godina. Postoji pravomoćna presuda Županijskog suda u Karlovcu kojom su Dragojevići izgubili stanarsko pravo nad tim stanom. Mi samo poštujemo pravomoćnu presudu Županijskog suda. Stan nije nikome namijenjen i bit će vlasništvo Vodovoda. Imamo više stanova koji su u korištenju ili u otkupu. Ne zna se kome će stan biti dodijeljen i hoće li ići u prodaju – kaže Ivana Ljubanović, pravnica u Vodovodu i kanalizaciji d.o.o.
Presuda je nepravedna
Presuda može biti i pravna i pravomoćna, ali je protuzakonita i nepravedna. Dragojevići iz svog stana nisu izbivali dulje od šest mjeseci jer je sin Dušan tu bio cijelo vrijeme, kao i Zlata, osim dva mjeseca, a iskustva SNV-a i karlovačkog Odbora za ljudska prava govore da su sudskim odlukama stanovi i stanarska prava Srbima oduzimani mnogo prije zakonskog roka. Na prvostepene presude advokati po službenoj dužnosti nisu podnosili žalbe – govori Nada Radović iz Vijeća srpske nacionalne manjine Karlovačke županije i bivša djelatnica Odbora za ljudska prava.
Stan je očito nekome namijenjen
Nakon presude Županijskog suda, naš advokat nije uložio žalbu Vrhovnom sudu. Kada sam ga pitala zašto, rekao mi je da to ne bi imalo smisla jer je jedna zaposlenica na sudu osobno zainteresirana za taj stan. Ja advokata nisam htjela tužiti jer bih mu upropastila život, a ja sam ionako stara i od toga ne bih imala ništa. Ovo se ne bi dogodilo da moj pokojni muž nije bio Srbin – kaže Zlata Dragojević.
Milan Cimeša
Suđenje Mići Cekinoviću za ratni zločin
Pedantni pristup Ike Šarić
Sudsko je vijeće odlučilo ponovno otvoriti glavnu raspravu, uz obrazloženje da nije imalo dovoljno dokaza za presuđivanje po izmijenjenoj optužnici, sa bitno izmijenjenim činjeničnim opisom krivičnog djela koje se Cekinoviću stavlja na teret
Iako je bila najavljena na raspravama 4. i 5. oktobra, te iako su tužilac i branitelj dali završne riječi, sutkinja Županijskog suda u Rijeci Ika Šarić nije u petak, 7. oktobra objavila presudu Mići Cekinoviću iz Primišlja, optuženom po komandnoj odgovornosti za ratni zločin u Slunju i okolici u jesen 1991. godine, kada je bio komandir čete TO Primišlje vojske RSK-a. Umjesto toga, sudsko vijeće je odlučilo da ponovno otvori glavnu raspravu, uz obrazloženje da nije imalo dovoljno dokaza za presuđivanje po izmijenjenoj optužnici sa, po procjeni vijeća, bitno izmijenjenim činjeničnim opisom krivičnog djela koje se Cekinoviću stavlja na teret. Rečeno je da vijeće ne može utvrđivanje niti jedne okolnosti prepustiti slučaju, već da mora biti potpuno sigurno u utvrđeno činjenično stanje prilikom donošenja presude.
Sljedeća rasprava zakazana je za 21. i 22. novembar, kada će se pozvati svjedoci koji bi trebali dodatno rasvijetliti okolnosti premlaćivanja Tome i Mile Kosa, kao i okolnosti paljenja dviju kuća i štaglja, za što se Cekinović tereti po komandnoj odgovornosti.
Kako je kod krivičnog djela ratnog zločina počinjenog uništavanjem imovine potrebno da to uništavanje bude velikih razmjera i da nije opravdano vojnim potrebama, vijeće smatra za shodnim utvrditi vrijednost kuća i štaglja navedenih u izmijenjenoj optužnici, kao i samu okolnost da li su te kuće i štagalj uopće zapaljeni, te da li su zapaljeni u vrijeme za koje se optuženik tereti.
Smatrajući da više ne postoje okolnosti zbog kojih je određen pritvor u kojem se Cekinović nalazi više od dvije i pol godine, advokat Luka Šušak zatražio je njegovo puštanje na slobodu. Ako vijeće i osudi optuženika, kazna ne može biti dulja od vremena provedenog u pritvoru, smatra Šušak. Vijeću je kasnije dostavio dokaze da je Cekinović vlasnik imovine u Hrvatskoj i da njegova žena i djeca imaju prebivalište u RH. Odluku će donijeti izvanraspravno vijeće.
Ovakav pedantan pristup sutkinje Ike Šarić trebao bi biti standard, koji bi rasvijetlio činjenice mnogih ratnih zločina, trebao bi biti pravilo a ne izuzetak, smatraju promatrači ovog procesa iz nevladinih organizacija.
Četvrto po redu suđenje Cekinoviću u Rijeci je počelo 15. juna, a optužnica ga tereti da nije spriječio ubojstvo jednog i maltretiranje dvojice civila te uništavanje imovine Hrvata, premda nije bio nadređeni starješina tim osobama. Na prvom suđenju u Karlovcu, Cekinović je osuđen na godinu dana zatvora, na ponovljenom suđenju na četiri godine, ali je i ta presuda poništena. Proces se tada prebacuje na sud u Gospić, a nakon dvije rasprave u Rijeku.
Ono što karakterizira ovo suđenje je više puta ponovljeno svjedočenje Juraja Jurašina da mu je upravo Cekinović spasio život ne dozvolivši da ga vojnici RSK-a ubiju. Možda će riječko sudsko vijeće znati cijeniti tu činjenicu kod izricanja presude. Ukoliko bude pravosnažno oslobođen optužbe, Cekinović bi mogao tražiti nadoknadu za vrijeme provedeno u pritvoru, pošto se nije mogao braniti sa slobode.
M. Cimeša
Sajam u Bijelom Brdu
Stari zanati i običaji
Ove godine na Sajmu je učestvovalo 40 izlagača s ručnim radovima, starim predmetima, proizvodima od voća, rakije, vina, kolača, umjetninama i suvenirima
Održan je sedmi Sajam starih zanata i običaja u Bijelom Brdu, u organizaciji Mjesnog odbora Bijelo Brdo. Pokrovitelj i organizator Sajma su Opština Erdut i TZ Erdut. U ciklusu od četiri godine, sajam obilazi naselja Opštine Erdut: Aljmaš, Bijelo Brdo, Dalj i sam Erdut. Sajam su otvorili predsjednik županijske skupštine Osječko-baranjske Zlatko Maksimović i načelnik Opštine Erdut Jugoslav Vesić.
Ove godine na Sajmu je učestvovalo 40 izlagača s ručnim radovima, starim predmetima, proizvodima od voća, rakije, vina, kolača, umjetninama i suvenirima. Bjelobrdski lovci, ribolovci i penzioneri na svojim štandovima imali su bogatu gastronomsku ponudu. Prikazani su običaji prela i pudarenja, proizvodnja vina, pečenje rakije, stare dječje igre, pravljenje domaćeg sapuna, održano je stručno predavanje o starim običajima i zanatima u organizaciji OŠ Bijelo Brdo, udruge građana Tea, ekološke udruge Stara Drava, PORC-a Opštine Erdut i SKUD-a “J. J. Zmaj”.
U kulturno-umjetničkom programu, koji je trajao od jutarnjih do kasnih popodnevnih sati, učestvovalo je 11 kulturno-umjetničkih društava s ukupno 390 učesnika. Uz organizatora programa, SKUD “J. J. Zmaj” Bijelo Brdo, u programu su učestvovali: folklorna sekcija SKD-a “Prosvjeta” Jagodnjak, HKUD Aljmaš, MKUD “Šandor Petefi” Dalj planina, izvorna pjevačka grupa “Stari pomeljari” Mrčajevci, KUD “Vaso Đurđević” Bršadin, Matica slovačka Zokov Gaj, HKUD “Branko Herceg” Erdut, HKUD “Stjepan Penić” Dalj, SKUD “Branko Radičević” Dalj i KUD “Ljubomir Ratić Bubo” Vera.
Prostor Sajma opremilo je komunalno poduzeće Čvorkovac d.o.o. Dalj, a obezbjeđivali su ga članovi DVD-a Bijelo Brdo. Sajam je u dva dana posjetilo više stotina mještana Bijelog Brda, Opštine Erdut i šire okoline. R. I.
Male plesačice iz Borova naselja u Beogradu
Venere u Sava centru
Članice Venere nastupile su na tradicionalnoj manifestaciji “Radost Evrope”. Osim na gala-koncertu u Sava centru, male plesačice nastupile su i na Susretima prijateljstva u Dečjem kulturnom centru
Na tradicionalnoj manifestaciji “Radost Evrope” održanoj u Beogradu, na poziv organizatora, beogradskog Dečjeg kulturnog centra, učestvovala je i Plesna grupa Venera iz Borova naselja. Osim članica Venere, dvadesetak devojčica uzrasta od sedam do 14 godina, koje su na ovom 42. međunarodnom susretu dece Evrope predstavljale Hrvatsku, učestvovala su deca iz još 18 zemalja: iz Albanije, Belorusije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Hong Konga, Litvanije, Mađarske, Makedonije, Nemačke, Norveške, Poljske, Rumunije, Rusije, Slovačke, Slovenije, Turske i Ukrajine.
Manifestacija je započela karnevalom u beogradskom parku Tašmajdan na kome se okupilo više od 1.500 učesnika. Budući da je 2011. godina rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija proglašena Internacionalnom godinom šuma, ovogodišnja “Radost Evrope” nosila je naslov “Kad bi drveće hodalo” prema pesmi dečjeg pesnika Grigora Viteza.
Centralni događaj ove najstarije i najveće međunarodne dečje manifestacije u Srbiji bio je svečani koncert u Sava centru 5. oktobra, na Međunarodni dan deteta, uz direktan prenos na drugom programu Radio-televizije Srbije. Koncert je počeo i završio himnom manifestacije, pesmom Dragana Lakovića i hora Kolibri “Sve što raste htelo bi da raste”, dok su se u sat i po programa na sceni smenjivali brojni izvođači, pokazujući svoja glumačka, pevačka i igračka umeća.
Venera se predstavila koreografijom uz pesmu Branka Kockice “Zakleo se bumbar”, koju je za tu priliku osmislila voditeljka grupe Jovanka Nekić-Čučković. Prema njenim rečima, tokom šest dana boravka u Beogradu male plesačice su osim na gala-koncertu u Sava centru, nastupile i na Susretima prijateljstva u Dečjem kulturnom centru.
Za većinu devojčica u grupi to je bilo prvo odvajanje od roditelja, ali je sve prošlo kako treba zahvaljujući gostoprimstvu domaćina, učitelja i učenika Osnovne škole “Laza Kostić”, u čijim su porodicama tih nekoliko dana provele. Uz neponovljivo i uzbudljivo iskustvo, kućama su se vratile prepune lepih utisaka i bogatije za brojna nova prijateljstva. D. Bošnjak
Jedanaesti susreti enigmata Srbije
Tri dana mozganja
U poslijepodnevnim satima 25. septembra u Požarevcu su, proglašenjem pobjednika i podjelom nagrada, uspješno završeni Jedanaesti susreti enigmata Srbije (SES) u organizaciji Enigmatskog saveza Srbije (ESS), koji su trajali od petka do nedjelje i kojima je domaćin bio požarevački Enigmatski klub “Braničevo”.
Na manifestaciji je bilo šezdesetak učesnika, među njima trojica iz Bosne i Hercegovine, dvojica iz Hrvatske i jedan iz Makedonije, što je skupu dalo međunarodni karakter. Posebno treba istaći da je ove godine na SES-u bio i Pero Galogaža, glavni urednik riječnih enigmatskih listova “Feniks” i “Skandi-Feniks” te predsjednik Hrvatskog zagonetačkog saveza.
U turističkom dijelu Susreta učesnici su obišli obližnji manastir Zaovu, poznatu ergelu konja Ljubičevo, muzej slika Milene Pavlović Barili i Kulturno-izdavački centar “Srpska kuća” Bratislava Golića, smješten u objektu iz 1841. godine u kome je bila prva pošta u Požarevcu.
Na Susretima su dodijeljene i jubilarne diplome enigmatima koji ove godine proslavljaju “okrugle” godišnjice bavljenja enigmatikom (50, 40 ili 30 godina) te listovima ili klubovima koji također slave takve godišnjici (npr. beogradski enigmatski list “Enigma” izlazi već – 60 godina). Povelja za životno djelo dodijeljena je Vojislavu Cvetkoviću (1928), ekonomistu, šahistu i enigmatu. Dogovoreno je, također, da će se sljedeći Susreti enigmata Srbije održati u Kikindi. J. Nedić
Uzbudljivo putovanje djece iz Moravica i Gomirja
Na “Dečjoj nedelji” u Beogradu
Učenici petog i šestog razreda, troje iz Gomirja i dvoje iz Moravica, učestvovali su na desetoj manifestaciji “Kreda crta maštom” u okviru “Dečje nedelje”
Foto: Beograd
Potpis
U posjeti Skupštini Srbije
Preko organizacije “Deca Palilule” iz Beograda i konzulata Srbije u Rijeci, petoro učenika iz Gomirja i Moravica učestvovalo je na manifestaciji “Dečja nedelja” koja se svake pune prve sedmice u oktobru tradicionalno održava u Beogradu. Učenici petog i šestog razreda, troje iz Gomirja i dvoje iz Moravica, učestvovali su na desetoj manifestaciji “Kreda crta maštom” koja se održava u okviru “Dečje nedelje”. Pokrovitelj te manifestacije je aktualni predsjednik skupštine; ove godine to je Slavica Đukić Dejanović.
– Ovo je prvi put da su pozvana i djeca iz Hrvatske, iz regiona koji pokriva konzulat Srbije u Rijeci – kaže predsjednik organizacije “Deca Palilule” Branislav Jović.
Kako djeca u spomenutim školama uče srpski jezik i kulturu po modelu C, za njih je posjeta bila značajna jer je bila predviđena i posjeta Sremskim Karlovcima gdje su obišli patrijaršiju i crkvu, a bili su i na Stražilovu.
– Nastojali smo da idu oni koji su dobri u likovnom, ali i odlični učenici kojima je to bila nagrada za dobre rezultate – rekao je nakon povratka profesor historije i zaljubljenik u slikarstvo Novica Vučinić, koji je s profesorkom Majom Jasić pratio djecu na četverodnevnom putu. N. J.
NN: Izložba Pere Jelisića u Zagrebu
N: Umjetničko viđenje Tesle
Foto: Tesla
Od 19. septembra do 5. oktobra, u Galeriji “Kristofor Stanković” u Gradskoj skupštini Zagreba održava se retrospektivna izložba akademskog kipara Pere Jelisića na kojoj je značajni dio eksponata posvećen Nikoli Tesli.
Ovo nije prvi put da Zagrepčani mogu pogledati njegove radove u raznim tehnikama, jer je prije pet godina u Domu hrvatskih likovnih umjetnika postavljena izložba Jelisićevih radova posvećenih Tesli, a povodom 150-godišnjice Teslina rođenja, dok je 2009. Jelisić imao dvije izložbe s radovima iz ciklusa “Kapljice” u Galeriji Zvonimir i Gradskom poglavarstvu.
Pero Jelisić rođen je 1949, srednju školu završio je u Tuzli, a diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Frane Kršinića. Postdiplomski studij završio je u Majstorskoj radionici Vanje Radauša. Dugogodišnji je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika i dobitnik više nagrada za skulpture u prostoru. Njegove biste nalaze se u mnogim gradovima bivše Jugoslavije. Izlagao je na oko 100 grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a ovo mu je 14. samostalna izložba. N. J.
N: Episkop Lukijan krstio peto sveštenikovo dete
Foto: Lukijan
Osečkopoljski i baranjski episkop g. Lukijan služio je 1. oktobra svetu arhijerejsku liturgiju u Oroliku kraj Vinkovaca, nakon koje je krstio peto dete paroha oroličkog Gorana Goranovića. U svetoj tajni krštenja i miropomazanja, episkopu su sasluživala osmorica sveštenika.
Episkop Lukijan rekao je da uvek nastoji poverenom sveštenstvu izaći u susret i krstiti njihovu decu. Čestitao je parohu Goranu i njegovoj supruzi Ireni što na najbolji način daju doprinos srpskoj zajednici i Crkvi, darivajući im plod svoje ljubavi, i dodao da je velika radost za svaku crkvenu zajednicu kada krštenjem dobiva novog člana, a posebno kada su to deca iz brojnijih porodica.
– Neka bi dao Gospod da u našim parohijama bude što više dece – rekao je episkop, koji se potom sa gostima i uzvanicama uputio u Borovo, gde je priređen svečani ručak. R. I.
NN: In memoriam: Tamara Ćurčić
N: Odlazak hrabre devojke
Foto: Curcic
Umrla je Tamara Ćurčić iz Borova, 25-godišnja devojka za čije smo lečenje molili pomoć. Izgubila je bitku započetu pre nekoliko godina kada je obolela od veoma retke i teške bolesti čija je dijagnoza Mycosis fungoides Non Hodgkin limfom kože.
Opaka bolest koja je poslednjih nekoliko meseci drastično napredovala nije dala šansu mladoj devojci da preživi, uprkos tome što je bila veliki borac izuzetne hrabrosti. Njena majka Jelena nadala se da šansa za izlečenje postoji na jednoj klinici u Nemačkoj, zbog čega je Radio Borovo pokrenuo humanitarnu akciju za prikupljanje novčane pomoći, prikupivši u dve sedmice oko 33.000 kuna.
Uz ovu, organizovano je i niz drugih humanitarnih aktivnosti kako bi se pomoglo oboleloj sugrađanki. Košarkaški klub Borovo odigrao je s prijateljima iz Iloka humanitarnu utakmicu na kojoj je prikupljeno 4.800 kuna, članovi Borovskog udruženja mladih i Pes Klana Borovo sakupili su 1.500 kuna, dok je Kulturno-umetničko društvo “Branislav Nušić” iz Borova doniralo prihod sa humanitarnog koncerta u iznosu od 7.700 kuna.
Zaposlene u Radio Borovu dirnula je humanost brojnih meštana Borova i okoline, koji su svakodnevno dolazili u redakciju i u skladu sa svojim mogućnostima uplaćivali novčane iznose nadajući se da ćemo tako, zajedničkim snagama, spasiti jedan mladi život. Iako u tome, nažalost, nismo uspeli, zahvaljujemo svima koji su u toj akciji učestvovali i mladoj sugrađanki pružili nadu u ozdravljenje, a porodici Ćurčić upućujemo najiskrenije saučešće.
Svega nekoliko dana pre smrti, Tamara se putem talasa Radio Borova javno zahvalila svima koji su joj pomogli. “Nakon svih toplih reči i svake vrste pomoći, pruženog osmeha i podrške, nesebičnosti i dobrote ljudi, želim od srca da se zahvalim što ste zajedno sa mnom na ovom putu borbe, što me bodrite za dalje i ne date mi da posustanem. Uz blagoslov i lepe želje za vaše zdravlje, puno vas pozdravlja vaša Tamara”, poručila je.
Tamara Ćurčić sahranjena je u prisustvu porodice i prijatelja, kao i meštana Borova odakle je bio organizovan prevoz, na groblju Barunovac u Rumi.
Radio Borovo
NA: Stogodnjak (80)
14. 10. – 21. 10. 1911: većina novina objavljuje vijest da je Nikola Tesla predložen za Nobelovu nagradu za fiziku. List “Srbobran” podsjeća na sve Tesline izume i nastavlja: “U duhu snuje Tesla aparat za prijenos muzike električnim talasima: čovjek sjedne, recimo, u naslonjač u ruci s malim aparatom koji prima talase i sluša operu koja se bog zna gdje izvodi…” Isti list na kraju zaključuje: “Srpski narod u kome je Tesla ponikao i otadžbina Hrvatska mogu se samo ponositi ovim njegovim mogućim odlikovanjem…”
* “Putujući s Udbine u Bunić, u sumračak, požurih, kad na sred sela konji i ruda skočiše u zrak, a ja jadan osta u jami. Srećom jaka i vješta marva izvuče me i ne prevali u bezdan…” Tako započinje svoju priču suradnik “Srbobrana” o svojem putovanju kroz Liku. Pa nastavlja: “Ujutro pitam neke ljude u Buniću, što je to nasred sela, gdje zamalo glavu izgubih. A oni će meni: ‘To je novi most koji je sagradila općina, plativši ga kumu općinske gospode 600 kruna. A mogao se izgraditi i za 100 kruna, i to mnogo bolji…'” I tako nastade poduža priča o ličkim “kumovima”, odnosno o pljački i korupciji – počevši od obnove općinske zgrade u Buniću, pa sve do uređenja škole u Debelom Brdu. Sav novac za te poslove završio je u džepovima ličkih “kumova”.
* “Današnjim danom potpisani učitelj zahvaljuje na učiteljskoj službi s razloga: radi mizerne plaće, bespravnog položaja učiteljstva, nekorektnosti kako nižih tako i viših pretpostavljenih oblasti, šikaniranja i maltretiranja učiteljstva, drzovitosti i brutalnosti oblasnih organa i županijskih školskih nadzornika”, piše uz ostalo u svojem otkazu Petar Oklješa, učitelj niže pučke škole u Knežević Kosi na Kordunu, i to javno obznanjuje u novinama.
* Sela u Slavoniji obilazi nepoznati gospodski odjeveni muškarac s brazgotinom na desnoj strani lica, predstavljajući se kao trgovac svinjama iz Šida. Slatkorječivim pričama od naivnih seljana izvlači novac. Razmeće se bogatstvom, a ima i priču o brazgotini na licu: “To je djelo dr Vujića iz Mitrovice. Od njega sam tražio da mi lice poljepša, a on ga je na moju nesreću poružnio, pa sam ga zbog toga i tužio i sada čekam veliku odštetu…”
Đorđe Ličina