Slučaj poduzetnika Čačića

Radimir Čačić, predsjednik Hrvatske narodne stranke, bio je meta do sada najjačeg napada u inače prljavoj predizbornoj kampanji u Hrvatskoj. Premijerka Jadranka Kosor javno se sprdala s njegovom ambicijom da ima u rukama “volan Kukuriku koalicije”, te je podsjetila glasače kako su “jadni oni koji se nađu na cesti” pred vozilom kojim upravlja Čačić. Vjerovatno nije bilo nikoga tko je čuo tu izjavu, a da nije znao kako premijerka aludira na prometnu nesreću koju je Čačić skrivio u Mađarskoj i čiji je tragični epilog smrt dviju osoba. Ono što nas ovom prilikom zanima jest nastavak te premijerkine izjave, nastavak u kojem se kaže da Čačić – ne plaća svoje radnike.

U normalnoj državi neplaćanje radnika mogao bi biti ozbiljan argument protiv političkog protivnika, ali i ovdje imamo dva problema. Jedan je moralni, jer u Hrvatskoj je premnogo onih koji ne plaćaju svoje radnike, a među takvim “gazdama” je i nemali broj premijerkinih stranačkih kolega. Drugi problem je logički. Kako se sad odjednom premijerka sjetila da Čačić ne plaća radnike, a nije joj to padalo na pamet svih proteklih godina?

Pravosuđe nemoćno

E pa, u nekim od proteklih godina nisu bili izbori, a nije još bila izdana ni knjiga “Uspon Radimira Čačića 90-ih” varaždinskog novinara Krešimira Kovača. Upravo tom knjigom mahao je 28. rujna u sabornici zastupnik HDZ-a Davor Huška tvrdeći kako je iz nje vidljivo da je političar i gospodarstvenik Čačić činio kaznena djela i razne druge mutne radnje, uključujući i neplaćanje radnika. Ministar policije Tomislav Karamarko najavio je brzu istragu o navodima iz Kovačeve knjige.

U knjizi se zaista opisuje nemoralno, pa i nezakonito ponašanje Radimira Čačića u vezi poslovanja poduzeća Koning, koje je kasnije preraslo u holding, te niza povezanih poduzeća u kojima se pojavljuje Čačićevo ime. No, zaključak knjige, temeljen na ozbiljnom istraživanju potkrijepljenu dokumentima, jest da pravosuđe Čačiću zbog svega što je učinio – ne može ništa. Naime, mnogi su Čačićevi prekršaji zastarjeli, dio slučajeva je pravomoćno presuđen u njegovu korist, a neke su istrage obustavljene, pa su preostali samo nemoralni, ali ne i nezakoniti potezi i poslovi. A zakoni koji su Čačiću, između ostalih, omogućavali da se ponaša nemoralno, da oštećuje poduzeća, radnike i državni proračun, doneseni su i provođeni za vrijeme vladavine HDZ-a: podsjetimo, sve se događalo u devedesetim godinama prošlog stoljeća.

Knjiga Krešimira Kovača dokumentirano dokazuje da su čak i neke presude u korist Čačića, to jest njegovih poduzeća – protuzakonite. Dakle, ako netko u policiji i Državnom odvjetništvu zaista pročita tu knjigu, kao i dokumente na kojima se temelji, shvatit će da ona, kroz “slučaj građanina Čačića”, zapravo prokazuje hrvatsku vlast u devedesetima kao bahatu, nesposobnu, koruptivnu i spremnu da zažmiri na nemoral i kršenje zakona. Pogotovo ako se nemoralno i nezakonito ponaša netko tko, također, u rukama drži dio vlasti. Jer, ako je netko zaboravio, HDZ jest vladao Hrvatskom u devedesetima, ali Čačić je čitavo vrijeme bio formalni (na poziciji župana) ili neformalni vladar u Varaždinu i Varaždinskoj županiji.

Na štetu drugih

Apsurdno je, ali istinito: jurnuvši na Čačića knjigom Krešimira Kovača, HDZ bi mogao naštetiti više sebi nego Čačiću. Zapravo bi Čačićevi stranački kolege i koalicijski partneri trebali mahati tom knjigom ne bi li se otarasili Čačića, jer knjiga dokazuje da je čovjek kojem su puna usta borbe protiv korupcije i hvaljenja gospodarskim umijećem najuspješniji u izigravanju zakona i pronalaženju načina kako da sebe zadovolji na štetu drugih.

Krešimir Kovač kaže da mu se još nije obratio nitko iz policije i Državnog odvjetništva, a u vezi s istragom koju je najavio ministar Karamarko.

– Državno odvjetništvo odavno je trebalo reagirati – kaže Kovač. – Ako već nije reagiralo kad su se ti događaji zbivali, onda je trebalo barem kad sam objavio prve tekstove o slučaju 2007. godine. Nije se oglasila ni varaždinska Porezna uprava, iako se spominje dug od preko 50 milijuna kuna. Naposljetku, samo nekoliko medija je imalo hrabrosti prenijeti priču, a što je Čačić uspio ignorirati i tako zataškati.

(NAPOMENA: Obje priče na kojima se temelji knjiga “Uspon Radimira Čačića 90-ih”, sve dokumente i tekst o tijeku istraživanja možete pronaći na www.netnovinar.org)

Mejnstrim mediji sve prešutjeli

Kad je saznao da dansko udruženje istraživačkih novinara kroz projekt SCOOP financira istraživačke priče na području jugoistočne Europe, mladi varaždinski novinar Krešimir Kovač odlučio je zatražiti pomoć u istraživanju Čačićevih poslovnih aktivnosti vezanih uz tvrtku Koning, a posebno uz posao u Izraelu, koji je početkom devedesetih prozvan poslom stoljeća, ali je u potpunoj tišini neslavno propao. Hrvatski sudovi zaštitili su Čačića, odnosno Koning, koji su Izraelci tužili zbog pretrpljene štete.

Tada sam bio koordinator SCOOP-a za Hrvatsku i podržao sam istraživanje kolege Kovača, pa je dobio novac za taj posao, a ja sam s njim radio na istraživanju kao urednik-mentor. Istraživanje i pisanje trajalo je ukupno osam mjeseci (uključujući pribavljanje i čitanje svih sudskih dostupnih sudskih dokumenata te posjet Izraelu i razgovore s desecima osoba u Izraelu i Hrvatskoj). Kad su priče bile završene, u lipnju 2007. godine, niti jedne mejnstrim novine u Hrvatskoj nisu ih željele objaviti, pa sam ih postavio na regionalni edukativni veb-portal koji je bio dio regionalnog NetNovinar trening centra za novinare.