Sred pušaka bajuneta
Predstave su se bavile aktualnim pitanjima, od ratnih i nacionalnih do spolnih. Završna scena Frljićevog “Pisma iz 1920.” posebno je mračno impresivna: BIH je prikazana kao logor opasan bodljikavom žicom u kojem su ljudi na nivou životinja koje siluje tko god stigne
Nijedan respektabilni kazališni festival ne može bez bar jednog poštenog skandala. Na ovogodišnjem sarajevskom MESS-u skandal je puknuo kada je Oliver Frljić, redatelj predstave “Pismo iz 1920.”, javno izjavio da mu Emir Hadžihafizbegović, glumac i bivši kantonalni ministar kulture, prijeti da će upasti na pozornicu i prekinuti predstavu zato što ga spominje u njoj; riječ je o Hadžihafizbegovićevoj vrlo ratobornoj ratnoj ulozi (premda je prije rata viđan u drugim taborima) i pozivu da se drugoj strani do vijeka ne smije oprostiti. Uslijedila je prepiska preko medija, puna teških riječi, a temperatura je pred Frljićevu predstavu rasla iz dana u dan.
Financijska magija
Na izvedbi je gledalište bilo puno kao šipak, primijećeno je i osiguranje na ulaznim vratima, a predstava je bila žestoko politički provokativna, kao što se i očekivalo: kroz priču četvorice vojnika, predstavnika svih zaraćenih strana u bosanskom ratu, prozvana je, imenom i prezimenom, kompletna politička i vjerska vrhuška Bosne i Hercegovine kao pljačkaška i ratnohuškačka. Završna scena predstave pune nasilja i maltretiranja mračno je impresivna: Bosna i Hercegovina prikazana je kao logor opasan bodljikavom žicom u kojem su ljudi na nivou životinja koje siluje tko god stigne.
Kao i proteklih godina, strategija ovogodišnjega MESS-a temeljila se na obilju šarolikih predstava iz cijelog svijeta. Neprestanim bombardiranjem s čak po četiri izvedbe dnevno, sarajevski festival kao da pokušava nadomjestiti socijalnu pustoš i politički nered koji se u današnjoj Bosni i Hercegovini vide na svakom koraku. Niz od 35 predstava i još toliko pratećih programa zaista je fascinantan, to si danas ne mogu priuštiti ni puno bogatiji festivali. Kojom to financijskom magijom MESS uspijeva dovući predstave iz Meksika, Engleske ili Egipta, nije do kraja jasno, ali sigurno je da na taj način festival stvara društveni optimizam kojeg drugdje nema. Nisu, ponavljamo, izostale izvedbe s kritičkom društvenom oštricom i one prvorazrednih autora, pa MESS ostaje kulturno čudo u zemlji koja jedva spaja kraj s krajem.
Festival je započeo u visokom ritmu, redale su se odlične izvedbe iz Nizozemske (“Pakao”) i Italije (“Sconcerto”), bilo je stajaćih ovacija (“Gardenia”), ali i suptilnih minijatura (“Male dvorske dame”, Meksiko), kao i crnog humora u predstavama o kojima smo već pisali: “Kad budem mrtav” iz Ljubljane, “Radničkoj kronici” iz Banja Luke i “Menažeriji” iz Rijeke.
Tematski gledano, ovogodišnje su se predstave bavile aktualnim pitanjima, od vjerskih i nacionalnih do spolnih, pa je problem čovjekova identiteta u shizofrenoj svakodnevici postao glavna nit vodilja čitavog festivala. Za Sarajevo je ovakva atmosfera iznimno važna, jer se u kritičkim predstavama takvih tema ogledaju svi gorući problemi ovog društva.
Male ispovijedi
Primjer te društveno intonirane estetike je predstava “Radio mujezin” Stefana Kaegija, u kojoj četvorica pravih mujezina, koji u stvarnom životu pozivaju vjernike na molitvu, sada pričaju o svom životu. U kontekstu mnogih današnjih nerazumijevanja među kulturama, ta skromna priča djeluje podjednako i magično i ljekovito. To “dokumentarno kazalište”, govor u vlastito ime i potraga za samim sobom, u Bosni i Hercegovini, ali i na drugim dijelovima planete, predstavljaju univerzalni eho nevesele epohe u kojoj živimo. Umjetnički je važno da se radi o komornim pričama, u kojima često sudjeluju glumci s ulice, naturščici i djeca, i u kojima je više malih ispovijedi nego velikih istina. Stoga ne čudni da je “Radio mujezin” proglašen najboljom predstavom festivala, a Oliver Frljić pokupio je Zlatni lovorov vijenac za najbolju režiju.
Kao i prijašnjih godina, i ovaj je MESS ostao vjeran bogatstvu programa, konkretnim pitanjima, uzbudljivoj estetici i demokratski šarolikoj publici. U zemlji kakva je Bosna i Hercegovina, to zaista predstavlja herojsku misiju.