Sve ministrove zaobilaznice

Zvuči gotovo nevjerojatno da, dva mjeseca do parlamentarnih izbora, u domaćoj političkoj areni nema aktera koji bi barem jednom tjedno podsjetio na najslabiju kariku tzv. antikorupcijske kampanje Jadranke Kosor, “pljačku svih pljački” – onu u Hrvatskim autocestama (HAC-u) i preživljavanje Božidara Kalmete u fotelji Ministarstva prometa. Još u studenome 2009. činilo se da je sklopljen mozaik za ozbiljnu istragu nad Kalmetom i sudionicima epske grabeži u HAC-u, kad je državni tajnik u njegovu Ministarstvu Zdravko Livaković “zbog obiteljskih razloga” dao ostavku, da bi potom krenulo hapšenje HAC-ove uprave zbog sumnje da su braći Žužul i njihovoj Skladgradnji višestruko preplatili bojenja tunela Mala Kapela i Sveti Rok.

I prije navedene korupcijske afere, u medije su iscurili troškovi perjanice među HAC-ovim prljavim poslovima, odvojka autoceste od Zadra do luke Gaženica, koji je sumnjivim aneksima ugovora s početnih 220 milijuna napumpan na više od pola milijarde kuna. Za taj slučaj nikad nije podignuta optužnica, iako postoje indicije da USKOK od nje nije odustao. Razlika u dvjema aferama u bitnom je detalju: braća Žužul i tadašnji HAC-ovi pritvorenici stradali su jer im izravni pokrovitelj nije bio Božidar Kalmeta nego Ivo Sanader, koji se u to vrijeme, nekoliko mjeseci od napuštanja premijerske fotelje, već bio pretvarao u političku lešinu.

Karamarkova posla

– Nakon Sanaderove ostavke i iznuđenog odlaska Zdravka Livakovića, ta se ekipa, kao i mafija, s vremenom konsolidirala. Na čelo HAC-a Kalmeta je doveo Stjepka Bobana, čovjeka koji je prije toga vodio jednako sumnjive Hrvatske ceste (HC), samo zato što je bio najpogodniji za čuvanje prljave dokumentacije od istražnih organa. I zbog sebe i zbog Kalmete – kaže za “Novosti” predsjednik Nezavisnoga cestarskog sindikata (NCS-a) Mijat Stanić, čiji je angažman u javnost iznio mnogo HAC-ova prljavog rublja.

Iako su, prema Stanićevim informacijama, iskazi i dokumentacija do kojih je došao USKOK dali i više nego jasne konture kako je funkcionirala pljačka u HAC-u, odnosno da je capo di tutti capi bio ministar Kalmeta, a njegova produžena ruka Livaković, posljednjih se mjeseci gotovo i ne spominje mogućnost da Kalmeta kazneno odgovara. Prilika za to ukazala se posljednji put u prosincu prošle godine, kad je Jadranka Kosor radila rekonstrukciju Vlade, a Kalmeta bio očekivani kandidat za odlazak, no na koncu se nije našao među četvero smijenjenih ministara. Od tog vremena, pa i ranije, zamjetan je Kalmetin zazor od bilo kakvog javnog nastupa. Teško je upamtiti njegov intervju ili istup u prve medijske redove, osim ako se radi o željezničkim nesrećama kad je na to bio prisiljen.

– U ovim okolnostima, priliku da se Kalmeta kazneno goni vidim jedino nakon parlamentarnih izbora. I sam državni odvjetnik Mladen Bajić nedavno je izjavio kako se DORH ne namjerava svojim akcijama i hapšenjima miješati u predizbornu utrku. Vjerujem da je to ključni razlog što se Kalmetu zasad ne dira – smatra sindikalist Stanić.

U priči o (zasad) nedodirljivom Kalmeti još je nekoliko elemenata političkog trilera, od kojih se jedan direktno dotiče novopečenog HDZ-ovca Tomislava Karamarka i njegove tvrtke Soboli čije je udjele, tvrdi, prenio onog trenutka kad je postao državni dužnosnik. Soboliju je, navodi nam sindikalist Stanić, do proljeća ove godine za poslove “integracije videosustava u sustav sigurnosti” od HAC- a isplaćeno oko 18 milijuna kuna, dok je Karamarko na čelu ministarstva koje bi trebalo servisirati DORH kvalitetnim informacijama o velikim korupcijskim aferama. Soboli je bio angažiran i na spornom, gotovo trostruko preplaćenom odvojku Zadar-Gaženica, gdje je dosad prikupljena respektabilna dokumentacija za podizanje optužnice, za koju, očito, još nije sazrelo vrijeme. Da je Kalmeta u godini pred izbore smijenjen i ostavljen na vjetrometini kaznenog progona, potpuno bi se urušila stranačka i glasačka infrastruktura u zadarskom kraju, odakle je na izborima 2007. upravo on donio ključne mandate za sastavljanje Vlade.

Afera u Vrgorcu

– Kad je Kalmeta prije dvije godine bio na najvećem udaru SDP-a, zvao me na sastanak i uvjeravao da će srediti stanje u HAC-u, pod uvjetom da ga prestanem javno prozivati, da ga ostavim na miru. Što se nakon toga dogodilo? Bivši članovi uprave i rukovoditelji sektora kojima uskoro počinje suđenje zbog nezakonitog zapošljavanja u HAC-u, danas su ljudi od najvećeg povjerenja Stjepka Bobana, dakle i Kalmete. Opet je krenula praksa da se Nadzornom odboru donosi manjkava dokumentacija, iz koje se ne razabire na koji način se dodjeljuju milijunski poslovi. I opet, te poslove dobiva nekolicina tvrtki koje su na njih bile pretplaćene u vrijeme najveće pljačke u HAC-u – pojašnjava Mijat Stanić, uvjeren da je tvrtka i dalje hijerarhijski ustrojena u vertikali Kalmeta-Livaković-Boban.

Početkom kolovoza HAC se našao usred afere sa zapošljavanjem na naplatnim kućicama u Vrgorcu, gdje je za HDZ-ovu braniteljsku demagogiju nezgodno odjeknulo da je šef uprave Stjepko Boban sastavio listu “svojih” zaposlenika i na taj način uskratio posao ratnim veteranima. Potvrda o namještanju posla uskoro je došla i iz Državnog inspektorata, a HAC-u zbog kršenja Zakona o pravima hrvatskim branitelja, koji im daje prioritet kod zapošljavanja u državnim tvrtkama, prijeti kazna do 300.000 kuna. Riječ je, dakako, o sitnišu u odnosu na milijarde isisane iz državne cestogradnje u dva HDZ-ova mandata, ali je znakovito da je Stjepko Boban i dalje prvi čovjek HAC-a, iako je nekoliko mjeseci prije izbora umalo pokvario HDZ-ov zavodnički ples prema braniteljima. Upravo to, premijerkina milost za Kalmetinog pouzdanika, bez obzira na štetu nanesenu HDZ-u i “njenim braniteljima”, najzorniji je dokaz da Jadranka Kosor još nije raskrstila sa svojim najkompromitiranijim ministrom.

Novinarska blagonaklonost

Kao državna tvrtka koja je u najrasipnija Sanaderova vremena trošila nekoliko milijardi kuna godišnje, HAC je zadržao naviku obilatog ulaganja u promidžbu. Među neformalne

PR-aktivnosti spadao je i osobito dobar odnos s manjim krugom novinara, koji se realizirao na bazi činjenja protuusluga. Kako tvrdi sindikalist Stanić, u jednoj od prijava USKOK-u mogao bi se naći jedan voditelj i urednik HTV-a, čija blagonaklonost prema Stjepku Bobanu ima i navodno opipljivu, materijalnu pozadinu. Indikativno je da je Boban u jeku afere Vrgorac izabrao upravo tog novinara da bi urbi et orbi ispričao svoju verziju priče.