Balkan prolaz

DAYTON 1

Navršilo se 16 godina od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Dokument koji su u američkoj vojnoj bazi Wright-Patterson 21. novembra 1995. parafirali predsjednici BiH Alija Izetbegović, Hrvatske Franjo Tuđman i Srbije Slobodan Milošević, zvanično je okončao troipolgodišnji rat u Bosni i Hercegovini. Isti dokument, godinama nakon znamenitog parafiranja, bit će proglašen “ludačkom košuljom za BiH”, i to upravo od strane međunarodnih zvaničnika zaduženih za implementaciju mirovnog sporazuma. Kao i današnja BiH, originalni dokument sa predsjedničkim potpisima je izgubljen, i to prije nego što je zvanično preveden na službene jezike BiH. Sama suština sporazuma konstantno je revidirana, samo što se s vremenom mijenjao odnos prema njemu: danas se 21. novembar doživljava kao praznik jedino u Republici Srpskoj. Politički lideri iz tog entiteta zdušno podržavaju “dosljednu primjenu slova Daytona”, iako je “slovo Daytona” u prvim poslijeratnim godinama konstantno opstruirano upravo iz Republike Srpske (naročito kad je riječ o primjeni Aneksa 7 sporazuma, koji podrazumijeva održivi povratak svih protjeranih).

DAYTON 2

Bosna i Hercegovina dočekuje 16. obljetnicu potpisivanja sporazuma bez izvršne vlasti na državnom nivou, između ostalog upravo i zbog različitih tumačenja Daytona: dok jedni zagovaraju koncept nacionalnog ekskluziviteta prilikom formiranja vlasti, drugi se (deklarativno) zalažu za spajanje nacionalnog i građanskog koncepta. Zvanično, BiH još nije ni aplicirala za članstvo u EU i još uvijek nije sprovedena odluka Suda za ljudska prava u Strasbourgu po kojoj bi se građani “ostalih” nacionalnosti mogli kandidirati na izborima. Međutim, uglavnom zbog nedostatka političke volje za funkcionalnom BiH, s jedne, te neiskrene i majorizatorske politike, s druge strane, BiH vegetira u statusu quo u kojem, kako prije nekoliko dana slikovito reče bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, “niko ne može ostvariti svoj san”: “Niti se Republika Srpska može odcijepiti, niti se može ukinuti, niti se može formirati treći entitet.”

Ovih je dana Krešimir Zubak, član bh. delegacije tokom historijskih pregovora, u opširnom autorskom tekstu objasnio kako je ostao u manjini i zašto nije stavio potpis na Daytonski sporazum. “Nažalost, malo je bilo onih koji su imali snage javno kazati kako je takav ustavni aranžman samo prividno riješio bosanskohercegovačku krizu nastalu raspadom bivše SFRJ. U jednih koji su to znali i osjećali prevladao je goli oportunizam. Drugi su se branili argumentom: važno je zaustaviti rat. Da, važno je bilo što prije zaustaviti krvavi rat, ali je isto tako bilo važno postići sporazum koji će osigurati mirnu budućnost, koje, evo, nemamo. A nije da se nije moglo. Ako je rat bio prekinut da bi se pregovaralo, nije li se već tada moglo doći do boljeg rješenja? Tvrdnja nekih kako nije netočna je pusta isprika”, napisao je Zubak.

DAYTON 3

Obilježavajući 21. novembar, Banjom Lukom su neometano promarširali pripadnici ravnogorskog četničkog pokreta, s tim što njihov povod nije Dayton već, kako je ranije najavljeno, “93. godišnjica ulaska srpske vojske u ovaj grad 1918”. Članovi pokreta su marširali centrom Banje Luke noseći prepoznatljive uniforme i zastave te ostalu ikonografiju, nakon čega su položili cvijeće na grob Svetog Pantelije. Parlament BiH nikada nije usvojio nebrojeno puta predlagani zakon o zabrani djelovanja fašističkih i neofašističkih organizacija, čemu su se protivile političke partije iz Republike Srpske. Zbog toga je četnička šetnja danas moguća u gradu iz kojeg su tokom 1992. i 1993. protjerane gotovo sve bošnjačke i hrvatske porodice, od kojih se ogromna većina nikada nije vratila. Organizator skupa, u kojem su učestvovali i pripadnici četničkog pokreta, bio je tzv. Odbor za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova Vlade RS-a, zvanični organ Vlade RS-a.

DAYTON 4

Iako se prema procjenama ekonomskih analitičara u novoj godini očekuje novi val recesije, Bosna i Hercegovina još se nije oporavila ni od prethodnog udarca. Brojke iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH su poražavajuće, a iz dana u dan sve je gore. U prvih devet mjeseci bez posla je ostalo 66.429 radnika – 35.232 u FBiH, 30.370 u RS-u i 827 u Distriktu Brčko – dok je na evidencijama zavoda i službi zapošljavanja 529.989 osoba. Pored velikog (i sve većeg) broja nezaposlenih, raste broj i radnika uposlenih na crno. Savez sindikata RS-a je u septembru procijenio da u tom entitetu tako radi više od 80.000 radnika, a iste procjene se vežu i za FBiH. Generalno, prema procjenama entitetskih zavoda za zapošljavanje, nešto manje od 40 posto osoba vode se na evidencijama službi i zavoda za zapošljavanje, dok su istodobno angažirani na crnom tržištu rada.

DAYTON 5

Osam osumnjičenika za ratne zločine nad civilima srpske i hrvatske nacionalnosti uhapšeno je u Sarajevu u utorak, prenijeli su bh. mediji. Po nalogu Tužiteljstva BiH, lišeni su slobode: Mustafa Đelilović, Fadil Čović, Mirsad Šabić, Nezir Kazić, Bećir Hujić, Halid Čović, Šerif Mešanović i Nermin Kalember Buba, a svi se terete za ratni zločin protiv stanovništva i protiv ratnih zarobljenika. Pobrojani osumnjičeni terete se za ratne zločine počinjene nad zarobljenicima, koji su bili protupravno zatočeni u logoru Silos u Tarčinu, te objektima za zatočenje u prostorijama Osnovne škole 9. maj u Pazariću, kao i logoru u magacinima kasarne Krupa. Kako je navedeno u optužnici, tim je objektima bio zatvoren veliki broj civila i ratnih zarobljenika. Oni su bili izloženi nečovječnom postupanju, mučenju, namjernom nanošenju snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje, nanošenju velikih povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja, oduzimanju prava na pravično suđenje i prisiljavanju na prinudni rad. Poznato je i da je više osoba stradalo od posljedica mučenja i maltretiranja.

KOČENJE

Dok je Bosna i Hercegovina propustila da na decembarskoj sjednici Vijeća Europe podnese formalnu aplikaciju za članstvo u EU, Makedonija je zatražila da na toj sjednici dobije datum za početak pregovora. Razgovori sa Grčkom u vezi sa sporom oko imena Makedonije trebali bi se, prema prijedlogu makedonskih zvaničnika, odvijati paralelno sa pristupnim procesom. Makedonski šef diplomatije Nikola Poposki u pismu evropskim kolegama navodi da svi imaju interesa da “podstaknu jedan pristup koji će biti evropski”. “To podrazumijeva da on nije baziran na rigidnosti i kočenju, već na saradnji sa posebnim akcentom na one dijelove gdje imamo zajedničke interese”, dodao je Poposki. Makedonija je status kandidata za ulazak u EU dobila 2005, ali je pregovore za pristupanje Uniji blokirala Grčka, koja se protivi nazivu Republika Makedonija, jer smatra da to ime pripada njenom kulturnom nasljeđu. Zato Makedonija nije primljena ni u članstvo NATO-a na samitu alijanse u Bukureštu 2009. Skoplje smatra da je ispunilo sve zahtjeve koje je postavila EU.