Intrigator

Katran & perje

Nino Raspudić u središnjici

Drčan i antiprotivan

Neviđenu građansku hrabrost pokazao je Nino Raspudić, mladi intelektualac široke potrošnje s Filozofskog fakulteta. Raspudić se na poziv HDZ-a, koji formira savjet propalica Tuđmanovog režima, pojavio u centrali HDZ-a, no tamo je HDZ-u poručio da s HDZ-om ne želi imati nikakvog posla. Drčnu reputaciju Raspudić je stekao još kada se nije povinovao teroru maoističkih studenata Filozofskog – osudio je blokadu fakulteta jer mu je zbog iste bilo onemogućeno parkiranje vozila.

Protekle nedjelje, pristojni ali odlučni Raspudić nije dvojio treba li se jedan uglednik poput njega odazvati pozivu stranke koja već dvadesetak godina vlada državom, a bezobrazni narod je trenutno popularno naziva zločinačkom organizacijom.

Ovaj uspješni postdiplomant Visoke škole javnog pojavljivanja “Dr. Žarko Puhovski”, koja djeluje u Zagrebu duže vrijeme, pritom je poslao poruku mrziteljima hrvatskog naroda iz BiH koji bi ukinuli saborske sjedalice za dijasporu. Založio se da u Sabor zasjednu oni koji neće biti samo stranački dizači ruku, “priljepci HDZ-a ili Kukuriku koalicije”, već autentični predstavnici vlastitog interesa u drugoj državi. Prilikom spektakularnog izlaska iz središnjice HDZ-a, status nezavisnog hrvatskog intelektualca dokazao je time što je posve antiprotivno opalio i po SDP-u, što je posve razumljivo kada se zna da su dosadašnji zastupnici iz BiH većinom bili pijuni ove stranke.

Potom je dostojanstveno odjenuo dugački zimski kaput i uznositim hodom napustio Trg žrtava fašizma, što su dokumentirale nazočne kamere javne televizije. Brojnim gledateljima nije preostalo ništa drugo do zaključiti – blago zemlji koja takvu mladost ima.

Petar Glodić

Stipe Gabrić Jambo sređuje doktore i cijene mandarina

Zasluge zastupnika Jamba

U nizu hvalospjeva samome sebi, Jambo se podičio i porastom cijene mandarina, koje i sam uzgaja: izborio se za zaštitnu cijenu od tri umjesto 2,2 kune po kilogramu

Samoprozvani “kralj mandarina”, gradonačelnik Metkovića i vodeći kandidat HSS-a u desetoj izbornoj jedinici Stipe Gabrić Jambo javno je priznao kako funkcionira vlast, na vlastitom primjeru. Priznanje je palo prilikom predaja izbornih lista HSS-a Državnom izbornom povjerenstvu, i to kao razlog zbog kojeg bi građani trebali dati glas baš njemu. Otvoreno, iskreno i bez dlake na jeziku, Jambo je otkrio da nema čovjeka u desetoj izbornoj jedinci koji je bio bolestan, a da mu on nije dao automobil i da nije intervenirao kod uglednih liječnika u Zagrebu.

“Svakom bolesnom građaninu iz najjužnije jedinice pomogao sam liječenje tako što sam uredio preglede kod doktora Nikice Gabrića, mog rođaka oftalmologa, bivšeg ravnatelja klinike Sveti Duh doktora Mladena Bušića ili nekog trećeg doktora”, pohvalio se Jambo potezanjem veza o kojima mnogi šute. “Mi jesmo socijalna država, ali ako vas zaboli, ne možete odmah kod doktora ako nemate vezu”, objasnio je.

Ovim neočekivanim priznanjem saznali smo i što je Jambo radio u Saboru gdje je u četiri godine govorio ukupno 25 minuta i time ponio titulu najpasivnijeg zastupnika. Umjesto sjedenja u saborskim klupama, Jambo je hodao po zagrebačkim bolnicama brižno ugovarajući termine za svoje podobne zemljake, birače. Trebalo bi pitati što o tim dobročinstvima misle svi oni kojima Jambo nije učinio tu uslugu, a pogotovo oni koji zbog tih protekcija završavaju na listama za čekanje po godinu i više dana.

U nizu hvalospjeva samome sebi, Jambo je svojoj malenkosti pripisao i zaslugu porasta cijena mandarina iz doline Neretve – koje uzgaja i njegova obitelj – tako što se izborio da zaštitna cijena umjesto 2,2 kune iznosi tri kune po kilogramu. Znamo da zaštitnu cijenu regulira Ministarstvo poljoprivrede gdje su na sve značajnije fotelje zasjeli njegovi kolege HSS-ovci, a na sličan način Jambo je govorio i o svojem utjecaju na HSS-ovce iz Hrvatskih voda, odakle je također dotjecao novac u Neretvu.

Jambova dobra dijela i laskave riječi osjetila je i sama premijerka Jadranka Kosor, čiji je posjet Metkoviću proglasio najznačajnijim danom u petstogodišnjoj povijesti grada i koju je nazvao princezom i kraljicom, nakon čijeg je dolaska u Metkoviću sve procvjetalo.

No nije oko Jamba sve tako dobro. U izbornu kampanju ulazi s teretom kaznene prijave za ratno profiterstvo, u kojoj se tvrdi da je tijekom rata Hrvatskoj vojsci prodavao lubenice uz maržu od 283 posto. Jamba, kaže, zbog toga ne boli glava. “Do sada je bilo 109 kaznenih prijava protiv mene i sve su odbačene. Tako će biti i s ovom 110.”, siguran je neretvanski dobročinitelj.

Paulina Arbutina

Suđenje zbog klevetanja bivšeg šefa saborskog restorana kojeg je Žarko Domljan 1990. otpustio

Domljanove indicije bez potvrde

Slavko Degoricija svjedočio je da je Škorić bio korektan i da ga čudi zašto se tadašnji predsjednik Sabora Domljan uopće bavio saborskim kuharom. Drugi svjedoci nisu se makli dalje od spominjanja sumnji i indicija vezanih uz Srbina Milana Škorića

Na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu traje postupak protiv Žarka Domljana, bivšeg predsjednika Sabora, kojeg je zbog klevete tužila obitelj pokojnog Milana Škorića, nekadašnjeg šefa saborskog restorana. Tužbu za klevetu Domljan je zaradio jer je lani u HTV-ovoj emisiji “Nedjeljom u dva” izjavio da je, iako za to nema dokaze, Škorić sasvim sigurno bio član KOS-a i da je 1990. nabavljao meso za Sabor u mesnici Zec – tada sa sjedištem u Petrinjskoj ulici u Zagrebu – navodno poznatom okupljalištu kosovaca i udbaša.

U televizijskom izlaganju Domljan je također priznao da Škorića, kojeg je otpustio, nije nikad upoznao, već je govorio o indicijama zbog kojih takav čovjek u ratnim okolnostima nije mogao voditi saborski restoran. Tih indicija Domljan se dotakao i u svojim memoarskim zapisima “Visoko podignimo zastavu” gdje piše da mu je, prema izvještaju koji mu je podnio prvi tajnik Sabora Velibor Kikerec, najgore zazvučao podatak da je neki Škorić, voditelj restorana, po nacionalnosti Srbin.

– Sve što je Domljan izrekao o mome mužu bezočna je laž. Prozvao ga je kao kosovca i udbaša nagađajući da bi mogao potrovati zastupnike koji su se hranili u saborskom restoranu. Meso je nabavljao preko firme “Križevčanka” na tržnici Dolac. Pred “Oluju” je pozvan u Hrvatsku vojsku, čijim se redovima bez pogovora priključio. Odlikovan je medaljom, te je dobio i braniteljsku iskaznicu – kazala je lani u srpnju za “Novosti” Darinka Škorić, supruga pokojnog Milana, najavljujući tada tužbu protiv Domljana.

Kažimo da dosadašnja svjedočenja baš i ne idu u prilog Domljanu. Slavko Degoricija, predsjednik Izvršnog odbora HDZ-a s početka1990-ih, kazao je na sudu da je Škorić bio korektan i da ga čudi zašto ga je Domljan uopće spominjao. On smatra da nije na predsjedniku Sabora bilo da se bavi kuharom.

Milovan Petković, bivši šef kabineta predsjednika Sabora, svjedočio je, pak, da se po Saboru za Škorića pričalo da ima veze s KOS-om i Udbom. Isto je posvjedočio i Perica Jukić, koji je bio zamjenik ministra unutarnjih poslova, kazavši da se sumnjalo da je Škorić bio povezan sa strukturama JNA. Zoran Gajdarov iz službe osiguranja Sabora kazao je da su za Škorića samo postojale indicije da je bio pripadnik KOS-a, dok se Domljan na sudu branio da su podaci za Škorića dobiveni od sigurnosnih službi i da ni danas nema podatke koji bi promijenili njegovo uvjerenje, iako Škorića nikada nije ni vidio.

Darinka Škorić ovaj nam je put kazala da joj je Domljan prvo ponudio pomirbu.

– Pa što se ja imam miriti, nisam se ni s kim svađala. Zašto je o mome mužu pisao i govorio te stvari ako ga nije poznavao? – pita Darinka Škorić.

Kaže nam da bi svjedočiti trebao i Martin Špegelj, drugi ministar obrane Hrvatske. Nada se da će pravda biti zadovoljena do kraja godine, kada bi proces u kojem je zastupa odvjetnik Veljko Miljević trebao završiti.

Dragan Grozdanić

“Jutarnji” objavio vještačenje koje ništa ne dokazuje

Neviđeni pritisci i manipulacije

Uz dramatičnu najavu glavnog urednika Mladena Plešea, “Jutarnji list” objavio je u utorak “točno u podne” na svojim internetskim stranicama vještačenje ovlaštenog sudskog vještaka koje bi trebalo dokazati kako su tijekom privatizacije “Slobodne Dalmacije” njeni poslovni odnosi s medijskom kućom EPH bili “posve u skladu sa svim zakonima”. To je jedno od vještačenja koje je u istrazi koja se vodi o EPH-ovoj privatizaciji “Slobodne” naručio istražni sudac Županijskog suda u Zagrebu Ratko Šćekić, no ono ne dokazuje puno, jer njime uopće nije obuhvaćena dokapitalizacija “Slobodne Dalmacije” udjelima u turističkoj agenciji Adriatica.net, koja je jedina sporna u cijeloj priči.

No “Jutarnji list”, koji je također u sastavu EPH-a, selektivnom je objavom tog vještačenja ionako ciljao na jednu sasvim drugu istragu. Htio je reći kako je istraga o privatizaciji “Slobodne” neutemeljena, pa je tako neutemeljena i istraga koja je u slučaju Kamensko tragom novca došla do suvlasnika EPH-a Ninoslava Pavića, o čemu se puno izvještavalo posljednjih dana.

U potpuno paranoidnom tekstu, glavni urednik “Jutarnjeg” fantazira o svojevrsnoj uroti raznih interesnih skupina protiv EPH-a i njegova gazde, koje uključuju reketare, medije, policajce, istražitelje, samu premijerku i mnoge druge, a navodi i da je kao bivši glavni urednik “Slobodne” osobno svjedočio tom “neviđenom pritisku i manipulacijama kojima su bili izloženi zaposlenici ‘Slobodne Dalmacije’, EPH i Adriatica.neta”.

Čak je i to osobno svjedočanstvo fantazija. Pleše je otišao iz “Slobodne” još u travnju 2008. godine, dakle osam mjeseci prije nego što je uopće izvršena sporna dokapitalizacija, nakon koje je DORH pokrenuo istragu. N. Bajto

Kratko & jasno

Mirjana Krizmanić, psihologinja

Bacaju nam pijesak u oči

Kukuriku koalicija u utorak je ipak maknula HNS-ovog gradonačelnika Varaždina Gorana Habuša s izborne liste, nakon što su je danima prozivali da je na listu stavila čovjeka koji je u pijanom stanju skrivio nesreću. Kako komentirate taj obrat?

– Njegova ga je stranka skinula s liste, no to je samo bacanje pijeska u oči. Učinili su to zbog kritika drugih, a ne jer sami smatraju da netko tko čini takvo što treba otići. Nakon što je pijančevao sa službenim automobilom trećeg dana svog mandata, trebao je priznati da je pogriješio i snositi posljedice, jednostavno kazati: “Žao mi je, odlazim!” Da je dao ostavku, svi bi ga i dalje cijenili. Ovako, nanio je štetu i sebi i stranci, iako on ne smatra da čini išta pogrešno što ostaje na mjestu gradonačelnika.

Kaže da mu je dužnost privesti kraju projekte koje su obećali građanima?

– Kada bi bio čovjek na mjestu, sam bi dao ostavku. Zbog takve tolerancije, birači samo potvrđuju mišljenje o našim političarima – da ne snose kazne za svoje loše postupke. Zbog toga se u Hrvatskoj ne može uspostaviti pravi sustav građanskih vrijednosti. Pa nije to takav gubitak za njegovu stranku da bi morao ostati gradonačelnik.

Kako bi trebalo reagirati u takvim slučajevima, kojih je mnogo među hrvatskim političarima?

– Bilo je još gorih slučajeva od ovog, a u koje su bili uključeni naši političari. Ministrima u tim slučajevima nije na pamet padalo da daju ostavku, smatrajući kako su im polja rada široka i da ne trebaju odstupiti ako se dogodi nešto loše u njihovom resoru. Riječ je o potpunom pomanjkanju odgovornosti. Potrebno je da se vratimo sustavu pravih vrijednosti, gdje je svatko odgovoran za ono što čini, kao što je to u civiliziranom svijetu. Svatko tko se bavi javnim radom mora znati da kao takav treba biti uzor primjerenog ponašanja.

Mirna Jasić